Roditelji su joj bili pobožni i ugledni. Katarina se već u ranim godinama djetinjstva odlikovala naročitom pobožnošću. U svojoj devetoj godini izgubila je majku i tada se izručila Djevici Mariji: “Sada ćeš ti biti moja majka”. Dvije godine bila je kod svoje tetke, zatim se vratila k ocu, odvažno se prihvatila kućnih poslova, a ujedno revno vršeći pobožne vježbe bilo kod kuće, bilo u crkvi. Rano je primila prvu sv. pričest, a cijelog se života odlikovala ljubavlju prema presvetoj Euharistiji.
Odlučila je stupiti u družbu Kćeri kršćanske ljubavi nadajući se da će tako lakše raditi na usavršavanju duhovnog života. Otac se tome usprotivio pa je Katarina svoj plan odgodila za kasnije i čvrsto se pouzdala u Božju pomoć.
Otac se kasnije ipak predomislio i ona je stupila u Družbu. Kao novakinji ukazala joj se blažena Djevica, najprije u noći od 18. na 19. srpnja 1830. godine. U tom joj je ukazanju navijestila da će Bog njoj povjeriti neku posebnu zadaću. Drugi put joj se ukazala 27. studenog iste godine i objavila joj posebnu medaljicu te naložila da se pobrine oko izrade medaljice. Tu je zadaću s mnogo poteškoća uspjela ostvariti tek nakon dvije godine. Kad je medaljica bila izrađena i prodrla medu vjernike, blažena je Djevica preko nje činila mnoga čudesa te ju je pobožni puk nazvao “Čudotvorna medaljica”.
Kad je završila novicijat, radila je u staračkom domu u Engheimu blizu Pariza. Tu je ostala do kraja života: posvetila se njegovanju staraca s posebnom ljubavlju, požrtvovnošću i strpljivošću. Nemoguće je prenaglasiti njezinu silnu ljubav prema blaženoj Djevici. Cijelog života iskazivala joj je srdačnu zahvalnost za one trenutke koje je proživjela gledajući je licem u lice.
Sv. Katarina je bila tako ponizna da sve do njezine smrti, tj. 46 godina, nitko nije znao da joj se ukazala blažena Djevica i preko nje poslala svijetu Čudotvornu medaljicu. Umrla je 31. prosinca 1876. godine. Blaženom je proglašena 28. svibnja 1933., a svetom 27. srpnja 1947. godine.
Čudotvorna medaljica
Sve što je doživjela ispričala je sestra Katarina u ispovjedaonici svome ispovjedniku g. Aladelu. Osobito ono: “Daj napraviti medaljicu po ovom uzorku”. Ispovjednik g. Aladel je izjavio: “Priznajem da sam sve to držao golom prijevarom njezine pobožne mašte”. Ali Katarina mu se ponovno i uporno obraćala. On ju je znao primati s podsmijehom. Čak ju je ponižavao. Kasnije se ipak predomislio. Katarina je dala toliko dokaza o svojoj iskrenosti da se je bojao i nadalje protiviti, u strahu da se ne protivi samoj Majci Božjoj. Čitavu stvar je povjerio pariškom nadbiskupu. Nadbiskup mu je odgovorio da u svemu tome nema ništa protiv vjere te da će biti suglasni i Crkva i vjernici ako dade napraviti medaljicu. On vidi u tome samo sredstvo za štovanje Majke Božje. Prvu medaljicu želi imati baš on, nadbiskup sam.
Tek nakon dvije godine Katarina je doživjela ispunjenje želje presvete Djevice. G. Aladel je kod industrijalca Vachettea naručio dvadeset tisuća medaljica. O pojedinostima u vezi s oblikom medaljice neprestano je ispitivao s. Katarinu, a nju nije nimalo zamaralo odgovarati mu na sva pitanja. Čim se medaljica počela širiti, odmah su se počela događati i čudesa. Prvi se medaljicom poslužio pariški nadbiskup. On je prvi opkušao njezinu moć. Evo kako:
Njegov bivši prijatelj, biskup de Pradt, ležao je na smrt bolestan. I duša mu je bila na smrt bolesna. Otpao je od Crkve. Smrt samo što nije nastupila. Nadbiskup posjeti svoga znanca u njegovu stanu:
“Dragi prijatelju, što će biti od vas ako budete naskoro morali stupiti pred sud Božji?”
“Javno mnijenje smatra da sam ja neprijatelj Crkve, da su moji nazori pogrešni. Možda su oni koji tako misle, u pravu. Ali, gospodine, sve su vaše riječi uzaludne. Ne trpim nikakvo miješanje u svoje stvari. Ako se moje stanovište ne dopada Crkvi, neka me izopći”.
Nadbiskup je već i prije mnogo nastojao oko toga da svog prijatelja pomiri s Bogom i Crkvom, osobito zbog toga što bi njegova tvrdokornost bila na veliku sablazan vjernicima i jako oružje neprijateljima sv. Crkve. Htio je još govoriti kako bi ga u zadnji čas spasio od vječne propasti, ali bolesniku je bilo dosta: jednostavno je pokazao vrata visokom posjetitelju.
Sav utučen nadbiskup se udaljio. No, ipak nije izgubio nadu. Medaljicu, koju je nosio sa sobom, pritisne na svoje srce, opetujući uzdah: “O Marijo, bez grijeha začeta…” Jedva je napustio kuću bolesnika, kad je taj postao napadno uzrujan. “Pozovite nadbiskupa, zaklinjem vas, pozovite ga natrag, ali odmah!” zapovjedio je svome sluzi. Bolesnikov sluga poleti niz stubište, iziđe iz kuće i brzo dostigne nadbiskupa: u ime svoga gospodara ga ponizno moli za oproštenje i zaklinje ga da se vrati bolesniku. Jadni, buntovni sin sv. Crkve bio je svladan Božjom milošću, pokajao se za svoj grijeh, pomirio se s Bogom i Crkvom i nedugo zatim umro sa znacima iskrenog pokajanja.
Događala su se brojna čudesna tjelesna ozdravljenja. Još više je bilo izvanrednih, čudesnih duhovnih ozdravljenja koja se pripisuju medaljici. Obraćali su se tvrdokorni grješnici, protestanti, Židovi, odmetnici, bezvjerci, masoni, zločinci. Jedan od najdivnijih događaja iz povijesti ove medaljice je obraćenje velikog neprijatelja Crkve, Židova Alfonza Ratisbonnea. (O tome u knjizi: Cassinari, „Sv. Katarina Laboure“, izdala Družba sestara milosrdnica, Zagrebu, 1961.; „Sv. Katarina Laboure“, izdalo Bogoslovno sjemenište, Zagreb, 1960.).
Glavno ukazanje Bezgrješne
O tom je ukazanju pisala sama sv. Katarina Laboure na zahtjev svog duhovnog vode i ispovjednika g. Aladela. Evo kako nam piše o tom velikom događaju: Kao svakog dana poslije podne od pola šest do šest, i 27. je studenog 1830. s. Katarina klečala zajedno s ostalim novakinjama u onoj istoj kapelici. To je bila subota uoči prve nedjelje Došašća. Časna sestra Marta, njihova učiteljica, pročitala im je odlomak, a onda je zavladala duboka tišina. Svaka je novakinja razmišljala o onom što je časna s. učiteljica pročitala. U toj tišini s. Katarina začuje šuštanje svilene haljine. Pogleda gore: ugleda pred sobom blaženu Djevicu. Za jedan časak zastane joj dah. Ona koju ovdje vidi svojim tjelesnim očima, u čistoj bjelini, nije nitko drugi nego Ruža otajstvena, rascvjetala u neoskvrnutoj nevinosti, prečisti Ljiljan svih djevica. Ovaj put se blažena Djevica nije spustila do Katarine, nego je njezina pojava lebdjela u stanovitoj visini s desne strane oltara. “Podigoh oči i vidjeh pred sobom blaženu Djevicu. Stajala je na polukugli – ja sam barem vidjela samo polovicu.
Snježnobijela haljina prelijevala se u ružičastom sjaju zore. Na glavi je imala rubac od čipaka, a preko njih se prostirala bijela koprena sve do zemlje ne prekrivajući joj lice.
Na grudima je držala jednu manju kuglu objema rukama. Pogled joj je bio usmjeren prema nebu, a dok je kuglu prikazivala Bogu, njezino je lice postajalo sve sjajnije. Nemoguće je opisati kako je bila rajski lijepa.
Odjednom primijetih na njezinim prstima prstenje, ukrašeno krasnim draguljima. Ti su se dragulji sjali takvim blistavim sjajem da je čitav lik blažene Djevice stajao u moru svjetla. Dragulji nisu bili jednaki. Bilo ih je manjih i većih. Sto su bili veći to su bili sjajniji. Dok sam bila sva utonula u promatranje, prečista Djevica upravi pogled u mene i reče:
- Ova kugla znači svijet, i posebno svakog čovjeka.
Ne mogu izraziti što sam osjećala gledajući te divne zrake.
- Zrake svjetla znače milosti koje prosipam na one koji ih mole. – Takav sam odgovor osjetila.
Razumjela sam da se Srce blažene Djevice raduje ako nam može pomoći. Ona rado dijeli svoje milosti, ako ih mi tražimo od nje. U onom času kao da sam se sva ukočila od radosti. Kao da to nisam bila ja, koja sve to gleda i čuje. Tada primijetih promjenu. Oko lika blažene Djevice stvorio se ovalni okvir na kojem je stajao natpis, ispisan zlatnim slovima:
“O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.”
Zatim se ukazanje opet promijenilo. Iz ruku blažene Djevice nestade mala kugla, a Djevica lagano raširi i pusti svoje ruke. Draguljima obloženo prstenje obasjalo je tada i podnožje njezinih nogu, tj. zemlju. Sada mi se nametnulo pitanje zašto se ne sjaji svaki dragulj na ruci blažene Djevice. Odakle to? Sto znači da pojedini dragulji ostaju tamni?
Jedan glas protumačio je i to: “Tamni dragulji znače milost koju ljudi ne prose”. Slika se zatim okrene. U sredini veliko slovo “M”. U slovo “M” usađen je križ. Ispod slova dva srca: jedno ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno mačem. Razumjela sam da to ima biti druga strana medaljice. Razmišljala sam da nije možda i tu potreban natpis. Na to osjetih odgovor: “Slovo M i dva srca govore dovoljno”. Začula sam glas: Daj napraviti medaljicu po ovom uzoru. Svi koju je blagoslovljenu budu nosili o vratu primit će mnoge i velike milosti. Neizmjerne milosti primit će i oni koji budu s pouzdanjem nosili medaljicu.” ;
Onda je svega nestalo, kao nešto što se ugasi, a ja sam ostala sva radosna i spokojna.”
To je, eto, zadaća koju je Katarina morala preuzeti na sebe. Upravo na to je blažena Djevica mislila kada joj je u prvom ukazanju rekla: “Bog ti povjerava veliku zadaću”.
Devetnica Blaženoj Djevici Mariji od “Čudotvorne medaljice”
POČETNA MOLITVA: Znak Križa, pokajanje za počinjene grijehe i ponovimo tri puta zaziv: “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo!”
ZAVRŠNA MOLITVA: “Presveta Djevice, vjerujem u tvoje sveto i neokaljano Začeće. Po tom slavnom odlikovanju postala si Majkom Sina Božjega. Isprosi mi od svoga ljubljenog Sina pravu poniznost, čistu ljubav, vjernu poslušnost i potpuno predanje Bogu. Izmoli mi milost da spoznam i vršim u svim okolnostima svoga života Božju volju jer samo tako mogu Boga častiti i Njegovo ime slaviti. Moja dobra Majko, izmoli mi ove božanske milosti u vremenu i vječnosti. Tebi neka je slava i hvala uvijeke. Amen.
Tri Zdravomarije, a nakon svake Zdravomarije zaziv: “O Marijo, bez grijeha začeta …
Ovu početnu i završnu molitvu molimo svakoga dana devetnice.
Prvi dan: Prvo ukazanje
Promatrajmo Presvetu Djevicu kako se prvi puta ukazuje sv. Katarini Laboure. Anđeo čuvar vodi pobožnu novakinju i predstavlja je Presvetoj Djevici. Promatrajmo njezinu neizrecivu radost! Jednom ćemo i mi biti sretni, budemo li kao sv. Katarina Laboure vjerno radili na svom posvećenju. Radovat ćemo se nebeskoj sreći, budemo li izbjegavali isprazne radosti, (slijedi završna molitva)
Drugi dan: Marijine suze
Promatrajmo Mariju koja plače zbog zala koja će snaći svijet; zbog teških uvreda nanesenih Srcu Isusovu, njezinom Sinu; zbog preziranja Križa kao i progona njezine drage djece na Zemlji. Uzdajmo se u samilosno Srce Majke Marije, molimo i surađujmo na obraćenju svijeta i budimo sudionici njezinih suza!
Treći dan: Marija naša zaštita
Promatrajmo svoju nebesku Majku kako ukazujući se govori sv. Katarini: “Uvijek ću biti s vama. Ne ću vas zaboraviti i izmoliti ću za vas puninu milosti Srca Isusova, moga Sina…” Budi i meni, neokaljana Djevice, štit i pomoć u svim nevoljama!
Četvrti dan: Drugo ukazanje
27. studenoga 1830. g. za vrijeme molitve s. Katarini se ukazala Djevica Marija u neizrecivoj ljepoti. Stojeći na zemljinoj kugli, satire glavu paklenoj Zmiji. U tom ukazanju vidimo njezinu želju da nas svagda štiti od paklenog neprijatelja. Zazivajmo Bezgrješnu Majku s pouzdanjem i ljubavlju!
Peti dan: Marijine ruke
Promatrajmo danas sjajne zrake što izlaze iz Marijinih ruku. Presveta Djevica nam govori: “Ove su zrake slika milosti, njima ću obasipati one koji moju medaljicu s pouzdanjem nose”. Ne dopustimo da nam izmaknu tolike milosti! Vapimo gorljivo, ponizno i ustrajno, “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.”
Šesti dan: Treće ukazanje
Promatrajmo Mariju u predivnom sjaju. Okružena s dvanaest zvijezda smiješi se prepuna dobrote nalaže izradbu medaljice te obećaje velike milosti svima koji će s ljubavlju, blagoslovljenu nositi. Nosimo s pouzdanjem Čudotvornu medaljicu, a Blažena Djevica štitit će nas u svim opsanostima našega života.
Sedmi dan: Zagovornica i Zaštitnica
O predivna Djevice, uzvišena Kraljice, Gospodarice bez ljage, budi moja Odvjetnica, moja Zaštita, moje blago na ovoj Zemlji, moja Tvrđava, moja Zaštita u životu i smrti! Ti si Radost moga srca i moja Slava na Nebu! Štiti me u kušnjama i napastima da sigurno stignem k Isusu, Tvojem božanskom Sinu.
Osmi dan: Posrednica svih milosti
O, neokaljana Djevice, daj da zrake, koje sjaju iz tvojih djevičanskih ruku, rasvijetle moj razum, da bih bolje spoznao dobro te da moje srce oživi u vjeri ufanju i lj ubavi.
Deveti dan: Marija pod Križem svoga Sina
O Bezgrešna Djevice i Majko Božja Marijo, učini da Križ, kao znak pobjede, bude i u mojem životu uzdignut i bude s Tobom i tvojim božanskim Sinom najuže povezan. Daj mi milost i snagu da pod Križem Tvoga Sina stojim s Tobom i ustrajem dok se moj zadatak na Zemlji ne ispuni.
Na kraju svakog dana devetnice izmolimo tri Zdravo Marije s ovim zazivima:
Marijo, Majko naša, očuvaj nas od
smrtnoga grijeha i paklenoga ognja,
po vlasti koju Ti je Vječni Otac dao!
Zdravo Marijo…
O, Marijo bez grijeha začeta moli za nas koji se tebi utječemo!
Marijo, Majko naša, očuvaj nas od
smrtnoga grijeha i paklenoga ognja,
po mudrosti kojom Te je Tvoj Sin obdario!
Zdravo Marijo…
O, Marijo bez grijeha začeta moli za nas koji se tebi utječemo!
Marijo, Majko naša, očuvaj nas od
smrtnoga grijeha i paklenoga ognja
po ljubavi koju Ti je Duh Sveti udijelio!
Zdravo Marijo …
O, Marijo bez grijeha začeta moli za nas koji se tebi utječemo!
3x – Slava Ocu… Na čast Trojedinome Bogu
Vječna devetnica
Bezgrješna Djevica je Čudotvornom medaljicom započela veliko djelo koje je okupilo milijune vjernika i privelo ih k Bogu, a to je vječna devetnica. U godinama prije Drugog svjetskog rata provincijal misionara sv. Vinka u SAD-u, koji je kasnije bio vrhovni poglavar Misijske družbe (lazarista), odabrao je nekoliko svećenika i dao im zadaću da u župama propovijedaju devet dana uzastopce o Čudotvornoj medaljici i o štovanju Bezgrješne.
Tu je zamisao Marija obasula izvanrednim zrakama svojih milosti. Već su prvi početci urodili prekrasnim plodovima. U SAD-u ima danas već puno misionara koji imaju prvotnu zadaću da u župe uvode vječnu devetnicu. Nakon što bi misionar devet dana propovijedao, duhovni je pastir odredio jedan dan u tjednu i na taj dan pobožnost u čast Bezgrješnoj nastavlja se redovito svaki tjedan. Otud ime vječna devetnica.
Svrha devetnice: – Prva je svrha u vjernicima razvijati i usavršavati pobožnost i ljubav prema Mariji. Medaljica nam pokazuje Mariju kao posrednicu svih milosti.
Druga svrha: – Poticati vjernike da se u nevoljama današnjice utječu molitvi, i to organiziranoj molitvi. Ono što je Marija govorila s. Katarini u prvom ukazanju, vrijedi i danas: “Vremena su teška; velike nesreće potrest će cijeli svijet. Križ će biti izložen porugama, po cestama će teći krv, križ će bit zastrt u tugu”. – Marija nas u svim nevoljama zove pred Svetohranište, preko medaljice nas poziva na neprekidnu molitvu. Mir među narodima jedna je od najvažnijih nakana ove devetnice.
Treća svrha: – Preko medaljice gajiti kršćanski vjerski život u obiteljima. U SAD-u izdali su lijepu sliku Bezgrješne: cijela obitelj kleči pred Njom, a Ona se ljubazno prigiba i majčinskom dobrotom pruža svoje ruke, kao da želi zagrliti cijelu obitelj.
Plodovi devetnice: – Odziv vjernika u mnogim je župama neočekivano porastao. Dolaze i vjernici koji godinama nisu vršili vjerske dužnosti. Sudionici se sve snažnije osjećaju povezani međusobnom kršćanskom ljubavlju. Tu povezanost ostvaruje zajednička molitva. Svi se mole na nakane svakog pojedinca, a svaki pojedinac moli na nakanu svih ostalih. Uzajamno si daju lijep primjer. Tako se produbljuje vjernička svijest o odgovornosti za druge. Devetnica se sastoji od tri glavna dijela: nagovor svećenika prisutnima, čitanje nakana i uslišanja, zajedničke molitve. U cjeloviti program se uvode kitice Marijine pjesme. Na kraju se svima daje blagoslov s Presvetim.
Vječna devetnica na čast naše Gospe od Čudotvorne medaljice
(Svi pjevaju)
Djevice nevina,
Majčice blaga,
pogledaj ovaj nevoljni svijet.
Koji te zaziva,
Majčice draga,
i moli za tvoj zagovor svet.
(Objave i uslišanja) (Svećenik)
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Dođi Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika i užezi u njima oganj svoje ljubavi. Pošalji Duha svojega i postat će.
(Svi)
I obnovit ćeš lice zemlje.
(Svećenik)
Pomolimo se: Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca svojih vjernika, daj da u tom istom Duhu spoznamo što je pravo i njegovoj se utjehi neprestano radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas, koji se tebi utječemo, (tri puta).
(Svi)
Gospodine Isuse Kriste koji si htio da se preblažena Djevica Marija, Majka tvoja, od iskona neokaljana, proslavi bezbrojnim čudesima – daj da, vazda zazivajući njezinu zaštitu, postignemo vječnu radost. Amen.
Gospodine Isuse Kriste koji si izabrao što je slabo pred svijetom da dovršiš svoja najveća djela – da se ne hvali nijedan čovjek pred licem tvojim – i koji si htio da bude blaženoj Katarini Labouré objavljena Čudotvorna medaljica – da bi se bolje i na sve strane proširilo vjerovanje u bezgrješno začeće tvoje Majke – daj, molimo te, da puni iste poniznosti i mi ovu tajnu riječju i djelom proslavljamo. Amen.
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, – kako se nije nikad čulo da si ikoga zapustila tko se tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zamolio. Ovim pouzdanjem obodren – utječem se i ja tebi, Djevice djevica. K tebi, Majko, dolazim – pred tobom eto stojim ja grješnik i uzdišem. Nemoj, Majko Riječi Božje, prezreti riječi mojih – nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen.
(Svi pjevaju)
Ah, ne ogluši se, usliši, Djevo,
ponizne molbe smjerni nam glas:
Zaštiti bijedne grešnike evo,
što pomoć ištu u ovaj čas.
(Svećenik) Molitva devetnice
(Svi)
Bezgrješna Djevice Marijo, Majko našeg Gospodina Isusa Krista i Majko naša, nepokolebljivo se i čvrsto pouzdajemo u tvoj svemoćni i sigurni zagovor – što ga tako često očituješ preko Čudotvorne medaljice. Mi te kao ljubazna djeca puni povjerenja molimo da nam isprosiš milosti i blagodati za koje u ovoj devetnici molimo – ako je to na korist neumrlih duša naših, i onih za koje molimo. (Načini nakanu.)
Ti znaš da su naše duše svetište tvoga Sina – koji mrzi zlo. Zato nam isprosi duboku mržnju na grijeh te onu čistoću srca koja će nas priljubiti samo uz Boga – tako da svaka naša misao, riječ i djelo služe na sve veću njegovu slavu. Isprosi nam također duh molitve i samoprijegora – da pokorom opet postignemo ono što smo grijesima izgubili, -te da konačno stignemo u ono prebivalište u kojemu si ti Kraljica anđela i ljudi. Amen.
(Svećenik)
Posveta našoj Gospi Čudotvorne medaljice.
(Svi)
Djevičanska Majko Božja, bezgrješna Marijo, tebi, našoj Gospi od Čudotvorne medaljice prikazujemo se i posvećujemo. Neka bude ova Medaljica za svakoga od nas siguran znak tvoje ljubavi i trajna opomena na naše dužnosti prema tebi. Učini da ostanemo pod tvojom ljubaznom zaštitom i u milosti tvoga Sina dokle god je budemo nosili. O moćna Djevice i Majko našeg Spasitelja – zadrži nas tijesno uza se svakog trenutka našeg života. Isprosi nama, djeci svojoj, milost sretne smrti tako da uzmognemo zajedno s tobom uživati nebesko blaženstvo uvijeke. Amen.
(Svećenik)
O Marijo bez grijeha začeta… (3 puta)
(Svi pjevaju)
Ljubljena Djevice, Ti srećo naša,
gdje put je pravi, vodi nas vijek;
molba nek sveta tvoja donaša
blagoslov svima, bolnima lijek.
(Slijedi kratka propovijed. Zatim svi mole)
O Gospođo moja, o Majko moja – tebi se sav prikazujem. I da ti pokažem kako sam ti odan – posvećujem ti danas svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce – upravo svega sebe. Kad sam dakle sav tvoj, o dobra moja Majko – čuvaj me i brani kao stvar i svojinu svoju. Amen.
(Svi pjevaju)
Prečista Djevice, Isusa moli,
da nas po smrti primi u raj:
da nam za patnje suzne te doli,
u carstvu svome utiša vaj!
(Na kraju blagoslov s Presvetim.)
Himan Čudotvornoj Gospi
(prijevod sa španjolskog)
Pogledaj, o čudotvorna,
Pogledaj, o Majko, nas,
pogledaj jer Tvoj je pogled
prava sreća za sve nas!
Tvoje oči sjajne zvijezde
što u noći žalosti
pune svako srce ljudsko,
pravom, svetom radosti.
Pogledaj, o čudotvorna,
Pogledaj, o Majko, nas,
Pogledaj, jer Tvoj je pogled
prava sreća za sve nas!
S tvojih ruku raskriljenih
sjaju zrake svjetlosti;
to su, Majko, divni dari
Tvoga Sina milosti.
Pogledaj, o čudotvorna,
Pogledaj, o Majko, nas,
Pogledaj, jer Tvoj je pogled
prava sreća za sve nas!
Čudotvorna, naše molbe,
što u pjesmi šaljemo,
vrati nam ih uslišane,
pune rajskih milosti.
Pogledaj, o čudotvorna,
Pogledaj, o Majko, nas,
Pogledaj, jer Tvoj je pogled
prava sreća za sve nas!
Tebe rese sjajne zvijezde,
pravi vijenac kraljevski.
Ti si naša divna Majka,
uzor svake svetosti.
