Njemačka riječ glauben dolazi od korjena liob i zapravo znači:" smatrati dragim, odobravati, vidjeti dobro". Vjera je dakle posve određeno gledanje na stvarnost.
Ja svjesno vidim dobro u svijetu i u ljudima. Latinska riječ credere i grčka riječ pisteuein odnose se više na religiozno ponašanje prema Bogu.
Credere i pisteuein imaju uvijek dva značenja: "Držati za istinu i vjerovati, imati povjerenja."
Vjera je za Grke usko povezana sa prapovjerenjem u svijet. Vjerovati znači znati da je ovaj svijet u dobroj Božjoj ruci i zato vjerujem da će i s mojim životom sve biti dobro. A vjerovati je za Grke religiozni čin. Povezan je s odnosom prema Bogu.
Ali pritom se ne radi o tome vjerujem li sada u Boga ili ne, vjerujem li dokazima za Božju opstojnost ili ne.
Vjera je naprotiv prema jednoj ozreci evangeličkoga teologa Paula Tillicha "zahvaćenost onim što nas se bezuvjetno tiče".
Bez ove vjere, misli Ladislav Boros , nema pravoga čovječanstva. Ova vjera zaokuplja čitavu našu dušu.
U vjeri sažimljemo čitavu našu osobu i prepuštamo se u Bogu, u stvarni pratemelj ovoga svijeta.
Hebrejska riječ za " vjerovati znači čvrsto stajanje, čvrstina, sigurnost.
Poslanica Hebrejima je preuzela židovsko shvaćanje vjere u njegovoj definiciji: "Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, umjerenosti o zbiljnosti kojih ne vidimo" ( Heb.11,1).
Vjera znači usidrenost duše u nevidljivome svijetu, izvan svake dokazanosti.
Za apostola Pavla vjera presudno spada u čovječanstvo. Vjera je za njega prije svega suprotnost vlastitom ostvarenju.
Tko vjeruje, tako misli Pavao, učvršćuje se u Isusu Kristu i ondje nalazi svojupravu vrijednost.
On ovu vrijednost više ne mora dokazivati svojim vlastitim ostvarenjem. Vjera je za njega nov način življenja.
To je život iz pouzdanja u Boga, pred kojim smijem biti onakav kakav jesam, koji mi dariva moju pravu vrijednost.
U Ivanovom Evanđelju susrećemo druge poimanje vjere. Tu nam se u vjeri otkriva prva stvarnost.
Otkrivamo pozadinu, onostrani svijet, svijet Božji koji je u Isusu Kristu prodro u naš svijet. Vjera je spoznaja.. gnosis, kako kažu Grci.
Ivan svojim pojmom vjere odgovara na čežnju gnoze. Gnoza je bila rašireni smjer kraju 1, stoljeća, slična nešemu pokretu New-Age.
Čeznula je za rasvjetljenjem . Veo koji pokriva sve treba biti konačno maknut da bismo prozreli, da bismo shvatili ono prvo.
U vjeri, govori nam Ivan, shvačamo istinu. Postaje nam jasno što nas zapravo nosi i iz čega živimo.
Ova nas vjera oslobađa od zarobljenosti u površnom, u ostvarenju i priznanjima, u obljubljenosti i jakosti.
Živimo iz stvarnosti koju nam ovaj svijet ne može osporiti. Tako je vjera uvijek povezana sa slobodom.
Vidiš koliko su ljudi razmišljali o vjeri. Ali čemu se nadaš od vjere? Misliš li kod vjere odmah na to da što uči Crkva moraš držati za istinu?
Ili za tebe vjerovati prije svega znači vjerovati u opstojnost Božju protiv svih dokaza razuma koje preda te stavlja tvoja okolina kada se izjašnjavaš kao vjernik?
Jeli tvoja vjera ugrožena sumnjama da je sve to s Bogom i Isusom Kristom samo umišljaj?
Anđeo vjere ne želi te uvjeriti da trebaš vjerovati svo što Crkva kaže. On te što više želi uvesti u nov način življenja.
želi ti otvoriti oči da vidiš tajnu iza svih stvari, da dođeš u dodir s nevidljivim svijetom, s kojim je tvoja duša već u kontaktu.
Vjera odgovara tvojoj duši. U njoj ona može distati, duša se u njoj osjeća kod kuće.
Anđeo vjere će te osloboditi tvoga pritiska da sebe uvijek moraš dokazivati, da sve moraš činiti isprvno i opravdanost svoga života iskupljivati dobrim djelima.
Anđeo vjere želi te pratiti u Božji svijet. On želi skinuti veo koji je na svemu kako bi ti shvatio najdublju istiu svoga života,
istinu da je Bog tu, da te Bog ljubi, da te Božja ljubav prožima i obavija.
Želim ti da uza te bude anđeo vjere kada te obuzmu sunje ili kad se osjećaš bespomoćan pred racionalnim izjavama tvojih poznanika
koji bi ti htjeli dokazati da je Bog samo umišljaj koji bismo morali odbaciti.
Ne boj se sunje. Sumnja pripada nama i našoj vjeri.
Vjera je uvijek samo nadvladana sumnja. ali bez ovoga nadvladavanja sumnje nema pravog ljudskog života.
Bez nje, misli Ladislav Boros, "čovjek se zatvara u sebe, postaje malen promatra svoju sadašnjost kao svršetak, gubi se u onome što je imao, u već poznatome i običnome".
Vjeruj anđelu vjere. On ti pokazuje da je nevidljivo isto tako stvarno kao i vidljivo,
da Bog nosi tvoj život i da si u dobroj Božjoj ruci i da možeš čvrsto stajati u Bogu usred svih oluja života.
Anselm Grün
