DEVETNICA SLUGI BOŽJEMU O. ANTI GABRIĆU – početak 20. studenog 2020.

1. PRVI DAN

Iz knjige Životni put jednog misionara ( Juraj Gusić, DI )

Njezin dar

Već se spuštao sumrak. Pod palminim je stablom uz našu malu bolnicu, stajala neka starica.

Na njoj je istrošeno indijsko odijelo, sari.

Kao da se nečega boji.

Gleda dolje prema kući sestara, udaljenoj kojih stotinjak metara. Htjela bi onamo.

Ima nešto zavijeno u poderanu sariju.

Sad je, međutim, vrijeme molitve. Sestre su u kapelici.

Ali ona je došla iz daleka sela. Već nakon podneva uputila se na put.

Starkelja vratar Biđoe tumači joj kako danas više neće moći vidjeti sestre.

Neka dođe sutra.

Preko lica joj se prelila tuga.

Ja sam čuo razgovor pa im se približih.

»Ma, majko, da li je tko teško bolestan?«

Pogledala me je puna nade da će joj se želja ipak ispuniti.

»Ja sam bila teško bolesna, nasmrt bolesna. Sestre su me donijele ovamo u bolnicu i ja sam ozdravila. Živim od prošnje. I evo sam skupila tri jaja i dvije banane, pa to što imam, htjela bih dati sestrama.

I odveže okrajak svojeg poderanog sarija i pokaza mi taj dar, taj divni dar sirotice udovice.

Ostao sam zadivljen nad veličinom njezina srca, nad veličinom Božje dobrote.

Rekao sam joj da idem vidjeti sestre. One se, doduše, sada mole, no i ovaj dar je molitva, kako krasna molitva!

I sestre će, sigurno, biti sretne.

I bile su sretne i presretne!

Nakon nekog vremena eto sestre poglavarice i starice Dasi.

»Oče, mi ne uzimamo ništa za svoj rad!«, reče mi sestra.

»No ovaj dar ovaj blagoslov sam uzela: jedno jaje za »Sišu bhavan«, za dječicu, jedno za bolesnike u bolnici, a jedno za nas sestre, a dvije banane za vašu siročad.«

Dijelilo se blago i postadosmo svi blaženi: i mi, i starica udovica Dasi i rajski anđeli koji su ispod one palme žmirkali na nas!

Pa budući da su i jaja i banane već razdijeljeni, bar dio te naše sreće i radosti šaljem vama ...

Vaš o. Ante

Maria Polli, listopad 1983.

Označeno u

Povezani članci