Ta ljubav je bezuvjetna, ona ništa ne traži, ona samo daje. Uvijek misli prije na druge nego na sebe. Mi takvu ljubav učimo od Isusa ako mu se predamo svim srcem, jer on nas poziva ljubiti ne samo svoje prijatelje nego i svoje neprijatelje. Ljudi su bili ljubiti svoje bližnje i mrziti svoje neprijatelje (usp. Mt 5,43), jer je to lakše. Isus ide dalje od toga. Isusov učenik, vjernik, kršćanin ne smije biti izbirljiv u svojoj ljubavi. On mora ljubiti sve ljude, uključujući i svoje neprijatelje, i to u duhu svoga Gospodina. A to može ostvariti samo na temelju istinskog susreta s Bogom. Nakon tog susreta ljude promatramo posve drugim očima.
Počinjemo ih gledati ne više svojim vlastitim, nego očima Isusa Krista. Ako u našem životu nismo nikad iskusili Božju ljubav i blizinu, u drugome čovjeku teško ćemo prepoznati božansku sliku. Samo služenje bližnjemu otvara nam oči da možemo vidjeti ono što Bog čini za nas. Na to je mislila i Majka Terezija kad kaže: «Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas. Ne slažem se da sve što činimo trebamo činiti u velikom stilu, ljubav treba početi s jednom osobom. Da biste voljeli neku osobu, morate s njom postati bliski. Svatko treba ljubav, svatko treba znati da je željen i Bogu vrijedan». Ljubav se prelijeva, razmnožava i dijeli. Jedina stvar na svijetu koja se dijeljenjem umnaža jest ljubav. Što se više dijeli, više je ima. To znači biti ljubav.
