Hvaljen Isus i Marija!
Dragi molitelji devetnice,
Zahvalimo Gospodinu na svim milostima i poticajima kroz protekle devetnice.
U srpnju smo, šestoj devetnici, mjesecu posvećenom Predragocjenoj Krvi Kristovoj, tom najvećem znaku Božje ljubavi.
Kako kaže sam papa Franjo: »Bog je izabrao znak krvi zato što nijedan drugi znak nije toliko rječit kako bi očitovao vrhovnu ljubav života darovanog za druge. To je darivanje koje se ponavlja u svakom euharistijskom slavlju, u kojem se zajedno s Tijelom Kristovim uprisutnjuje Predragocjena krv, krv novoga i vječnoga saveza koja se prolijeva za sve nas na otpuštenje grijeha (usp.. Mt 26,27).« (Audijencija duhovne obitelji Predragocjene Krvi Kristove Vatikan, 30. lipnja 2018.)
Jesmo li svjesni kolika je snaga Krvi Kristove? Koja je cijena našega otkupljenja? Koliko se stavljamo pod Njenu zaštitu?
Dopustimo Gospodinu da nas po Predragocjenoj Krvi opere od svih grijeha, zaštiti od svakoga zla, ove pandemije, svega onoga što nam stoji na putu da Mu se približimo. Molimo da poput oca Ante sve svoje križeve, kušnje, trpljenja prinesemo Gospodinu s potpunim pouzdanjem kako bi ga mogli nasljedovati.
»Pred 2 000 godina Kalvarija se zarumenila Spasiteljevom krvlju. Za moje spasenje i za spasenje cijeloga svijeta. Na mene je pala Njegova predragocjena krv. Ja sam kršćanin.
I za tebe se Kalvarija zarudila Janjčevom krvlju, i za tebe je Učitelj na križu žeđao, i na tebe je pri zadnjem uzdahu mislio.
Za tebe je i uskrsnuo i svojim ti uskrsnućem navijestio sretniju budućnost. Učitelj se za te žrtvovao i po njegovu primjeru stotine se žrtvuju i mole za tvoju sreću.
Ali dvije trećine ljudi ne znaju još za Isusa. Preko dvije milijarde neumrlih duša još ne pozna svoga Spasitelja. Strašan je to broj. A ipak, Kalvarija se i za njih zarumenila.
Koja je moja dužnost kao kršćanina?
Dužnost prema Isusu, dužnost prema tim milijunima?«
otac Ante
Budimo i mi pravi kršćani, stavimo se pod zaštitu Predragocjene Krvi Kristove. Preko pisama našega misionara, razmatranja i molitvi utažimo žeđ, glad i čežnju za Gospodinom. Nastavimo živjeti poticaje koje u nama izazivaju njegove riječi i djela.
Neka nam Gospodin, po zagovoru oca Ante još više osnaži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav.
Nastavimo i dalje moliti za našu Crkvu, za dobre pastire da nas vode kroz ovo nemirno vrijeme, naše obitelji, nerođene, napuštene, posebno bolesne i sve naše nakane koje posebno stavljamo u ovu devetnicu.
»Neka hvala, slava i čast budu sada i dovijeka Isusu raspetom koji nas je svojom Krvlju otkupio!«
Želimo Vam uspješan, plodonosan i blagoslovljen hod kroz Devetnicu!
Oče Ante moli za nas!
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
PRVI DAN
MLADOMISNIČKA SLAVLJA
Sve nam se to još pričinja kao nekakav san, viđenje: tri ređenja, šest mladomisnika u ovoj našoj maloj novoj misiji. I sve to u jednom mjesecu! Sretne i presretne nedjelje jedna za drugom, u Basantiju, Khariju i Maria Polliju.
Prisutni: dobri naš biskup otac Linus, svećenici mladi i stari, sestre raznih redova da ih misija nikada nije toliko vidjela, Božjeg naroda toliko da su se ređenja morala obavljati vani pred crkvama.
Veselje svih bilo je neopisivo, veselje sa suzama u očima i mladomisnika i njihovih presretnih roditelja, i nas svećenika, i vjernika. Eto, ispunile su se nade tolikih godina i tolikih žrtava. Bengalijo, Isusu si dala svoje sinove, a oni će sada tebi dati Isusa.
Gledajući na mladomisničke roditelje Bhorota, Šotiša i katehista Pija, misli mi lete u nebo k onim pokojnim misionarima koji su te roditelje doveli k Isusu, koji su prvi svojim suzama, znojem i svetim životom počeli pripravljati ovu divnu žetvu svećeničkih zvanja. Prvi hrvatski i slovenski misionari Družbe Isusove: oci Mesarić, Vizjak, Sedej, Poderžaj, Demšar, Ehrlich, pa braća Udovè, Schmidt, Fostač, Ribaš, Drobnić i toliki isusovački misionari belgijske provincije. Mora da su oni imali u nebu još veću slavu blagoslivljajući te Isusove odabranike. No, sigurno, blagoslivljajući i vas, dragi naši dobrotvori i prijatelji i u domovini i izvan nje u Americi, Australiji, na Novom Zelandu, i tolike naše drage na radu širom svijeta. Jest, blagoslov i njihov i naš, i blagoslov i srca naša bila su uz vas. Bez vas ovoga sna, ovoga viđenja, ovih šest mladomisnika mi ne bismo imali. Vaša velikodušna, djelotvorna ljubav dovela ih je do oltara. I čvrsto vjerujem da će ih ta ista ljubav, vaše raširene ruke u molitvi kod oltara, kalvarijskog oltara, sačuvati vjerne do smrti, vjerne Isusu, vjerne svetoj Crkvi, vjerne dragoj njihovoj domovini Bengaliji.
Žetva je velika, a poslenika je malo! Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje poslenika u svoju žetvu!
Predvečerje je toga sretnog dana. Sjedim na verandi misijske postaje uz kip Male Svetice na onome istom mjestu gdje sam prije 42 godine sjedio kad sam ovamo stigao iz domovine. Sjedim i samo gledam i gledam. Sve izgleda kao san. Onda odavde pa sve tamo do sunderbanskih džungla nije bilo gotovo ničega. Tamo gdje je sada Tehnička škola, na sam Božić nakon ručka došao je tigar. Nije bilo crkve, ni bolnice, nije bilo gimnazije ni Više djevojačke škole. Ničega nije bilo. No ovaj kip svete Male Terezije, naše zaštitnice, bio je tu. I onaj njezin blagi smiješak i njezin blagoslov, i blagoslov drage domovine, koja je već od početka dušu i srce dala za Bengaliju.
Iz tog sanjarenja prenuli su me Danijel i Jonas. Došli su po blagoslov. Rekoh im u šali: »Dajem ga tek na jedan dan. Sutra mi ga vratite!«
O kako sam samo ove duge godine čekao na ovaj sretni dan: na one koje sam pokrstio i doveo do oltara, doveo ih uz tolike žrtve. S njima ću sutra prikazati kalvarijsku žrtvu. Sutra ću im poljubiti posvećene ruke i zagrliti ih kalvarijsko-svećeničkim zagrljajem.
Sjedili smo na hasuri. Malo smo razgovarali. Teško je govoriti kad je srce prepuno sreće. Gledali smo dolje daleko, daleko prema sunderbanskim džunglama gdje još tolike duše čekaju na Isusa.
Ja, eto, brojim svoje zadnje životne korake. Dolaze nam, mladi leviti, nove sile, nova radost. Baš je do nas dopirala melodija one krasne Rabindranathove pjesme: »Amar ei dehokhani tule dhoro Tomar oi debaloer prodip koro!« Učini me svjetlom Tvojega hrama... svjetlom živih hramova, ljudskih srdaca, svoje svete Crkve.
Zaziv Duha Svetoga, polaganje ruku, posveta ruku i srdaca, i novi svećenici uz biskupa i 20 braće svećenika tu prisutnih, i tisuće po cijelome svijetu, izgovaraju one vječno božanske riječi: »Ovo je tijelo moje! Ei amar deho...! Ovo je krv moja! Ei amar rokto...!«
I tajna se Kalvarije obnavlja. Svećenik zauvijek!
Sretni mladomisnici, još sretniji roditelji, koji iz njihovih ruku primaju Isusa, Isusa kojega su im oni, roditelji, dali još u djetinjstvu.
I onda, na kraju obreda zagrljeni, poljupci, vijenci. Nikada im ni kraja ni konca…
Udariše bubnjevi, zasviralo je nekoliko harmonija, a pucaju i mužari. Velik je to i prevelik dan pa neka se čuje jeka radosti i slave sve do sunderbanskih džungli. Neka ova radost bude radost i blagoslov ne samo jednog dana nego nešto trajno, vječno. Osobito u srcima naše mladeži, da bi i oni velikodušna srca slijedili vjernost ovih mladomisnika, slijedili ih do oltara, do Kalvarije.
Bile naše molitve i žrtve uz njih. A njihov mladomisnički blagoslov uz nas, osobito uz vas, naši plemeniti duhovni očevi i majke, koji ste molitvama, žrtvama i velikodušnom pomoću ove mlade levite velikodušno doveli do oltara. Isus, vječni Svećenik, bio vaša prevelika plaća!
Molimo Gospodara žetve da pošalje poslanika u svoju žetvu!
Dođi kraljevstvo Tvoje!
Vaš otac Ante
Maria Polli, svibanj 1980.
(Članak poslan za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)
Molitva
Oče Nebeski, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj učini nas svjetlom Kristova hrama... svjetlom živih hramova, ljudskih srdaca, svoje svete Crkve.
Oče Ante, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj i svojoj žrtvi misionarskog rada kojom si tolike duše priveo k Srcu Isusovu po Srcu Marijinu, u srcima naših mladih rasplamsaj želju za svetim svećeničkim zvanjem i ustrajnost na sveto započetom putu, daj da služe Gospodinu onako kako si ti služio.
Gospodine, po zagovoru oca Ante i njegovih posvećenih ruku udijeli nam dobre svećenike i misionare. Očuvaj neokaljanim njihove svećeničke ruke koje svakodnevno dodiruju tvoje Sveto Tijelo.
Blagoslovi njihov svećenički rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnoga života. Umnoži nam vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav. Neka dođe Kraljevstvo Tvoje!
Molimo Gospodara žetve da pošalje poslanika u svoju žetvu.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante moli za nas.
Molitva za svećenike
Isuse, ti se sjećaš onoga dana kad si izabrao svoju prvu dvanaestoricu
neuke, slabe i siromašne galilejske ribare.
Prvoj dvanaestorici pridružio si i Savla - Pavla,
koji te je progonio, i poslije njega još tolike milijune.
Među njima i mene najnevrednijeg…
»Ja se nisam ni jedan dan,
ni jedan čas pokajao niti sam požalio što sam se odazvao Isusu,
što sam se odazvao dušama.
Sretan sam! Tu sreću želim i svima vama. Dajte i vi tu sreću drugim!
Dođite, žrtvujmo se do kraja svoga života.
Gdje će taj kraj života biti, gdje ćemo umrijeti, ne znam.
Neka bude u Srcu Isusovu!«
»Dok tijelo groznicom gori i ruke dršću kod oltara tvoga,
ti me čuvaj, Veliki Svećeniče, Bože moj, koji razveseljavaš moju mladost!
Pred tvojim oltarom neka izgori ova uljanica svećeničkog mi života,
neka se ugasi daleko od buke svijeta,
daleko od ljudske utjehe, sred mojih dragih Sunderbanskih džungla;
neka goreći izgori pred ovim živim tvojim hramovima,
pred kolibama tvojih sirotana.«
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
DRUGI DAN
»SVJETLO DA RASVIJETLI POGANE ...«
Svijećnica. Tišina vlada nad Sunđerbanskim džunglama Bengalije. Tek dolje s rijeke Gangesa dopire šum valova pomiješan s pjesmom lađara »Narayan pronam, pronam Narayan Pozdrav Svevišnjemu, Svevišnjemu pozdrav!« To je njegova molitva Svevišnjemu. U ovoj kratkoj molitvi cijela je njegova duša. To je i vapaj milijuna, koji Svevišnjega još čekaju ...
Dok sam teškom mukom prolazio kroz džunglu, sa stabala i iz grmlja podizale su se noćne ptice, preplašene našim pohodom. A s Gangesa je jednako dopirala jeka adventske molitve: »Narayan pronam, pronam Narayan!«
Onda je sve zašutjelo. Tajanstvena šutnja i tišina ispunila je džunglu. Tek je u daljini gorjelo jedno malo svjetlo. Došle su mi na pamet riječi iz Evanđelja današnje mise: »Svjetlo da rasvijetli pogane…« Svjetlo svijeta prikazano je na današnji dan u hramu u Jeruzalemu. I ovo malo svjetlo sred džungle jest Njegovo svjetlo. To je Njegova ljubav. Molio sam se revno da bi se ovo Njegovo svjetlo istine i ljubavi proširilo čitavim svijetom, da bismo mi svojim životom i svojim radom mogli biti dionici velikog djela.
Po nasipu stigosmo do male ribarske kolibe. Siromaštvo, ali i tu se čuje pjesma. Ista pjesma čežnje za Svevišnjim. O, kad bi kršćani znali koliko dobre volje, koliko želje za Spasiteljem ima u ovim dobrim srcima, mnogo bi se revnije molili i žrtvovali za spasenje njihovih neumrlih duša.
Pred kolibom je stari ribar pripravio vatru i kuha rižu. A iz kolibe se čuje kako jedno mlado grlo s ljubavlju pjeva pjesmu dobrodošlicu »Kralju srdaca«. Odjekuje njegova pjesma: »Dođi, o Gospodine, dođi, o Gospodine!«
Ja sam stao pred kolibom i blagoslovio je. Blagoslovio sam starog ribara i onog mladog trubadura ljubavi Božje. Blagoslovio sam sve one koji svojim životom, molitvama i radom šire Isusovo svjetlo u dalekim misijskim zemljama ...
Vaš otac Ante
»Hrvatski katolički glasnik«, Chicago
Molitva
Oče Nebeski, neka se Isusovo svjetlo istine i ljubavi proširilo čitavim svijetom, kako bismo i mi svojim životom i radom mogli širiti Njegovo svijetlo kao dionici velikoga djela.
Daj da poput oca Ante, snagom Predragocjene Krvi Kristove i mi možemo svakodnevno prikazivati naše žrtve i poteškoće, te darovati ljubav, čistoću, poniznosti, odanosti i čitavo naše srce Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.
Molitva
Gospodine, usliši molitvu svoga puka,
učini u svojoj ljubavi da svi narodi,
svi puci, ujedinjeni Tvojom božanskom ljubavlju,
mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o Vječna ljubavi!
Gospodine, mnogi Te narodi još ne poznaju,
ne poznaju Tvoju ljubav, ne znaju za Tvoje milosrđe,
taj uzrok naše hvale i slave Tebi.
Primi našu molitvu, primi naše dnevne žrtve,
da bi oni naskoro mogli zapjevati onaj divan psalam slave
» Hvalite Gospodina svi narodi…«
Isuse Kralju, neka dođe kraljevstvo Tvoje!
Rasvijetli moju pamet, užeži moje hladno srce,
da se i ja mognem sasvim žrtvovati za proširenje Tvoga kraljevstva na zemlji.
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
TREĆI DAN
HROMI NIMAI
Hromi Nimai tako su ga zvali svi u selu Basto-hara selu onih koji su izgubili svoj posjed. »Khora Nimai«, »Hromi Nimai«. I jest Nimai tjelesno hrom. Ima iskrivljene noge i ne može se uspraviti. Vuče se na četiri uda, tj. rukama i nogama pomaže si pri hodu. Tjelesno je hrom, no snagom duha i volje pravo je Božje čudo. Nema stvari koje on ne bi izradio od bambusa: stolove i stolice, košare i košarice, kao i. tolike druge stvari koje se upotrebljavaju u bengalskom kućanstvu.
Malom sjekirom raspolovi bambus, onda ga posebnim nožem razreže na tanke trake i nakon toga to tako majstorski prevrće. Prsti su mu na rukama iskrivljeni, ali to njega ne smeta, miču se i prekreću takvim ritmom kao da su puni nekog elektriciteta ili pak neke atomske energije.
Ponavljam: pravo Božje čudo! Često sam uz njega sjedio dajući mu vjersku pouku i pri tome ujedno učio od Nimaija što znači Božja Providnost, što znači pouzdavati se u svetu Božju volju.
Hromi Nimai vuče se na sve četiri, tj. na ruke i na noge.
Nemojte misliti da Nimai prestaje raditi za vrijeme pouke. Njegovi elektronski prsti vrte se, vrte, oči pune sreće i radosti prate rad na košari od vremena do vremena gledaju na mene kao da hoće reći: Nimai sluša, samo nastavi!
Živa istina: i oči i srce puni su sreće. »Bog je meni tako dobar! Doduše, katkad se ne kuha. No onda ja mislim na tolike koji gladuju iz dana u dan pa za njih prikazujem teškoće i žrtve svojega života. I dijeleći boli s drugima, kako je život lijep! Kako je lijep čitav svijet!«
A mi se tužimo, mi sve gledamo kroz crne naočale...
Nemirni, nezadovoljni, žurimo se, trčimo, letimo i ne nalazimo mira ni ljepote.
A mir i ljepota tako su nam blizu, u nama su...
Nimai ih je našao. Nimai ih ima i čuva. Da, da, manje ludog trčanja, manje lude žurbe, manje besmislena trošenja vremena uz televizor. Više biti radin s hromim Nimaiom u tihu i neumornu radu u Božjoj službi i u službi brata čovjeka.
Nimai, moli se za nas da i mi mognemo biti sretni u životu pripravljajući lijepe košarice dobrote i ljubavi!
Vaš otac Ante
(Glasnik Srca Isusova i Marijina, svibanj 1987.)
Molitva
Oče Nebeski, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj užeži naše srce ljubavlju Duha svetog. Neka po primjeru oca Ante i naša srca budu ispunjena Božanskom ljubavlju i mirom. Daj nam manjeg trčanja, manje lude žurbe, manje besmislenog trošenja vremena.
Oče Ante, izmoli milost kod Gospodina da se poput tebe i Nimaija prepustimo Božjoj volji i providnosti kako bismo bili u Božjoj službi pripravljajući košarice dobrote i ljubavi za vječnost.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.
Molitva
Za svjetlo mi molimo,
za žar i toplinu tvojega svjetla.
Gospodine!
Posvuda je mrak. Hladno je.
Hladno je u našim domovima, hladno u srcima, hladno posvuda.
Zebnja nas hvata dok gledamo današnji svijet.
Bez tebe, o Duše sveti, ne možemo.
Dođi i raspali ovaj svijet čistom i žarkom ljubavlju!
Raspali nas i očisti, da bismo i mi mogli širiti ovaj tvoj sveti žar.
Tvoju milost, Tvoju ljubav.
O dođi, Stvorče, Duše svet!
Amen
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
ČETVRTI DAN
IZGUBIO SE MALI TAROK
Pred večer je nestao. Ribari su ga još vidjeli na nasipu Gangesa uz Šitilijsku džunglu. Otac Montu vratio mu se u kolibu nakon teška dnevnog rada. Tarok bi uvijek dotrčao pred njega. No danas nema Taroka. Poviri u kolibu, ni tamo ga nema. Približi se malome ognjištu uz kolibu, na kojemu je Tarokova majka Komolini pripravljala večeru: rižu i nešto pržena povrća. Ni tamo nema Taroka.
Taroku je tek šest godina. I jako tepa.
»Tarok kothae? Gdje je Tarok?«, upita sa zebnjom u srcu Upen. »Otišao je s djecom loviti račiće. Nakon toga reče mi k tebi će u polje.«
Vidjevši Upenovo blijedo lice, poče ona plakati, bolno plakati za svojim jedincem Tarokom.
Montu i Komolini su katekumeni. Pripravljaju se na krštenje. Ni Tarok nije još kršten. U tom selu bit će oko desetak obitelji kršteno za Božić. Poučava ih dobri katehist Bomkim. Mnogo toga još treba naučiti, no jedno su već naučili: pouzdanje u Isusovu dobrotu i milosrđe.
»Ja ću plakati i moliti Isusa!«, reče Tarokova majka Komolini.
»Ne plakati, nego samo moliti!«, opomenu je Upen. »Samo moli i vjeruj. Isus je i mrtve uskrisio! Isus će nam vratiti Taroka!«
I nesta Upen u tami. Očinska ljubav i živa vjera kao da su mu dale krila. Uz Goramari i Balinkhal krenu on ravno preko polja prema Šitilijskoj džungli gdje su ribari posljednji put vidjeli Taroka. Tamno je kao u rogu, no Upen vidi svako gheon stablo, svaki »kheđur« grm kao da se pred njim otvara. Pokoji put bi se zaustavio. Smanjio bi kucanje očinskog srca i prisluškivao da li možda Tarok zove: »Ma bap! Majko, oče!« Siguran je on da neće čuti samo Tarokov zov, nego da će čuti i kucaje srca svojega malog Taroka. Ustima je Tarok tepao, no srce Taroka mezimca jedinca kucalo je tako divno... No Taroku ni traga ni glasa. Tek se čulo zavijanje šakala i zov noćnih ptica koje su letjele u južne džungle. No očinsko i majčinsko srce ne boje se ni noćne tame ni zavijanja šakala. Zov noćnih ptica za njih je zov vjere i nove nade. I Montu učini zavjet Isusu i dragoj Gospi: kad nađe svojega Taroka, pozvat će svećenika i siromahe sela, te uz molitvu i pjesmu sve će počastiti mlijekom i prženom rižom.
Mlada majka ide u crkvu noseći darove i svojega malog mezimca.
Živa Montuova vjera i sklopljene ruke i suzne oči majke Komolini i, dakako, Isusova dobrota donijele su malog Taroka u roditeljsko krilo.
Kao nadahnut poče Montu zazivati s nasipa Gangesa: »0 re Tarok, Tarok re... O moj Tarok, Tarok moj!« Odgovarali su tek mrmor gangeških valova i jeka džungle: »Tarok... Ta rok «
Ne, ne, nije to samo jeka. Dolje iz kolibe lađara Anonda kao da netko zove: »Ei dike ešo, ei dike ešo! Dođi amo, dođi amo!«
Je li to san ili je prevara? Kucaji srca opet utihnuše da mogne bolje čuti. »Ešo, ešo! Dođi, dođi!« I malo se svjetlo pokaza pred kolibom. Bilo je to kao sunčano svjetlo usred te tamne noći. On već vidi Taroka. O te očinske suzne oči, oči pune vjere i nade! I kličući »Tarok, Tarok« u jedan čas bio je pred kolibom.
I onda zagrljaj oca Montua s malim Tarokom koji se bio izgubio, a kojeg su ljubav i vjera Montua i Komoline i Isusova dobrota dovele u ruke starog lađara Anonda i sada na srce oca Montua.
Sve mi je to pričao Montu dok smo u njegovoj maloj kolibi nakon zahvalne molitve dijelili prženu rižu i dvije čašice mlijeka. Tarok je uzeo prvi, nakon njega njegovi sretni roditelji, svećenik i svi ostali. Po jedan gutljaj malo, no od srca i uz suzu radosnicu u očima.
Imao sam krunicu u rukama. Blagoslovili sve Isusovim blagoslovom i blagoslovom Njegove Majke i onda objesih krunicu oko vrata Taroku, malom Taroku koji se bio izgubio.
Vaš otac Ante
Maria Polli, srpanj 1919.
(Članak poslan za Mali Koncil, 17. srpnja 1979.)
Molitva
Oče Nebeski, koji si našem ocu Anti dao milost duboke vjere, čvrstog ufanja, savršene ljubavi i poniznosti prema Tvome sinu, udjeli i nam po njegovu zagovoru tu istu milost da ostanemo vjerni Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu. Naš moćni, veliki zagovorniče izmoli nam milost kod Gospodina da poput tebe žeđamo za Njegovom ljubavlju, ljubimo križ i životom živimo Evanđelje. Neka nas Isusova dobrota dovede do Nebeskog Oca. Uzdajmo se u Božju dobrotu i milosrđe.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.
Jutarnja molitva
Pozdrav Ti dajem, o Bože, u zoru dana, u zoru života.
U jutarnjem pozdravu ja dobih Tebe,
i dobivši Tebe, o što mi više još treba?!
U dubini srca moga ljubavi Svoje oganj upali,
srećom ispuni srce nemirno moje,
koje žudi za srećom ljubavi Tvoje.
Rijekom milosti srce mi suho poplavi,
nadom božanskom beznadni život oživi,
ljubavi Tvoje oganj upali,
da ljubeći i primivši braću svoju,
i Tebe ovoga dana primiti mogu!
Pozdrav Ti dajem,
o Bože, jutarnji pozdrav života moga primi!
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
PETI DAN
OTROVNICA MI JE PALA NA RUKU
Na ruku mi je pala ljuta otrovnica »bora«. Pala je sa zastora na prozoru baš uz ormar s kojeg mi je jedna lanjske godine pala na glavu.
Nakon strašne vrućine počele su tropske kiše, pa i zmije traže suha mjesta. Upravo je nevjerojatno kako se penju na stabla, na ravne i skliske bambuse i na ravne zidove kuća.
Zastor na prozoru bio je podignut i zamotan. Ja s jedne strane vučem i govorim s katehistom, kad li on zavika: »Šap, šap! Zmija, zmija!« I prije nego što sam se mogao okrenuti, šarovka je sa zastora skočila na moju ruku. Iako se čovjek malo-pomalo priuči i na tu nevolju, zmija ostaje zmija, a i Ante Ante! Pa se kosa malo naježila, no srce nije prestalo kucati.
Zavitlah rukom i šarovka odleti prema zidu i sruši se na pod. Podiže glavu i poče je njihati amo-tamo. Ali prije nego što je opet mogla zaskočiti, zatukao sam je štapom.
Opasne su te zmije, no dobri naši anđeli čuvari paze na nas. Uz nas su i vaše dnevne molitve i žrtve. Koliko puta valja po noći kroz blato i vodu bosonog. Moram ipak priznati da katkad štošta i zagrize.
Kad sam se na blagdan sv. Ante vraćao iz sela Piprekhalija, morali smo preko isušenih rižinih polja ići. Od silne suše polja su popucana. U tim rupama ima dosta zmija. U toj vrućini i one vire van i tu je opasnost da čovjek na njih stane. Kad smo se Geno i ja približavali selu Sat Nomberu, osjetih žestoku bol u velikom prstu desne noge. Od boli zaskočih. Geno me uhvatio za ruku. Prst je počeo crvenjeti. Gori kao vatra. Pregledali smo one pukotine da vidimo da li je gdje koja zmija. Nismo ništa mogli naći. Zajedno se pomolismo. Ja blagoslovili križem desnu nogu, i mi mirno nastavismo put. No boli kao da su sve veće. Ne samo prst, nego i noga je počela otjecati. Onda ja pomislih na tolike dobre suradnike i suradnice koji će se, sigurno, danas na dan sv. Ante bar kojim »amenom« sjetiti oca Ante u Bengaliji. A da vam istinu reknem, i dragom svojem sv. Anti sam malo »namignuo« i rekao da zmije ipak ne bi smjele tako što raditi baš na dan sv. Ante, i to još Antima! I tko ne, ako neće sv. Ante... svojem Anti...
Vratio sam se ja zdrav i veseo u Maria Polli, hvala svetom Anti! I prst i noga, sve se putem smirilo, i ja, čim sam stigao, mogao sam odslužiti svetu misu za sestre, dječicu i župljane, koji su čekali u crkvi. Dakako, i ja sam se i svih vas sjetio kod oltara ...
Vaš otac Ante
Maria Polli, srpanj 1979.
(Poslano za Glasnik Srca Isusova i Marijina, 17. srpnja 1979.)
Molitva
Oče Nebeski izvore svakog dobra, daj da te častimo i uzljubimo poput oca Ante i svih Antinih siromaha koji su toliko čeznuli za Tobom. Daj da po njegovu primjeru i mi u našim obiteljima, radnom mjestu, među prijateljima častimo Tebe i Tvoju Predragocjenu Krv.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.
Molitva Gospodinu
Gospodine
Odmori one koji su u brizi.
Blagoslovi umiruće.
Umiri one koje pate.
Smiluj se ožalošćenima.
Zaštiti one koje su u tvojoj slavi poradi ljubavi svoje.
O Isuse, za njih te molim,
za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve da im dadeš snage i jakosti,
i još više, da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima.
Amen
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrić
ŠESTI DAN
BASTO-HARA-COLONY
»Basto-hara-colony Kolonija onih koji su sve izgubili«
Tako su nazvali svoje malo selo. Dvadeset obitelji. Smjestili su se uz kanal. Kolibe su da se jedva u njih možeš uvući. Najveću su pretvorili u privremenu kapelicu i školu. Desetak nas je nekako ušlo unutra, drugi su prostrli hasure i vreće na vlažnu zemlju pred tom kolibom-kapelicom. Oltara, dakako, nema. A kad bi i bio, ne bi bilo mjesta za njega. Na zemljanu zidu križ, slike Srca Isusova i Blažene Gospe. Sve je lijepo okićeno, dvije male voštane svijeće i štapići mirisna sandalova drveta.
U poplavama sve su izgubili. Uistinu »basto-hara«. Uz kanal je bilo nešto slobodne zemlje i tu su se naselili. Jedva možete i zamisliti tu bijedu. Skrpili su male kolibe da si bar nekako mogu skloniti glavu. No mnogima su se kolibe već srušile. Gomeš je jedva jedvice spasio svoje dvoje djece. Bili su u jednom kutu, pa se i zid i krov na njih srušio. Susjedi su dotrčali i nekako su ih spasili.
Pod kolibe tek im je pedalj nad vodom. Sve je mokro i na njima i pod njima. Mene je najviše boljelo srce kad sam vidio bolesnu dječicu kako leže na vlažnome podu. Odmah smo uredili da bar oni dobiju plastične vreće i hasure. Iz Maria Pollija poslat ćemo za njih suhog mlijeka. Pločice i školske knjige nabavit ćemo na obližnjem sajmu.
Ostaje još jedan veliki problem, problem pitke vode. Valjat će urediti arteški zdenac. Tu će trebati ići i do 900 metara u dubinu.
Put smo nekako popravili da mogu bar izaći iz svojega sela prema nasipu uz Ganges. Svi će dobiti i male ribnjake. Tu je sva zemlja ispod morske površine, veliki nasipi čuvaju nas od slane vode. Kad podižemo kolibe, najprije se kopa ribnjak i tom se iskopanom zemljom podiže mjesto gdje će stajati koliba, pa je bar taj dio iznad vode kad je sve poplavljeno za vrijeme kišnog doba.
Osim bolesne djece nekoliko je bolesnika bilo i među odraslima. I za njih smo sve uredili. A nismo zaboravili ni hromog Šotiša. Fin mladić, no sirotan može samo puzati. Ruke su mu zdrave, pa hoće raditi i tako živjeti. Neće prositi. I za svoju bi mlađu braću i sestrice htio nabaviti knjige. Malo će i u školi pomagati. Poučavat će bar ono što zna: prva slova bengalske abecede: ko, kho, ga, gho... Naučio je nešto i šivati, no nema šivaćeg stroja. On stoji kojih 50 dolara (800 dinara), a tko će mu to dati?! I mi smo svi odlučili da ćemo mu nabaviti mali ručni stroj. Da ste vidjeli onu sreću, smiješak na Šotiševu licu! Nadu novog života! Prositi ne nego raditi! Radeći biti sretan i druge usrećiti. I tako će svijet biti ljepši.
Na kraju, prvi ispit iz vjeronauka, da se vidi koliko su u dva mjeseca naučili. Nije loše. Dječica, dakako mlade, svježe glavice! mnogo bolje od starijih. Budući da gotovo nitko od starijih ne zna čitati niti pisati, sve valja polako učiti napamet: i vjerske istine i molitve. A sve je to za njih novo novcato...
Nikada u životu nisu čuli o tome. No dobre je volje mnogo. Hoće sve znati. Ne samo ime Adama i Eve nego i njihovo prezime!
Da li ga vi znate? Tko ga prvi javi u »Maku«, eto mu besplatna karta za Bengaliju. A dotle se svi revno molite za naše drage katekumene iz malog sela »Basto-hara Sela onih koji su sve izgubili«, no koji imaju nadu da će sve dobiti, iako ne blago ovog svijeta, a ono Isusa i s njime milost i sreću i u ovom i u vječnom životu.
Vaš otac Ante
(Objavljeno u Malom Koncilu, lipanj 1979.)
Molitva
Oče Nebeski, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj, Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinom raspali u našim srcima ljubav prema bližnjima da osjetimo i pomognemo svima onima kojima je pomoć potrebna. Ne dopusti da naša srca budu hladna i bešćutna, oči slijepe, a ruke prazne.
Oče Ante, koji si toliko ljubio siromašne, usamljene, nemoćne i bolesne, molimo te za sve bolesne u našim obiteljima, među prijateljima, da ih Gospodin ozdravi od njihove bolesti duše i tijela. Naš moćni zagovorniče i zaštitniče, moli kod naše Nebeske majke da može posredovati za sve njih kod Svoga Sina. Molimo te za one koji su gladni i žedni tvoje ljubavi i za one koji je još nisu upoznali.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Gospodine, po moćnom zagovoru o. Ante udjeli nam milost da poput njega nikada ne zaboravimo zapuštene, bolesne već da samo širimo tvoju ljubav i radost.
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.
Molitva za bolesnike
Isuse dragi, Gospo draga!
Duboka je noć. I kako je duga.
I onda se sjetim milijuna koji bolesno leže po bolnicama,
po vlažnim kolibama, dršćući od groznice,
gladni, zapušteni, bolesni tijelom,
bolesni srcem, gladni ljubavi i samilosti.
I kako se malen osjećam pred njima.
O Isuse za njih te molim,
za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve
da im dadeš snage i jakosti i još više da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima,
da im dadeš zahvalno srce što si ih izabrao za svoj križni put.
Usliši njihove molitve, obriši njihove suze,
bdij uz njih u besanim noćima,
pohodi ih svojom ljubavlju!
Osobito se sjeti naših staraca i starica,
koje su djeca i unučad izbacili iz svojih kuća, iz svojih srdaca.
Za sve bolesnike čitavog svijeta molimo, Isuse dragi,
Gospo draga, čuvaj ih u svojim srcima,
učinite ih dionicima kalvarijske žrtve!
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
SEDMI DAN
NAVRŠIO JE 110. GODINU
Navršio je sto desetu godinu i gotovo se preselio u nebo naš dobri Okhoy Babu, naš dragi stogodišnji »mladić« Maria Pollija, Marijina sela.
Baš je bio mjesečni sastanak svih katehista te predstavnika i glavara sela kadli mali Okhojev unuk sav zapuhan dotrči s viješću: »Dadu more đache! Ašun! Djed! umire! Dođite!«
Od jučer da je slabo. Iznenada mu je pozlilo, i sad je izgubio svijest.
Svi ustadosmo i onako u procesiji moleći uputismo se prema Okhovevoj kolibi. Ta koliba mogla bi se zvati i kućom. Zidovi su, dakako, od blata, pokrivena je slamom, no s triju je strana mala veranda. Sjevernu je Okhoy sagradio za sebe. Tu je mali krevet od bambusa i na njemu hasura. U kutu je polica s nekoliko knjiga i drugih sitnica. Na zidu je oltar: križ, slika Srca Isusova i Marijina, ispod je krunica i uvijek nešto cvijeća te dvije voštane svijeće. Mala palača, mala crkvica.
Već se sleglo pola sela. A dosta je tu i rodbine, jer je prekjučer bilo vjenčanje jednog od njegovih praunuka. Koliko ih je, ne pitajte me! I Okhoy se zabuni kad ih počne brojiti.
Kleknuo sam uz našega dragog starca. Doista mi se činilo da su mu to zadnji časovi. Teško diše.
Najprije se svi zajednički pomolismo. I onda počeh s molitvama svetog pomazanja. Govorim starcu u uho. I gle čuda! Odgovara on: »Amen!« Prati molitve. Još nije izgubio svijest.
Obred je završen pa svi zapjevasmo od srca: »He, Probhu Ðišu, ešo amar ontore!
O Gospodine Isuse, dođi u moje srce!«
Dobri naš dida Okhoy nije mogao pjevati, ali je »sekundirao« klimajući glavom i odobravajući svaku riječ.
I ostade on među nama. Upravo smo toga dana počeli zidati Lurdsku spilju uz crkvu. To on, svakako, mora vidjeti. A za Uskrs će dosta njegovih unuka, praunuka i pra praunuka primiti prvu svetu pričest. To je dobri dida, sigurno, Isusu spomenuo i dragi mu je Isus produžio kartu na zemlji. A rajska mu je karta, sigurno, pripravna. Zaradio ju je dobrim primjerom čitavoj župi, osobito tako revnim prisustvovanjem nedjeljnoj svetoj misi.
Vaš otac Ante
Maria Polli, veljača 1978.
Molitva
Oče Nebeski, daj da i mi naše godine života ne protratimo uzaludno. Neka svaki dan s Tobom započnemo i s Tobom završimo. Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, udjeli nam duhovne darove, vječne darove svjetla, poniznosti, mira i ljubavi.
Poput oca Ante, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj utisni i u naša srca želju da te još više ljubimo, da čeznemo za Tobom i da te još više upoznamo, da prepoznamo prave vrijednosti ovoga prolaznog života kako bismo stvorili bolji svijet i pokazali svijetu prave vrijednosti.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.
Večernja molitva misionara
»Isuse, sjedim evo sam samcat pred zemljanim oltarom ove male seoske kapelice.
Svjetlo uljane svjetiljke titra i poigrava se na slamnatom stropu.
Već sam mnogo dana na pohodu mojih udaljenih sela.
Umoran sam i gladan danas. I groznica me trese.
Isuse, uhvatila me želja za čašom hladne vode,
za jednom narančom, da si utišam žeđ.
Ljudska slabost, Spasitelju. Oprosti mi!
Mala svjetiljka kao da je jače zasjala.
Pogled mi pade na tvoj križ, na tvoje probodeno srce,
na tvoje probodene ruke.
Tvoje ruke uvijek raširene, da nas sve zagrliš.
I neka se sreća proli mojim bićem.
I groznica, glad, žeđ i komarci kao da to sve nestaje.
Kako li sam sretan, Isuse!
Kako je divno klečati pred tvojim oltarom sam samcat u ovoj tihoj noći.
Titrati i gorjeti, i na koncu za tebe izgorjeti, kao ona mala uljana lampa na oltaru.
Na svemu ti, Isuse danas hvala! Hvala ti od srca na ovom svetom zvanju!
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
OSMI DAN
RIBARI LJUDI
Gospodin ih hoće učiniti »ribarima ljudi«. One neuke galilejske ribare: Petra, Ivana, Jakova i Andriju. Nevjerojatno! Tek jedna riječ: »Dođite i slijedite me!« i Petar, Andrija, Ivan i Jakov ustaju i ostavljaju mreže, to svoje blago, kuću, oca, majku... ostavljaju sve. I odoše za Njim. I postadoše ribarima ljudi. Ti neuki ribari uputiše se u svijet da taj svijet osvajaju za Krista.
Za njima su pošle tisuće drugih, potaknute tajanstvenim glasom: »Dođite, slijedite me!«
I tebe je On pozvao. Nego si možda u buci ovoga svijeta prečuo Njegov božanski poziv. Tebe On hoće u ovom svetom ribarskom poslu. A koliko si duša pridobio za Isusa svojim molitvama, žrtvama, milodarima?
Sumrak se već hvata nad Galilejskim brdima. Tisuće naroda stisnuto oko Spasitelja sluša riječi života. Na hranu, na noć nitko ni ne misli. Misli Isus, misli njegovo božansko Srce.
Poziva apostole i daje im zapovijed: »Nahranite ovaj narod!« Apostoli začuđeni gledaju Učitelja. Još oni nisu shvatili Njegovu ljubav. Oni Ga mole da otpusti narod, pa da se ljudi sami pobrinu za hranu. No, Isus hoće apostole, hoće njihove ruke, njihovo srce, da prehrani ovo bezbrojno mnoštvo.
Pet komada kruha i nekoliko ribica. Nemoguće! Ludost je pomisliti da će se time nasititi ovo mnoštvo. No, Njegov blagoslov se spusti na kruh i ribe, na ruke i srce apostola, i svi se nahraniše, svi se nasitiše.
Slika misijskog rada: sredstva neznatna, sile nedostaju — a čekaju milijuni.
Oni čekaju, čekaju na tebe i na mene, čekaju na Njega, svoga Spasitelja. Tvoje su ruke prazne, slabe, no On će ih ispuniti svojom ljubavlju i blagoslovom.
Vjeruješ li ti u to?
Da li si pripravan prikazati sebe za ovaj divan rad: hraniti gladne kruhom nebeskim?!
Pomozi misije i bit ćeš dionikom ovog svetog posla!
Vaš otac Ante
»Hrvatski katolički glasnik«, Chicago
Molitva
Oče Nebeski, okrijepi nas nebeskim Kruhom da poput oca Ante širimo Tvoje kraljevstvo. Ne dopusti da naše ruke budu prazne i slabe već uvijek ispunjene ljubavlju i blagoslovom Tvoga Sina. Ispuni naša srca Božanskom ljubavlju i mirom.
Oče Ante, naš moćni zagovorniče, potakni nas na svakodnevnu svetu misu, molitvu Srcu Isusovu i Srcu Marijinu kako bi i mi ispunili dušu nebeskim plodovima i kako bi Riječ Gospodnja prebivala u nama.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.
Molitva vječnoj ljubavi
Isuse, ti vidiš kako ovaj moderni svijet odvraća ljude od križnoga puta, toga jedinoga puta sreće i spasenja.
Pa i mi tvoje sluge i službenice, moramo ponizno i skrušeno priznati da smo često podlegli tom duhu. Kajemo se i molimo: oprosti nam naše nevjere!
Tvoje Evanđelje, tvoja blaga vijest, jest Križ. Raširenim rukama, rukama probodenima, ti oko sebe okupljaš narode svijeta.
Božanski misionaru, daj, daj rasvijetli naša srca i naše duše da spoznamo tu veliku istinu da je samo Križ jedina nada spasenja svijeta. Čuvaj nas na kalvariji s Marijom, svojom i našom Majkom!
Nju si nam dao za Majku sa svoga prvog kalvarijskog oltara. I sada te molimo, čuvaj nas zajedno s njom, Majkom i Kraljicom mučenika, Kraljicom apostola i misionara!
Čuvaj nas, da ljubeći tebe, uzmognemo poput tebe raširenim i probodenim rukama i srcem, probodenim kopljem ljubavi, moliti svoju životnu misijsku molitvu za čitav svijet.
»Gospodin s vama! Isuse, dođi kraljevstvo Srca Tvoga«. Gospodine, usliši molitvu svoga puka, učini u svojoj ljubavi da svi narodi, svi puci, ujedinjeni tvojom Božanskom ljubavlju, mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o vječna Ljubavi! Amen
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
DEVETI DAN
KRIŽEVI I NADE
Prečasni gospodine i dragi župljani!
Kako da Vam se zahvalim na velikodušnom daru, poslanom preko Zagreba? Sve je u redu stiglo i uvelike me i razveselilo i pomoglo. Pomoć je došla baš kad sam kupovao rižu za naša dva sirotišta. Oko 300 dječice uvijek je s nama ovdje na misijskoj postaji, dok čitava mala vojska jede u 155 okolnih škola, njih 22 600. Oni imaju jedan obrok u podne: riža i grašak zajedno skuhano. Nije mnogo, no hvala dragom Bogu i na tom. Mnogi ni toga nemaju. Djeca bi imala to jesti u školi, no oni su me došli moliti da bi to smjeli odnijeti kući, da podijele među svojom malom braćom i sestricama. Kako je Bog velik u tim malim, no tako velikodušnim srcima! Kad bi bilo samo malo više iskrene ljubavi i samilosti na ovom svijetu, kako bi bilo krasno! Eto, hvala Bogu, u domovini je ima. Dokaz je Vaše zanimanje za misije, Vaša pomoć. Pa nas ni ubuduće ne zaboravite u svojim molitvama i žrtvama!
Posla je mnogo. Napora i križeva također. No i sreće je mnogo. Meni izgleda da sam najsretniji čovjek na svijetu. Ima i gladi i groznice i komaraca, baš zuje oko mene, dok Vam ovo tipkam po noći! - na ljudsku govoreći ne bi se moglo ići naprijed, no ipak lijepo ide. Ne mogu baš preskočiti kanale s biciklom i misnom torbom na leđima, kako sam mogao pred kojih desetak godina, no još kao kakova neretvanska žaba gazim po tim kanalima i blatu. Danas je nedjelja. Imao sam tri mise u tri sela, a i vrućina je pritisla. No, eto, ni zmije ni pijavice neće na mene: nemaju što gristi na ovom suhom dalmatinskom bakalaru.
Molite se da bih ja vesela i junačka srca mogao naprijed u ovom divnom radu žrtvujući se za Isusa i neumrle duše! A i ja ću se Vas, Vaše drage župe, svih Vaših, milih i dragih sjećati dnevice kod oltara Božjega. Osobito, dakako, Vaših najdražih, Vaše drage djece. Da bi Vam oni bili na ponos, na ponos Vama i svetoj Crkvi i dragoj nam domovini. Pa mi ih puno, puno pozdravite i recite im da ih - čekam u Bengaliji! I da se ne trebaju bojati tigrova, ni krokodila, jer sam im ja i repove podrezao i zube stukao!
Posvuda vlada velika bijeda. One strašne prošlogodišnje poplave i vihori sve nam uništiše. Rižina žetva na poljima je jednostavno sagnjila. Nismo dobili ni jednog kilograma. A to je naša glavna hrana.
Ljudi mi dnevno dolaze po pomoć. Pomažem koliko god mogu. Dobio sam pomoć iz Amerike i Zapadne Njemačke: pšenice i ulja. Mi ćemo sada popraviti nasipe, putove i kanale, da nam polja budu pripravna za narednu sjetvu. Ljudi za svoj rad dobivaju na dan po dva kilograma pšenice i 150 grama ulja. Nije mnogo, no mi smo
sretni da smo tu pomoć dobili. A i za ljude je najbolje kad rade. Davati im samo kao prosjacima nije dobro. I moram pohvaliti naše siromahe: uvijek me mole za posao. Pa ćemo se sada junački dati na posao. Neke smo dijelove već i popravili.
Preporučujem Vam, također, u molitve našu mladež na naukama. Roditelji su im tako siromašni, da ih ni uz najbolju volju ne mogu odgojiti. A ipak budućnost misije i Crkve u njihovim je rukama. Svaki me stoji oko 60 novih dinara na mjesec. Mnogo je to, no vrijedno je potrošiti u tu svrhu.
Još Vam se jednom od srca zahvaljujem i preporučam u molitve i žrtve.
Odani Vam u Božanskom Srcu
- Gabrić
Morapai, 10. ožujka 1971.
(Ovo je pismo poslano u Ohrid vlč. Branku Dorčiću, u Zenicu župniku Župe sv. Josipa Anti Čondriću, te u Bosanski Aleksandrovac vlč. Petru Pajiću.)
Molitva
Oče Nebeski, neka ljubav Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina prodre kroz tamu mnogih srdaca koja su u nevolji. Po moćnom zagovoru našega oca Ante udjeli nam milost da se izbavimo od svake tame i zla, ove pandemije, potresa, nesreća koje se svakodnevno događaju diljem svijeta. Posebno budi uz našu Hrvatsku, Bengaliju, sve Hrvate diljem svijeta. Budi uz njih i nas da u ovim teškim kušnjama budemo jedni uz druge.
Oče Ante, molimo te da u ovim teškim trenutcima prihvatimo Božje kušnje kao Božji dar i Božji pohod kako si i sam izrekao u olujnoj molitvi. Neka nam križevi i kušnje budu prigoda za još veću vjeru, vjernost Bogu i novo pouzdanje.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.
Molitva u oluji
Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom,
ovim valovima Bengalskog mora, usred zimske noći, dok smo spavali.
Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra,
zemljani zidovi popustiše, sve se ruši.
Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote.
Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili.
Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.
I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali.
Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo,
da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre.
I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju:
ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku.
Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji!
Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu!
Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom,
da bismo mi mogli ostati jedni s drugima ljubeći se,
pomažući i služeći jedni druge.
Ova oluja, ovi morski valovi,
ova opustošenost oko nas tvoj je dar.
Obogatismo se i za ovaj život i za vječni život.
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: Životni put jednog misionara (1.,2.,3. i 4. dio), Juraj Gusić, DI
Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)©
*zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
Završno pismo
Dragi molitelji devetnice i prijatelji Antinih misija,
došli smo do kraja šeste devetnice. Kroz svo ovo vrijeme devetnicâ, otac Ante nas budi i poziva na budnost da se više pouzdamo u Gospodina, posebno u ovom vremenu kad nam je potrebna Njegova zaštita i utjeha. Poziva nas na ljubav i dobročinstvo. Poziva da budemo ustrajni, da se prepustimo Božjoj volji i Božjoj providnosti.
Tolika snaga i tolika ljubav koju je otac Ante darivao drugima, nemjerljiva je.
Sve smo to mogli iščitati iz njegovih pisama, duboko osjetiti, proživjeti i primijeniti kroz njegov primjer na naše životne situacije.
O svemu ovomu govore nam vaša iskustva i svjedočanstva koja dobivamo od vas. Molitve bivaju uslišane, problemi i ne riješene situacije postaju lakše nosive. Budi se vjera i pouzdanje da je Bog velik i milosrdan i da svaka poteškoća pa i ona najveća postaje lako i slatko breme. Duhovno blago Antinih pisama potaknulo nas je na molitvu, a srca su se zapalila za svetost života.
U svomu zadnjem pismu devetoga dana devetnice otac Ante je već sve izrekao, a odnosi se na nas. Odazvali smo se njegovu ustrajnom pozivu na molitvu Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu, te pozivu na pomoć da ne zaboravimo njegove misije u dalekoj Bengaliji.
Zahvaljujući svima vama gladne smo nahranili, žedne napojili, pružili utjehu i nadu svima onima koji su je u ovom vremenu pandemije izgubili.
Svjetlost je upravo došla, ponovno preko njihovog misionara, preko onih od kojih je otac Ante najviše dobivao pomoći. Nismo zaboravili na one za koje je on živio punih pedeset godina.
Svećenici Antinih misija i dalje su njegove produžene ruke, a i mi male ručice Nimaijinih košarica koje su doprinijele da oživimo njegove misije.
Bengalija nije zaboravljena, a kroz nju ni naš najveći hrvatski misionar.
Pa neka i ovo završno pismo završi naš otac Ante onako kako bi ga uistinu i završio da je ovdje s nama:
»No onda ja mislim na tolike koji gladuju iz dana u dan pa za njih prikazujem teškoće i žrtve svojega života. I dijeleći boli s drugima, kako je život lijep!
Kako je lijep čitav svijet!«
A mi se tužimo, mi sve gledamo kroz crne naočale...
Nemirni, nezadovoljni, žurimo se, trčimo, letimo i ne nalazimo mira ni ljepote.
A mir i ljepota tako su nam blizu, u nama su...
Kako je Bog velik u tim malim, no tako velikodušnim srcima! Kad bi bilo samo malo više iskrene ljubavi i samilosti na ovom svijetu, kako bi bilo krasno!
Eto, hvala Bogu, u domovini je ima. Dokaz je Vaše zanimanje za misije, Vaša pomoć.«
Još Vam se jednom od srca zahvaljujem i preporučam u molitve i žrtve.
Odani Vam u Božanskom Srcu
- Gabrić
Hvala svima koji šire duhovnost oca Ante Gabrića kako bi preko njegova primjera i mi bili jači, snažniji i postojaniji u svojoj vjeri.
Molimo za njega, molimo se njemu za postupak proglašenja blaženim.
Zahvaljujemo svima na sudjelovanju u zajedničkoj devetnici i svima vama koji ste pomogli misijama našeg misionara.
Slijedeću devetnicu započinjemo 20. kolovoza.
Svako vam dobro i Božji blagoslov!
Zaklada Otac Ante Gabrić
