Vrijeme je da se još više pokrenemo u molitvi našemu budućem blaženiku, ne samo njemu nego i drugim hrvatskim slugama, službenicama, blaženicima i svecima.
Upravo je naš otac Ante bio okružen svecima današnjice; papom Ivanom Pavlom II., Majkom Terezijom, Kardinalom Franjom Kuharićem, sestrom Male Terezije, blaženim Alojzijem Stepincem. Da postane misionar utjecao se, pored Majke Nebeske, sadašnjem slugi Božjem Petru Barbariću. Promatrajući živote svetaca vidimo da je Kristov život uistinu Put kojim poput oca Ante možemo i trebamo ići.
U veljači smo, mjesecu u kojemu promišljamo o Isusovoj obitelji, mjesecu koji se nalazi između božićnih slavlja kada se spominjemo Isusova rođenja i korizme u kojoj ćemo razmatrati Isusovo djelovanje, muku, smrt i uskrsnuće. Kroz ovu devetnicu promišljajmo i mi o našim obiteljima, veličajmo i slavimo Gospodina i vjerujmo da nakon križa uvijek dolazi uskrsnuće.
Ovo je ujedno i mjesec rođenja našega velikog misionara ( 28. veljače 1915.).
Zahvalimo Gospodinu na daru života o. Ante kojeg smo dobili preko majke Kate i oca Petra. Zahvalimo na kršćanskoj obitelji koja je darovala svoga sina u služenju Gospodinu.
Zahvalimo našim majkama i očevima, bakama i djedovima koji su u naše živote utkali prave vrijednosti kršćanskoga života.
Na trenutak zastanimo nad svojom obitelji i upitajmo se:
Jesmo li i mi dobri primjeri svojoj djeci?
Žrtvujemo li se u ljubavi za svoju obitelj?
Koliko smo spremni oprostiti i u ljubavi savjetovati i biti ponizni?
Imamo li dovoljno strpljenja i vremena biti jedni s drugima?
Prepoznajemo li one u potrebi?
Promišljajmo o sebi i životu, prošlosti koju trebamo otpustiti, oprostiti onima koji su nas povrijedili, te se okrenuti boljoj budućnosti kao bolji ljudi.
Svi sjedinjeni u ovoj velikoj devetnici molimo srcem da poput oca Ante budemo jaki u vjeri, da budemo nositelji mira i ljubavi, da žudimo za nebom kako bi zavladala svetost u našim srcima i kako bi poput njega donosili svjetlost u tamu ljudskih srdaca. Poput njega u ljubavi utješimo žalosne, odjenimo siromašne, nahranimo gladne i pohodimo bolesne. Ne zaboravimo bližnje u potrebi i ne zaboravimo njegove misije. Po njegovom životnom primjeru stavimo Isusovo prijateljstvo u središte svoga života.
To veliko požrtvovno srce neka svojim moćnim zagovorom promjeni i naša srca.
Samo se preko molitve događaju čuda. Neka se po zagovoru o. Ante među nama dogodi čudo ozdravljenja, promjene srca, obraćenja, pogleda na svijet, pogleda na život uz Isusa i život uz žrtvu.
„Za svijetlo mi molimo, za žar i toplinu tvojega svjetla, Gospodine. Posvuda je mrak. Hladno je. Hladno je u našim domovima, hladno u srcima, hladno posvuda. Zebnja nas hvata dok gledamo današnji svijet.
Bez tebe, o Duše sveti, ne možemo. Dođi i raspali ovaj svijet čistom i žarkom ljubavlju! Raspali nas i očisti, da bismo i mi mogli širiti ovaj tvoj sveti žar. Tvoju milost, tvoju ljubav.¨
sluga Božji o. Ante Gabrić
Molimo s ocem Antom, molimo se njemu, za njega i postupak proglašenja blaženim.
Nastavimo i dalje moliti za našu Crkvu, za dobre pastire, naše obitelji, nerođene, napuštene, posebno bolesne, za kraj pandemije i sve naše nakane koje posebno stavljamo u ovu devetnicu.
Želimo Vam uspješan, plodonosan i blagoslovljen hod kroz ove Devetnice!
Oče Ante moli za nas!
PRVI DAN
Mladost
Rođen sam u Metkoviću na Neretvi 28. veljače 1915. Roditelji su mi Petar Gabrić i Katarina rođ. Antičević, koja je rodom iz Janjine na Pelješcu. Osnovnu školu svršio sam u Metkoviću. Od najranijeg djetinjstva »služio« sam kod mise kao ministrant, pa se dobro sjećam kako mi je ondašnji »remeta-sakristan« Jakov Petrov, brat Fra Stanka Petrova, dao jedan mali molitvenik, kad sam napokon naučio dugi odgovor za »Orate fratres«.
Dekanijom metkovskom upravljaju oci franjevci. Dobro se sjećam onih svetih i revnih svećenika: fra Leonarda Bajića, fra Joze Šimića i fra Frane Franića. Sve sam ih veoma volio, pa sam dakako želio i ja postati »fratar« i ići u gimnaziju u Sinju, gdje je moj bratić Andrija, sada fra Nikola Gabrić, već studirao. No, eto, Božja providnost drugačije je odredila.
Dva isusovca »magistera« na putu iz Travnika u Split zakasnili na »vapor« u Metkoviću i morali su ondje prenoćiti. Jedan je od njih bio Kaštelanin mg. Božidar Šantić, a drugi mg. Andrija Glavaš, rodom iz Drinovaca u Hercegovini. Sastali se oni s mojim bratom Ivom, i Ante mjesto u Sinj u »fratre« ode u Travnik u isusovce.
Bilo je to u rujnu 1926. godine. Prvi i drugi razred svršio sam u jednoj godini. U Travniku sam ostao do mature u lipnju 1933. godine. Maturalnu svjedodžbu primio sam baš na svoj imendan, blagdan svetog Ante. U svemu je bilo »odlično«, pa nisam trebao polagati usmeni dio mature.
Ti dani u Travniku bili su uistinu divni dani. Naše drago Malo sjemenište na Bašbunaru čovjek nikada ne može zaboraviti: ni ono krasno mjesto, ni one svete isusovačke patre, koji su nas tako divno pripravili za budući život: oci Hammerl i Zabeo i još živući o. Franjo Zec, i čitava legija njih u Nadbiskupskom sjemeništu, gdje smo pohađali gimnaziju. Pa onda onaj poziv s groblja Bojne, gdje je još tada ležalo tijelo sluge Božjega Petra Barbarića.
U tom kutiću neba na zemlji moje zvanje, koje sam još od najranijeg djetinjstva imao, učvrstilo se kao kremen. Nikad me u životu nije spopala želja da bih krenuo drugim putem. Kao da drugi put za mene nije ni postojao. Redovničko, svećeničko zvanje u Družbi Isusovoj, i to u dalekoj Bengaliji. Svake večeri klečeći pred krevetom, bila je i još je uvijek to moja molitva da bih i život i krv svoju jednoga dana mogao dati u ovoj svetoj službi. I nikada, nikada mi nije bilo žao što sam ovu molitvu dnevno molio i što se do danas ta moja molitva Božjom milošću ispunila. I molim se da bi se i do zadnjeg daha mogla ispuniti.
30. srpnja 1933., u predvečerje blagdana sv. Ignacija stupio sam u isusovački novicijat na Jordanovcu u Zagrebu. Magister novaka bio nam je uzoran redovnik, otac Ivan Kozelj. Samo dragi Bog zna što ja njemu dugujem. Neka mu Gospodin naplati!
Prve zavjete položio sam na blagdan sv. Ignacija 1935. godine. Poslije toga poslaše me poglavari na studij filozofije. Prvu godinu svršio sam u Gorici, a drugu i treću u Gallarate kraj Milana. Te godine bile su godine studija, tihog rada i priprave za život.
22. svibnja 1938. dobio sam pismo od vlč. oca provincijala Franje Jambrekovića, u kojem mi javlja da mi je prečasni otac General uslišao molbu, pa da ću poći u misije.
Tog dana zapisao sam si u dnevnik:
»Dakle, uslišana je molitva. Želja mladih mi dana sad je ispunjena.
Sit nomen Domini beneditcum!
Marijo, Tebi posebna hvala, a i Tebi, dragi moj Petre Barbariću, kojem sam dnevno molio za tu veliku milost.«
Od 14. do 18. srpnja te iste godine pohodio sam svoje roditelje u Metkoviću. Bili su radosni što su me nakon dugo vremena ponovo vidjeli. No, malo im je teško bilo kad sam im rekao da ću još iste godine poći u Indiju.
20. rujna te godine započinjem misijska predavanja po domovini: Požega 4, Osijek 6, Đakovo, Vinkovci, Subotica 5, Beograd 6, Travnik, Sarajevo, Metković, Dubrovnik, Split, Zagreb. Svega sam imao 62 predavanja. Koliko je tu bilo lijepih doživljaja kroz taj mjesec dana, koliko je oduševljenja za misije u našem narodu!
16. listopada navečer ostavio sam Zagreb. Iz Genove sam krenuo u Indiju 20. listopada, a 5. studenog 1938. stigao sam napokon u srce Bengalije, glavni grad Kalkutu.
Tu su me poglavari najprije poslali da jednu godinu učim engleski i bengalski u Hazaribaghu. Bez znanja jezika misijski rad je nemoguć. Ja sam se svim srcem dao na taj posao, pa sam već slijedeće godine poslan na misijsku stanicu Bošonti, da se brinem za tamošnju školu. Tu sam imao još više prilike da se učvrstim u bengalskom, pa sam ga naskoro naučio i čitati i pisati, i postao mi je kao materinski jezik. To mi je uvijek dobro došlo kao velika pomoć u apostolatu.
Početkom 1941. započeo sam bogoslovne nauke u St. Mary's College, u Kurseongu, na brdima Himalaje.
Za svećenika sam zaređen 21. studenog 1943., a mladu misu sam prikazao sutradan u sirotištu svete Margarete. Nakon svršenih nauka poslaše me na misijsku postaju Morapai. Tu sam imao ostati godinu dana, sve do treće probacije.
Za zadnju godinu isusovačke duhovne formacije poslaše me u Ranchi u treću kušnju. To je zadnja priprava za veliki i odgovorni rad privođenja srdaca ljudskih Srcu Božanskom.
A onda je slijedilo dugih 16 godina na misijskoj postaji Bošonti, dolje prema Sunderbanskim džunglama u Delti rijeke Gangesa. No, to je i mjesto veoma teško zbog silnog siromaštva i zbog velikih udaljenosti raštrkanih sela i mnogih pogibelji na putovanjima. Ali, baš me je to u Bošontiju privlačilo.
U rujnu 1962. ostavljam svoj dragi Bošonti. Poslušnost me šalje u Morapai,
U misijskoj postaji Morapai boravi do 1971. nakon čega ponovo odlazi u Bosonti gdje ostaje do 1974. te godine osniva novu župu u Kumrokhaliju, Marijapoli ili Marijino selo u kojem ostaje do konca smrti.
Izvor: Životni put jednog misionara (2. dio), Juraj Gusić, DI
Molitva
Gospodine, molimo te da po moćnom zagovoru oca Ante naše obitelji ponovno budu prave kršćanske obitelji iz kojih će se roditi tvoji apostoli mira i ljubavi.
U srcima naših mladih rasplamsaj želju za svetim svećeničkim pozivom i ustrajnost na sveto započetom putu da služe Gospodinu u potpunomu predanju kako je služio naš o. Ante. Daj da po primjeru njegovih posvećenih ruku udijeliš dobre svećenike i misionare, da očuvaš neokaljanima njihove svećeničke ruke koje svakodnevno dodiruju tvoje Sveto Tijelo.
Blagoslovi njihov svećenički rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnoga života. Umnoži nam vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav.
Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici) i sve one koji će osjetiti poziv u svome srcu.
Gospodine, Tvoja nam je milost jedina nada, a Tvoja zaštita jedina sigurnost!
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!
Molitva za svećenike
Isuse, ti se sjećaš onoga dana kad si izabrao svoju prvu dvanaestoricu
neuke, slabe i siromašne galilejske ribare.
Prvoj dvanaestorici pridružio si i Savla - Pavla,
koji te je progonio, i poslije njega još tolike milijune.
Među njima i mene naj nevrednijega…
„Ja se nisam ni jedan dan,
ni jedan čas pokajao niti sam požalio što sam se odazvao Isusu,
što sam se odazvao dušama.
Sretan sam! Tu sreću želim i svima vama.
Dajte i vi tu sreću drugim!
Dođite, žrtvujmo se do kraja svoga života.
Gdje će taj kraj života biti, gdje ćemo umrijeti, ne znam.
Neka bude u Srcu Isusovu!“
„Dok tijelo groznicom gori i ruke dršću kod oltara tvoga,
ti me čuvaj, Veliki Svećeniče, Bože moj,
koji razveseljavaš moju mladost!
Pred tvojim oltarom neka izgori ova uljanica svećeničkog mi života,
neka se ugasi daleko od buke svijeta,
daleko od ljudske utjehe, sred mojih dragih Sunderbanskih džungla;
neka goreći izgori pred ovim živim tvojim hramovima,
pred kolibama tvojih sirotana.“
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
DRUGI DAN
Moj prvi pohod selu Goramariju
U selu sam Goramari. To je jedno od naših novih sela. Daleko je od misijske postaje. Do njega treba šest sati hoda i valja prijeći dvije velike rijeke. Ali bilo je vrijedno doći ovamo. Već sam četvrti dan na putovanju. Jutro na rijeci Gangesu bilo je doista hladno. I tu zahladi u ovo doba godine. Nekoliko dana temperatura se spustila i na 10 stupnjeva Celzija, što je vrlo hladno za nas.
Kad se lađica približila selu Goramariju, ljudi su nas već čekali na obali. Bila je oseka. Na nasip smo se uspeli kroz duboko blato. Tu nas je dočekala seoska glazba s bubnjevima i malim gongovima, a, dakako, i s vijencima. U Bengaliji nema slave bez vijenaca i bez bubnjeva.
Ljudi su se prema lijepom indijskom običaju dotaknuli svećenikovih nogu. Uz blagoslov i pjesmu uputili smo se prema selu.
Tu kao katehisti rade Bibijana i još jedan katehist. Rade tu već više tjedana. Prije su radili u selu Balir-Khalu. No prije dva mjeseca došli su k nama predstavnici ovog novog sela Goramari sa željom da i oni nešto čuju o Isusu. Višnupodo je dao zemljište za kapelicu. Htjeli su da to zemljište danas blagoslovim, jer bi željeli odmah početi s gradnjom male kapelice. Na livadi su pripravili mali oltar. Oko oltara nalaze se rogožine. Svi smo sjeli. Dječice je tu kao pljeve.
Na početku smo zapjevali lijepu pjesmu, koju uvijek pjevamo na početku svete mise…
Malo zvono poziva ih na svetu misu. Maleno je to zvono, ali glas mu dopire dolje do rijeke Gangesa, i preko nje, po njezinim valovima, dolje prema sunderbanskim džunglama. Taj glas ide i do vas i preko vas do tolikih koji još ne poznaju Isusa. Neka bude molitva naših srdaca: »Dođi kraljevstvo tvoje!«
Svi smo bili radosni. Ne znam tko je bio radosniji: ili oni ili ja, a da o Isusu i ne govorim.
Ljudi me ovdje pitaju o svetoj vjeri. Za njih su, dakako, mnoge stvari nove. Osobito me se dojmila njihova iskrenost. Stari Horipodo tako me lijepo gleda i pita: »Oče, zašto ja moram promijeniti svoju vjeru?« Ja sam mu odgovorio: »Horipodo, ne treba mijenjati vjeru, vjera je jedna!« I on mi onda reče: »Vidite, oče, ja od svoje mladosti Boga ljubim onako kako ga poznajem. Vršim njegove zapovijedi. Eto, sad sam čuo o Isusu. Vidio sam vaš život, život sestara, i čini mi se da mi je Bog sada bliži. Moram li ja promijeniti svoju vjeru?«
Zbilja divota! Sjetio sam se onog mladića koji je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, ja sam sve zapovijedi vršio od svoje mladosti!« I Isus, pogledavši na njega, izljubi ga. Meni je, kad sam gledao na Horipoda baš došla misao: Da je Isus bio tu, on bi, sigurno, i njega izljubio. I ja sam ga zavolio. Rekao sam mu: »Horipodo, Bog se ne mijenja. Bog, kojega ti ljubiš i štuješ od svojega djetinjstva, to je taj Bog, to je Isus. I on ti sada daje tu milost da ga sada nalaziš u punini. Možda si ga prije znao, ali iz daljine. Sad ćeš ga primiti, sad će on doći u tvoje srce. Bog je jedan, Isus je Bog, utjelovljeni Bog. To je ta njegova ljubav.«
Horipodo je bio sretan pa mi reče: »Baš mi je drago! U našem je selu, naime, velik problem kad ti netko kaže: Moraš promijeniti vjeru! Kao da mi time gubimo sve što smo do sada imali. A ipak je nešto dobra i među nama!«
Imao je pravo. Zašto bi oni gubili ono što je kod njih dobro? Na ono dobro nadodaj Isusovu milost. Neka Isus dođe u njihova srca. Onaj Bog kojega su oni štovali, a da ga još nisu potpuno
poznavali, kao ono Atenjani kojima je sveti Pavao na areopagu govorio o »Nepoznatom Bogu«, sad će ga potpuno upoznati.
Rekao sam im: »Zapjevajmo sada jedan »kiton«!« »Kiton« je duhovna pjesma u kojoj jedan predvodi, a drugi odgovaraju. Riječi kitona koji su oni pjevali glase:
»Gospodine, Bože moj, dođi! Dođi k meni!
Ovaj te siromah zove, a ti si milosrdan. Dođi ti k meni!
Moje srce je slabo, ti to znaš. I više puta je hladno. Ti ga užezi plamenom svoje ljubavi, jer ti si milosrdan.
U životu kušao sam mnoge stvari. Nisam uvijek uspio. Ali ti si milosrdan.
Ti život daj i sve će biti dobro.
I sagriješio sam, ali ti si svet i milosrdan. Dođi i posveti me.
Dođi u moje srce! I kad dođeš, sve će biti dobro, jer ti si milosrdan.
Radi toga ja siromah zovem tebe: Dođi, dođi, Milosrdni, u moje srce!«
Horipodu je bilo drago čuti tu pjesmu. Reče mi: »To je pravo: zvati Njega, jer On će, sigurno doći. Ali velika je stvar da i mi idemo k Njemu. Stoga se vi, oče, molite za naše selo da bismo svi mi mogli upoznati Njega i izljubiti ga. I još jednu stvar, oče: da bismo mi Njega mogli i drugima dati!«
Pri svemu tome mislim na one krasne stihove dragog nam pjesnika Izidora Poljaka: »Kud god koracam hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti!« — svjetlosti Isusove, svjetlosti Njegove ljubavi.
Približavalo se podne. Zajedno ćemo izmoliti pozdrav Gospin. To će biti prvi pozdrav Gospi u ovome selu. Zato se i vi priključite k nama. Malo zvono poziva vjernike uz obalu Gangesa. Neka ti zvukovi maloga zvona odu preko mora daleko u moju dragu hrvatsku domovinu ...
(Tekst je o. Ante poslao na magnetofonskoj vrpci, a snimio ga je s 5. na 6. veljače 1977.)
Molitva
Gospodine, kad s Tobom hodimo nema straha. Umorni smo, iscrpljeni i opterećeni. Često slijepi da pronađemo put do Tebe. Oprosti nam našu bijedu, mlakost i nepouzdanje. Povećaj u nama vjeru da hvala na našim usnama donese trajne nebeske plodove kao što ti je donio naš otac Ante.
Daj da poput njega hodimo u svjetlu, da istinu u djelo provodimo i da pred ljudima budemo svjedoci tvoga Evanđelja. Daj da poput njega čvrstim pouzdanjem bacamo snopove Isusove svjetlosti, svjetlosti Njegove ljubavi.
Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!
Jutarnja molitva
Pozdrav Ti dajem, o Bože, u zoru dana, u zoru života.
U jutarnjem pozdravu ja dobih Tebe,
i dobivši Tebe, o što mi više još treba?!
U dubini srca moga ljubavi Svoje oganj upali,
srećom ispuni srce nemirno moje,
koje žudi za srećom ljubavi Tvoje.
Rijekom milosti srce mi suho poplavi,
nadom božanskom beznadni život oživi,
ljubavi Tvoje oganj upali,
da ljubeći i primivši braću svoju,
i Tebe ovoga dana primiti mogu!
Pozdrav Ti dajem,
o Bože, jutarnji pozdrav života moga primi!
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
TREĆI DAN
Prezreni
Dadu – dragi djede, tako sam sretan, da mogu danas biti s vama!
reknem mu ja, pa ga privinem k sebi. Odavno Anondo nije osjetio ljubav.
Prezir – to je njegova sudbina. On, naime spada među nisku kastu, takozvane nedodirljive. On možda već ni u snu ne misli o ljubavi. Pa mu se jedna krupna suza spustila niz hrapavo lice. Suza radosnica. I pade ta suza na moju ruku.
Da li vam je ikada staračka suza pala na ruku?
Tek jedna suza, no kako topla, kako blagoslovljena. Pala mi je na ruku, a u srcu sam svome čuo joj jeku, jeku rajske sreće i radosti…
Kad sam mu rekao da 20 godina nisam vidio svoje, Anondo me je samilosno pogledao. Ostaviti rod i dom, ići u tuđu zemlju i tamo biti gladan, mokar i blatan… Uistinu čudan život, pun tajna.
Pa onda naši zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti. Tajna nad tajnama. Jest, Isus im je još tajna, a kad tu tajnu upoznaju, i tajna našeg svećeničkog života, ljepota potpune žrtve bit će im jasna…
Isuse, i suze drugih su pale na moje ruke, na ove nevrijedne ruke od tebe posvećene. Pale su kao nebeski biseri: suze pokajanja i zahvalnosti…
Kalvarijski Isus zove. No ne zaboravimo da je tamo i - kalvariska Majka, Majka prvog misionara, Majka svakog misionara.
Kalvarija, križa – to je vječno. To je naš život, uz križ, s njime, s Majkom njegovom i našom.
„ Lijepo je dijeliti radost s radosnima, a još je ljepše, upravo rajski lijepo, dijeliti bol s bolnima i žalost sa žalosnima…“
Vaš o. Ante
Molitva
Gospodine, otvori nam oči duše i srca da po primjeru o. Ante prepoznamo one koji su u potrebi. Blagoslovi Gospodine naše ruke da činimo dobra dijela tvojim rukama, ne otkidajući od svog SUVIŠKA nego i od onoga što nam je POTREBNO.
Oče Ante potakni nas da se više molimo i žrtvujemo za potrebite u našoj blizini, u tvojim misijama, hrvatskim misijama diljem svijeta. Molimo te i za naše hrvatske misionare. Potakni nas da svatko prema svojim mogućnostima pomogne ovo najbožanstvenije od svih božanskih djela, a to je služenje siromašnima kao što si to ti činio i Majka Terezija.
Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Svaki kršćanin treba znati, da je ruka siromaha BOŽJA BANKA!
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!
Molitva za gladne
„Kruh naš svagdanji daj nam danas!“
Svi kao da su preda mnom,
svi ti gladni milijuni čitavog svijeta,
gladni tijelom, gladni duhom.
Oh, kako bih rado svima dao svoj obrok,
kako bih ih rado sve nahranio svojom djelotvornom ljubavlju,
što si ti to učinio, kad si nad gladnim mnoštvom izrekao one vječno žive i utješne riječi:
„Žao mi je naroda!“ i kad si ih nahranio one tisuće da ne sustanu na putu života.
O, Svevišnji,
daj mi snage i jakosti da mogu biti jedan srcem
i dušom s ovom svojom gladnom braćom i sestrama.
Ne otkidati sebi od usta samo ono što mi je suvišno,
nego i ono što mi je potrebno.
O daj mi muževnu snagu da s njima i gladujem.
Da osjećam i bol gladi i radost žetve.
I po tvojoj i mojoj žrtvi i ljubavi svijet će biti ljepši i sretniji.
Otac Ante
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ČETVRTI DAN
U pohodu bolesnom Binodu
Binod boluje od raka na želucu. Nade u život ima malo, no Binod je želio da mu svećenik dođe u kolibu, da ga blagoslovi i da on u svojem siromaštvu počasti svećenika. Binod je hindu, o Isusu je jedva što čuo, no susreo ga je i vidio u našoj brizi i njezi bolesnika i bijednika. Stoga je, eto, želio da se Isus preko nas svrati i u njegovu kolibu.
On ne može hodati, nego je k meni poslao svoju staricu majku da me ona pozove. Dakako, rado sam se odazvao tome pozivu. Koliba je mala, ali je čista. Na maloj verandi prostrta je hasura. Prema lijepom bengalskom običaju svi su se duboko poklonili, dotakli se svećeničkih nogu, oprali ih i tom se vodom poškropili sebe i kuću. Zatim smo sjeli na hasuru. Izvadio sam krunicu i, sklopivši ruke s Binodovim rukama, svi smo od srca molili. Dječica su držala cvijeće i zapaljene mirisne sandalove štapiće. Mala živa katedrala nadomak sunderbanskim džunglama u kolibi bolesnog Binoda. Kako su istinite Isusove riječi: »Gdje su dvojica ili trojica sakupljena u moje ime, tu sam i ja među njima!« On je uistinu bio među nama. Svi smo bili sretni, svi utješeni. I Binod. Korizma je i petak je. Govorili smo o Kalvariji, o Isusovu križu, o Njegovoj žeđi na križu. I eto čuda milosti Isusove! Binod je razumio tu Isusovu žeđ, Njegovu tajnu križa. »Dišu dhonobad! — Isuse, hvala Ti za ovaj Tvoj dar, za ovu moju bolest! Sve to s radošću Tebi prikazujem da utažim Tvoju žeđ. Primi Binoda u svoje Srce!«
I Binodova starica majka molila je srcem, jer još ne zna naše molitve. Molila je srcem i suznim očima za svojega sina Binoda.
Na kraju su htjeli počastiti i mene i katehistu Sama. Donijeli su pržene riže i dva jaja. No, budući da je danas korizmeni petak, obojica postimo. Ali zato je okolo bilo dječice, toga Božjeg dana što ga susrećemo u svakoj bengalskoj kući. I brzo istezaše s tanjura i riža i jaja. Svi smo bili sretni. I onda kud će grom nego u koprive! Netko se sjetio da odnekud donese i cigarete! A Ante se njih u životu nije niti dotaknuo, ne zna ni koju stranu treba staviti u usta ... Kroz močvare i kanale naše misije do bolesnika po selima.
Preporučujem u vaše molitve i žrtve dobrog našeg Binoda da bi on kao žrtva paljenica mogao utažiti Isusovu žeđ za dušama, no ne samo on nego i svi mi...
Voli vas vaš otac Ante
(Članak poslan za Mali Koncil, 1984.)
Molitva
Oče Ante koji si toliko ljubio siromašne, usamljene, nemoćne i bolesne, molimo te za sve njih i one potrebne u našim obiteljima, među prijateljima, u našim mjestima, da ih Gospodin ozdravi od njihove bolesti duše i tijela. Naš moćni zagovorniče i zaštitniče, moli kod naše Nebeske majke da može posredovati za sve njih kod Svojega Sina. Posebno molimo za one koji su gladni i žedni tvoje ljubavi, one koji je još nisu upoznali. Otvori i nama srce da možemo, poput oca Ante, pripraviti srce za Isusa da poput njega gledamo očima duše i srca.
Posebno te molimo za… ( navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Gospodine, po moćnom zagovoru o. Ante Gabrića udjeli nam milost da poput njega nikada ne zaboravimo zapuštene, bolesne i gladne već da širimo samo tvoju ljubav, dobrotu i radost.
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!
Molitva za bolesnike
Isuse dragi, Gospo draga!
Duboka je noć. I kako je duga.
I onda se sjetim milijuna koji bolesno leže po bolnicama,
po vlažnim kolibama, dršćući od groznice,
gladni, zapušteni, bolesni tijelom,
bolesni srcem, gladni ljubavi i samilosti.
I kako se malen osjećam pred njima.
O Isuse za njih te molim,
za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve
da im dadeš snage i jakosti i još više da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima,
da im dadeš zahvalno srce što si ih izabrao za svoj križni put.
Usliši njihove molitve, obriši njihove suze,
bdij uz njih u besanim noćima,
pohodi ih svojom ljubavlju!
Osobito se sjeti naših staraca i starica,
koje su djeca i unučad izbacili iz svojih kuća, iz svojih srdaca.
Za sve bolesnike čitavog svijeta molimo, Isuse dragi,
Gospo draga, čuvaj ih u svojim srcima,
učinite ih dionicima kalvarijske žrtve!
o. Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
PETI DAN
Briga za odgoj mladeži
Dok vam govorim ovo nekoliko riječi, tri su sata ujutro. Opet odlazim na put. Mnoga, mnoga sela čekaju. Danas vam želim odgovoriti na jedno pitanje koje mi šalju mnogi dobročinitelji. Što mi tu radimo za odgoj naše djece, naših mladića i djevojaka koji se pripravljaju za redovnički i svećenički poziv?
Uz Božju i vašu pomoć mnogo smo toga već učinili, a želimo još i više od toga učiniti, jer bez odgoja mladeži nema budućnosti. Počinjemo već od najmanjih. Siromaštvo je tu veliko, moramo to priznati. No, iako siromašni, naši ljudi ovdje žele odgojiti svoju djecu.
Svakog dana izjutra imamo 150 dječice tu na misijskoj postaji Maria Polli. Neka djeca moraju pješačiti i po jedan sat. Nastojimo da dolaze čisti. Od raznih organizacija dobivamo sapuna, pa se djeca tu operu. Roditelji su vrlo zadovoljni jer ne samo da djeca nauče, bengalski, povijest, zemljopis i druge stvari koji se ovdje uče nego se tu odgaja i duh.
Što se tiče odgoja sjemeništaraca i djevojaka koje žele stupiti u samostan, ove smo godine 30 dječaka i djevojaka poslali u razne konvikte. Lani sam vam spomenuo da je dragi Bog posebno blagoslovio ovu našu župu. Tada smo imali 35 živih časnih sestara iz ove župe. Ove godine opet pet djevojaka ulazi u novicijat.
Osam je bogoslova i seminaraca. Nekoliko ih se javilo, pa i od ovih koje smo ove godine poslali na studij neki se javljaju na ovaj sveti stalež. Znamo da to dugujemo vašim molitvama i žrtvama. Od sveg vam srca zahvaljujem u svoje ime, u ime naše župe, u ime roditelja te naše djece.
Osim takvog odgoja djeluju ovdje i tkalačka škola za mladiće i djevojke. Imamo 13 šivaćih strojeva na kojima mladići i djevojke izučavaju krojački zanat. Za nekoliko dana započet ćemo i sa stolarskim odjelom. Kupili smo neke instrumente, neke smo dobili na dar, tako da djeca i mladež mogu uz učenje imati i radost u glazbi, a, dakako, igraju i druge igre, kao i nogomet.
Roditelji, iako siromašni nastoje pomoći koliko god mogu. Ja sam im vrlo često govorio: „ Ako se vi ne žrtvujete za svoju djecu, sam novac neće ih nikad moći odgojiti. Vaš blagoslov, vaše žrtve, vaše suze, znoj vaših čela donijet će blagoslov nad vašu djecu“.
I vas molim, ne zaboravite nas i ubuduće u svojim molitvama i žrtvama. Ne zaboravite te naše mladiće i djevojke, našu malu djecu po školama, ne zaboravite njihove roditelje, da bi se i oni mogli potpuno žrtvovati za svoju djecu; da bi mogli odgojiti buduću Crkvu, živu Crkvu, svetu Crkvu u ovim sunderbanskim džunglama Bengalije.
Hvala vam od srca!
Vaš o. Ante
Maria Polli 1977.
Molitva
Gospodine, molimo te da udijeliš i nama milost da te slavimo, hvalimo i veličamo poput o. Ante. Daj da novi naraštaji spoznaju da je molitva, žrtva, odricanje, svetost življenja jedini put do Tebe.
Bože, koji si našem o. Anti Gabriću dao milost beskonačne ljubavi,
dobrog savjeta i odgoja među njegovim pukom,
podari i nama milost da budemo pravi roditelji u odgoju svoje djece,
da im damo prave neprolazne vrijednosti.
Blagoslovi Bože našu djecu, naše obitelji da ponovno budu prave hrvatske obitelji kakve su nekoć bile.
Našim svećenicima, redovnicima i redovnicama podari milost da po primjeru o. Ante slijede Kristov put, te kao on provedu cijeli svoj život u ljubavi Božjoj.
Posebno te molimo za… ( navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!
Molitva
Za svjetlo mi molimo,
za žar i toplinu tvojega svjetla.
Gospodine!
Posvuda je mrak. Hladno je.
Hladno je u našim domovima, hladno u srcima, hladno posvuda.
Zebnja nas hvata dok gledamo današnji svijet.
Bez tebe, o Duše sveti, ne možemo.
Dođi i raspali ovaj svijet čistom i žarkom ljubavlju!
Raspali nas i očisti, da bismo i mi mogli širiti ovaj tvoj sveti žar.
Tvoju milost, Tvoju ljubav.
O dođi, Stvorče, Duše svet!
Amen
Vaš o. Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ŠESTI DAN
„Slučajni“ susret
Toga dana doživio sam još jedan »slučajni« susret. Bio je to susret s Dojalom pred njegovom izgorjelom kolibom. Morao sam prijeći lađicom preko širokog kanala rijeke Gangesa. Nesnosna je vrućina, a lađice nema, nema joj ni traga ni glasa. Čučim u grmlju uz rijeku. Naokolo se širi zadah uginulih račića i riba. Žao mi je, jer ću zakasniti na večernji sastanak s novoobraćenicima u selu Sitiliji. I to zakašnjenje izgledalo je slučajno, no, kasneći na sastanak, Providnost je uredila da se sastanem s Dojalom. Susreo sam se s njim i s njegovo troje dječice. Preplašeni, mršavih lica, zgurili su se uz pocrnjeli zid kolibe, držeći se napola izgorjela sarija svoje majke.
Ono nešto sirotinje što su imali sve su izgubili. Kuhali su, a vjetar je bio jak, pa je plamen iznenada zahvatio slamnati krov, i u nekoliko minuta sve je bilo gotovo.
Valja nanovo početi. Bog će nam providjeti! reče Dojal.
I eto, Providnost je nas poslala: novoobraćenika Mohadaba i mene, da Dojal mogne početi, da svoju malu kolibu bar donekle popravi sad uoči kišnog doba.
Kako je utješno što se Bog služi nama da činimo ta djela dobrote i ljubavi. I kako Providnost to čudesno uređuje i sređuje. Kako su lijepi ovi »slučajni« susreti! Kako mi s Bogom krasno surađujemo djelima dobrote i ljubavi. Nisu to veliki planovi. 0 tome ne izvješćuju novine, televizija i radio. Nisu to politički zborovi na kojima se toliko govori i obećava, a malo se izvršava. Ali ipak, ova naoko malena djela čine i nas i čitav svijet i ljepšim i sretnijim. To je prema onoj Majke Terezije: »Učiniti nešto lijepo za Boga.« Nešto lijepo za Boga i za brata čovjeka. Pa u tome i jest ljepota i sreća života, ljepota i sreća koja zauvijek ostaje.
Naš novoobraćenik Mohadab i ja podijelili smo suradnju u ovom djelu dobrote. Ja ću nešto pridonijeti, a on i njegovi seljani svi siromasi kao i on pridonijet će svoj udio, prema onoj narodnoj: Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača.
Tu, doduše, nema kamena, zidovi će biti od blata. To su kolibe, a ne palače. No gruda do grude blata, bambus do bambusa, snopić slame do snopića, ruka uz ruku, srce uz srce i eto Dojalova će koliba biti završena u nekoliko dana.
Svijet je ipak lijep!
Usred zavisti, mržnje i sebičnosti još se nađe rajskih kutova.
Ja sam jedan kutić našao toga sparnog ljetnog predvečerja uz izgorjelu Dojalovu kolibu nadomak sunderbanskim džunglama.
Vaš otac Ante
(Glasnik Srca Isusova i Marijina, studeni 1985.)
Molitva
O Gospodine, pripravi i nama „slučajne susrete“ da i mi možemo rasti u vjeri, da prepoznamo sve one koji su u potrebi, da nas potakneš da raširimo naše ruke kako bi mogli darivati kako ne bi praznih ruku došli pred tebe Gospodine.
Molimo te za milost da se po moćnom zagovoru našeg o. Ante i Bog posluži nama kako bismo činili djela dobrote i ljubavi.
Posebno te molimo za … ( navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!
Molitva Gospodinu
Gospodine!
Odmori one koji su u brizi.
Blagoslovi umiruće.
Umiri one koje pate.
Smiluj se ožalošćenima.
Zaštiti one koje su u tvojoj slavi poradi ljubavi svoje.
O Isuse, za njih te molim,
za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve da im dadeš snage i jakosti,
i još više, da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima.
Amen
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
SEDMI DAN
Strašna oluja
Nisu prošle ni dvije godine od one strašne ciklonske oluje nad deltom rijeke Gangesa u Bengaliji. Računali su da je u samom Bangladešu nestalo oko dvije stotine tisuća ljudi. Mali otoci na ušću rijeke jednostavno su nestali.
I prije desetak dana usred tamne noći mlađaka, baš nekako nakon ponoći, za najviše godišnje plime, ciklonska oluja iz Bengalskog zaljeva podiže more oko tri metra i svom se snagom sruči na naše jadne zemljane nasipe. Jedan za drugim nasipi počeše pucati i kao kakve aveti počeše se razlijevati valovi slane vode po rižinim poljima, i po selima, i po ribnjacima. Male kolibe onih najsiromašnijih, sagrađene sve od blata, popadaše kao igračke. Sa svih je strana odjekivalo zapomaganje, a noć je tamna, kiša pljušti tako jako da se čovjek jedva drži na nogama. Sve se nastoji spasiti: i ljudi i krave i koze, a i zmije. Dječica su velika briga. Majke ih drže, njih, to svoje blago, no i one slabe padaju. Sestre Majke Terezije prve su pohitale u pomoć.
Koliko smo mogli, ljude smo prenijeli u našu misijsku postaju. Svi su blatni, mokri, zaprepašteni. I mlado i staro plače. Ostaviti svoje selo, svoj dom. Nisu to, doduše, palače, nego kolibe podignute od blata, no to je njihov dom, a srca su im prirasla uza nj. I već prije zore nekoliko starijih muškaraca otišlo je pogledati što je ostalo od sela. Imali su nekoliko krava i koza, pa žele vidjeti jesu li još žive i hoće li im tko dati trave ili sijena. U kolibi udovice Dasi bilo je pod košarom nekoliko pilića.
Žene su čekale na povratak svojih muževa da čuju posljednje vijesti.
O rodna grudo, kako si draga i slatka svima! I, naravno, misli su mi letjele u dragu domovinu Hrvatsku, na obale Neretve, na žale nezaboravnog Jadrana, na dalmatinski krš i šume, koje su ovih dana gorjele i gorjele. I svaka vijest iz domovine i nakon 50 godina tako je sveta, tako draga.
Dobra Majka Terezija a tko će drugi? odmah je poslala pun kamion hrane i odjeće. To smo razdijelili u dvadeset sela koja su najviše stradala. Ljudi su bili tako sretni i zahvalni. Radio i novine svakodnevno su javljali sve tužnije vijesti, no dok se službeno organizira pomoć, potrebno je dosta vremena.
Dotle se agencije srca i ljubavi odazivaju, odmah rade.
Budite i vi uz nas svojim molitvama i žrtvama!
(Glasnik Srca Isusova i Marijina, 2./86.)
Maria Polli, studeni 1985.
Molitva
Bože, po moćnom zagovoru našeg oca Ante udjeli nam milost da se izbavimo od svakog zla, ove pandemije, potresa, nesreća koje se svakodnevno događaju diljem svijeta. Posebno budi uz našu Hrvatsku i sve hrvate diljem svijeta. Budi uz njih i nas da u ovim teškim trenutcima budemo jedni uz druge kao što je bio o. Ante uz svoje siromahe.
Oče Ante, molimo te da u ovim teškim trenutcima prihvatimo Božje kušnje kao Božji dar i Božji pohod kako si i sam izrekao u olujnoj molitvi.
Posebno te molimo za … ( navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Uzdajmo se u Gospodina da, poput Antina primjera, ovakve kušnje budu prigoda za još veću vjeru, vjernost Bogu i novo pouzdanje.
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!
Molitva u oluji
Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom,
ovim valovima Bengalskog mora, usred zimske noći, dok smo spavali.
Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra,
zemljani zidovi popustiše, sve se ruši.
Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote.
Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili.
Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.
I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali.
Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo,
da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre.
I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju:
ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku.
Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji!
Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu!
Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom,
da bismo mi mogli ostati jedni s drugima ljubeći se,
pomažući i služeći jedni druge.
Ova oluja, ovi morski valovi,
ova opustošenost oko nas tvoj je dar.
Obogatismo se i za ovaj život i za vječni život.
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
OSMI DAN
Ribari – žrtve tigrova
Na lađi sam na rijeci Gangesu. Naslonjen na misnu torbu gledao sam prema obali. Pod palmama kunjaju kolibe, mir, mir posvuda. Mir i pjesma Durgapoda, gangeškog lađara. I kasnije molitva krunice. Predmolim, lađari odgovaraju. U večernjoj tišini nižu se Očenaši i Zdravomarije, te molitve stare već dvije tisuće godina, no uvijek tako nove, divne, utješne. I to već stoljećima ponavljane, ali ne monotone, ne umaraju, već odmaraju, podižu, pune dušu nečim nebeskim.
Moleći stigli smo pred ribarsko selo. Podiže se novo selo. Dosad su živjeli na nasipu uz Ganges, svi u malim kolibama, često po dvije i tri obitelji u jednoj kolibi. Dugo smo se morali boriti da dobijemo zemljište za njih. Napokon smo ga dobili na dva mjesta: dva mala zaseoka sa po 23 i po 20 koliba. Daj, Bože, zdravlja, pa ćemo sve dovršiti prije kišnog doba.
Bilo je 11 sati u noći kad smo se iskrcali pred kapelicom. Budući da je bilo kasno, mislio sam s lađarima izmoliti večernju molitvu, leći i odmoriti se nakon uistinu teška dana. No mi pred kapelicu, kadli pred nas skočiše kao mali zečići, Šunilova dječica. Oni su ćućali uz kapelicu i čekali na nas. Ma znate, bio je krasan onaj njihov »Ðoe Ðišu! — Slava Isusu!« Zaboravio Ante i na umor i na pospanost i na devetnaestosatni dan. Jutros sam od četiri sata na nogama. Ma nakon tako krasna dočeka, nakon ovog blagoslova iz dječjih usta ma još će moći do ponoći. I moglo se, i to s kakvom srećom i za mene i za njih.
Pranje svećenikovih nogu, pozdravi, blagoslov bolesne dječice koju su majke odmah donijele. Kakva ponoć! Bijeli bjelcati dan u susretu ljubavi. No bila je i jedna tužna vijest: opet su dva ribara nastradala u džungli južno od Bague. Na istom mjestu u tri dana tigar je obojicu odnio dok su lovili ribu.
Odhirova udovica poklonila se i po bengalskom običaju dotaknula se svećenikovih nogu, kleknula pred oltar sa sinčićem u krilu i gorko zaplakala. Podigao sam je, blagoslovio i pred svima obećao da ćemo svi mi, čitava zajednica, biti uz nju i uz njezina sinčića u toj njezinoj teškoj kušnji. Siromašni ribari već su među sobom skupili nešto milostinje i hrane za nju. Siromah siromaha najbolje razumije.
Jedna lijepa pjesma večernja molitva zapravo je bila jutarnja, jer je ponoć već bila prošla oni odoše u svoje kolibe, a ja ostah u kapelici. Ali daj ti spavaj nakon tako sretna dana! Pa mi misli poletješe k vama, dragi naši suradnici i suradnice. Zahvaljujući vašim molitvama, žrtvama, adoracijama, sve je tako lako, pa čak i dvadesetosatni dan!
Još jednom: hvala, od srca hvala!
Mnogo vas sve voli vaš o. Ante
Maria Polli, veljača 1979.
(Članak objavljen u Malom Koncilu, svibanj 1979.)
Molitva
Gospodine, molimo te za milost da po moćnom zagovoru o. Ante i mi u naše obitelji vratimo večernju molitvu, kako bi u večernjoj tišini nizali Očenaše i Zdravomarije. Neka nam te molitve vrate zajedništvo, neka nas odmore, podignu i napune dušu nebeskim plodovima kako su punile dušu našeg misionara. Postanimo i mi misionari u našim obiteljima i našoj sredini.
Posebno te molimo za … ( navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!
Večernja molitva misionara
„ Isuse, sjedim evo sam samcat pred zemljanim oltarom ove male seoske kapelice.
Svjetlo uljane svjetiljke titra i poigrava se na slamnatom stropu.
Već sam mnogo dana na pohodu mojih udaljenih sela.
Umoran sam i gladan danas. I groznica me trese.
Isuse, uhvatila me želja za čašom hladne vode,
za jednom narančom, da si utišam žeđ.
Ljudska slabost, Spasitelju. Oprosti mi!
Mala svjetiljka kao da je jače zasjala.
Pogled mi pade na tvoj križ, na tvoje probodeno srce,
na tvoje probodene ruke.
Tvoje ruke uvijek raširene, da nas sve zagrliš.
I neka se sreća proli mojim bićem.
I groznica, glad, žeđ i komarci – kao da to sve nestaje.
Kako li sam sretan, Isuse!
Kako je divno klečati pred tvojim oltarom sam samcat u ovoj tihoj noći.
Titrati i gorjeti, i na koncu za tebe izgorjeti, kao ona mala uljana lampa na oltaru.
Dok tijelo groznicom gori i ruke dršću kod oltara tvoga,
ti me čuvaj, Veliki Svećeniče,
Bože moj, koji razveseljuješ moju mladost!
Pred tvojim oltarom neka izgori ova uljanica svećeničkog mi života,
neka se ugasi daleko od buke svijeta,
daleko od ljudske utjehe, sred mojih dragih Sunderbanskih džungla;
neka goreći izgori pred ovim živim tvojim hramovima, pred kolibama tvojih sirotana.“
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
DEVETI DAN
Sedamdeseti rođendan i sutrašnji dan
Još samo trideset, pa će biti stoti rođendan! A ono 1938., kad sam odlazio iz domovine, govorili su: Srce slabo, pluća slaba (a da glavu i ne spominjem!) neće dugo! Bilo mu sretne dvije godine u Indiji! A eto ovo žarko indijsko sunce sredilo i srce i pluća (za glavu ne znam što bih rekao...).
Prije sam mislio: Sedamdeseta godina to znači biti starac, početak mirovine. Međutim, nije to tako! Sedamdeset je 30 manje od stotinu, još je čovjek mlad. Tako sam se i ja osjećao kad sam na svoj sedamdeseti rođendan 28. veljače ujutro ustao, kleknuo kraj kreveta i poljubio ovu dragu zemlju, bengalsku zemlju, koja je uz moju Hrvatsku druga moja domovina. Molitva Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu: zahvala za tolike godine pune i prepune milosti, te molitva da bi me i dalje čuvali u svojim Srcima.
I onda, kao da je u jedan čas čitav moj život bio preda mnom: dragi i nezaboravni roditelji, braća i sestre, djetinjstvo u Metkoviću, zatim u sjemeništu u Travniku, redovnički život u Družbi Isusovoj, onaj zadnji pozdrav domovini na polasku u Indiju, pogled na prve bengalske palme, ova moja nova domovina, svećeničko ređenje na obroncima Himalaje, živo po ovim misijskim postajama sunderbanskih džungli u delti rijeke Gangesa, toliki dragi prijatelji, njihova goruća srca za Isusa i za besmrtne duše... Sve je to u jednom času tako divno lebdjelo pred mojim očima. Uistinu dragi sedamdesetogodišnji čas i sretan i blagoslovljen rođendan!
Pri svetoj misi Isusa sam posebno molio da napose blagoslovi sve one koji su mi izmolili ovu sreću i uščuvali je svojim molitvama. Molio sam da bismo i dalje mogli ostati ujedinjeni u ovom uistinu božanskom djelu privođenja ljudskih srdaca Božanskome Srcu.
Nakon mise pred crkvom eto vijenaca, vijenaca, vijenaca... Na kraju se jedva i nos vidi. To je Bengalija. Bez vijenaca, pjesme i bubnjeva nema slave. U tome su sudjelovale i sestre, i glavari sela, i naša školska djeca, i naši najmanji iz »Sišu bhavana«, tj. sirotišta. Posebne su vijence donijele mala Marija i Noel, vijenci za 70. rođendan.
Funcuti broj jedan i broj dva, no o njima ću pisati drugom zgodom.
Vaš otac Ante
(Poslano za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)
Maria Polli, ožujak 1985.
Molitva
Bože, u ovim teškim vremenima kada često nemamo vremena jedni za druge, kada smo od raznih briga, nametnutoga životnog ritma izgubili pravi smisao života, po moćnomu zagovoru o. Ante udijeli nam sve one kreposti kojima je on obilovao, a nama nedostaju.
Utisni u naša srca želju da te još više ljubimo, da čeznemo za Tobom i da te još više upoznamo, da prepoznamo prave vrijednosti ovoga prolaznog života kako bismo i mi poput o. Ante stvorili bolji svijet i pokazali svijetu prave vrijednosti. Daj da ovaj svijet gledamo očima srca.
Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!
Molitva vječnoj ljubavi
Isuse, ti vidiš kako ovaj moderni svijet odvraća ljude od križnog puta, toga jedinoga puta sreće i spasenja.
Pa i mi tvoje sluge i službenice, moramo ponizno i skrušeno priznati da smo često podlegli tom duhu. Kajemo se i molimo: oprosti nam naše nevjere!
Tvoje Evanđelje, tvoja blaga vijest, jest Križ. Raširenim rukama, rukama probodenima, ti oko sebe okupljaš narode svijeta.
Božanski misionaru, daj, daj rasvijetli naša srca i naše duše da spoznamo tu veliku istinu da je samo Križ jedina nada spasenja svijeta.
Čuvaj nas na kalvariji s Marijom, svojom i našom Majkom!
Nju si nam dao za Majku sa svoga prvog kalvarijskog oltara. I sada te molimo, čuvaj nas zajedno s njom, Majkom i Kraljicom mučenika, Kraljicom apostola i misionara!
Čuvaj nas, da ljubeći tebe, uzmognemo poput tebe raširenim i probodenim rukama i srcem, probodenim kopljem ljubavi, moliti svoju životnu misijsku molitvu za čitav svijet.
„Gospodin s vama! Isuse, dođi kraljevstvo Srca Tvoga“.
Gospodine, usliši molitvu svoga puka, učini u svojoj ljubavi da svi narodi,
svi puci, ujedinjeni tvojom Božanskom ljubavlju, mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o vječna Ljubavi!
Amen
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: Životni put jednog misionara (1.,2.,3. i 4. dio), Juraj Gusić, DI
Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
*zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
Završno pismo
Dragi molitelji devetnice,
Zahvaljujemo svima koji ste zajedno s nama nastavili moliti velike devetnice kao i onima koji su nam se pridružili. Molimo i dalje za našega budućeg blaženika. Njemu u čast, Bogu na slavu, Gospi u zahvalu. Zajedno s njime upoznajmo Isusa i poput njega hodimo kroz život u družbi Isusovoj.
Na današnji dan njegova rođenja sjetimo se svoga rođenja. Na taj dan Gospodin nas je darovao našim roditeljima.
Zahvalimo na daru života, zahvalimo za sve primljene milosti i na svakomu daru života u našim obiteljima. Molimo za naše obitelji da budu prave kršćanske obitelji koje su nekoć bile.
Hvala ti Gospodine na milosti što si nam darovao velikoga misionara!
Želiš li biti potpuno sretan i ispunjen već ovdje na zemlji?! Donesi odluku. Sada je vrijeme milosno, sada je vrijeme spasa! Pođimo putem svetosti, stopama oca Ante!
Oče Ante moli za nas!
