Tako je mogao govoriti, i pisati, jer je sve činio srcem – živio je srcem, molio srcem, drugoga prihvaćao srcem, pomagao srcem, davao se srcem, a sve srca prepuna povjerenja u Gospodina i Kraljicu Mira.
I tako razdijeljeno drugima, fra Slavkovo je srce prestalo kucati 24. studenoga 2000. između 14. i 13. postaje, na Križevcu, dok se vraćao nakon završene pobožnosti križnoga puta. U hladno popodne i večer toga dana vijest o iznenadnoj fra Slavkovoj smrti zaledila je srca njegovih prijatelja, međugorskih hodočasnika diljem svijeta. Svatko se pitao: Kako je to moguće?!
Još je toga jutra snimio emisiju na Radiopostaji „Mir“, slavio sv. Misu, govorio hodočasnicima! No već sutradan, u redovitoj poruci preko Marije Pavlović-Lunetti Gospa je brojnima otoplila srca svojom porukom: „…vaš brat Slavko se rodio u nebo ,i zagovara za vas.“