Moj prvi pohod selu Goramariju
U selu sam Goramari. To je jedno od naših novih sela. Daleko je od misijske postaje. Do njega treba šest sati hoda i valja prijeći dvije velike rijeke. Ali bilo je vrijedno doći ovamo. Već sam četvrti dan na putovanju. Jutro na rijeci Gangesu bilo je doista hladno. I tu zahladi u ovo doba godine. Nekoliko dana temperatura se spustila i na 10 stupnjeva Celzija, što je vrlo hladno za nas.
Kad se lađica približila selu Goramariju, ljudi su nas već čekali na obali. Bila je oseka. Na nasip smo se uspeli kroz duboko blato. Tu nas je dočekala seoska glazba s bubnjevima i malim gongovima, a, dakako, i s vijencima. U Bengaliji nema slave bez vijenaca i bez bubnjeva.
Ljudi su se prema lijepom indijskom običaju dotaknuli svećenikovih nogu. Uz blagoslov i pjesmu uputili smo se prema selu.
Tu kao katehisti rade Bibijana i još jedan katehist. Rade tu već više tjedana. Prije su radili u selu Balir-Khalu. No prije dva mjeseca došli su k nama predstavnici ovog novog sela Goramari sa željom da i oni nešto čuju o Isusu. Višnupodo je dao zemljište za kapelicu. Htjeli su da to zemljište danas blagoslovim, jer bi željeli odmah početi s gradnjom male kapelice. Na livadi su pripravili mali oltar. Oko oltara nalaze se rogožine. Svi smo sjeli. Dječice je tu kao pljeve.
Na početku smo zapjevali lijepu pjesmu, koju uvijek pjevamo na početku svete mise…
Malo zvono poziva ih na svetu misu. Maleno je to zvono, ali glas mu dopire dolje do rijeke Gangesa, i preko nje, po njezinim valovima, dolje prema sunderbanskim džunglama. Taj glas ide i do vas i preko vas do tolikih koji još ne poznaju Isusa. Neka bude molitva naših srdaca: »Dođi kraljevstvo tvoje!«
Svi smo bili radosni. Ne znam tko je bio radosniji: ili oni ili ja, a da o Isusu i ne govorim.
Ljudi me ovdje pitaju o svetoj vjeri. Za njih su, dakako, mnoge stvari nove. Osobito me se dojmila njihova iskrenost. Stari Horipodo tako me lijepo gleda i pita: »Oče, zašto ja moram promijeniti svoju vjeru?« Ja sam mu odgovorio: »Horipodo, ne treba mijenjati vjeru, vjera je jedna!« I on mi onda reče: »Vidite, oče, ja od svoje mladosti Boga ljubim onako kako ga poznajem. Vršim njegove zapovijedi. Eto, sad sam čuo o Isusu. Vidio sam vaš život, život sestara, i čini mi se da mi je Bog sada bliži. Moram li ja promijeniti svoju vjeru?«
Zbilja divota! Sjetio sam se onog mladića koji je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, ja sam sve zapovijedi vršio od svoje mladosti!« I Isus, pogledavši na njega, izljubi ga. Meni je, kad sam gledao na Horipoda baš došla misao: Da je Isus bio tu, on bi, sigurno, i njega izljubio. I ja sam ga zavolio. Rekao sam mu: »Horipodo, Bog se ne mijenja. Bog, kojega ti ljubiš i štuješ od svojega djetinjstva, to je taj Bog, to je Isus. I on ti sada daje tu milost da ga sada nalaziš u punini. Možda si ga prije znao, ali iz daljine. Sad ćeš ga primiti, sad će on doći u tvoje srce. Bog je jedan, Isus je Bog, utjelovljeni Bog. To je ta njegova ljubav.«
Horipodo je bio sretan pa mi reče: »Baš mi je drago! U našem je selu, naime, velik problem kad ti netko kaže: Moraš promijeniti vjeru! Kao da mi time gubimo sve što smo do sada imali. A ipak je nešto dobra i među nama!«
Imao je pravo. Zašto bi oni gubili ono što je kod njih dobro? Na ono dobro nadodaj Isusovu milost. Neka Isus dođe u njihova srca. Onaj Bog kojega su oni štovali, a da ga još nisu potpuno
poznavali, kao ono Atenjani kojima je sveti Pavao na areopagu govorio o »Nepoznatom Bogu«, sad će ga potpuno upoznati.
Rekao sam im: »Zapjevajmo sada jedan »kiton«!« »Kiton« je duhovna pjesma u kojoj jedan predvodi, a drugi odgovaraju. Riječi kitona koji su oni pjevali glase:
»Gospodine, Bože moj, dođi! Dođi k meni!
Ovaj te siromah zove, a ti si milosrdan. Dođi ti k meni!
Moje srce je slabo, ti to znaš. I više puta je hladno. Ti ga užezi plamenom svoje ljubavi, jer ti si milosrdan.
U životu kušao sam mnoge stvari. Nisam uvijek uspio. Ali ti si milosrdan.
Ti život daj i sve će biti dobro.
I sagriješio sam, ali ti si svet i milosrdan. Dođi i posveti me.
Dođi u moje srce! I kad dođeš, sve će biti dobro, jer ti si milosrdan.
Radi toga ja siromah zovem tebe: Dođi, dođi, Milosrdni, u moje srce!«
Horipodu je bilo drago čuti tu pjesmu. Reče mi: »To je pravo: zvati Njega, jer On će, sigurno doći. Ali velika je stvar da i mi idemo k Njemu. Stoga se vi, oče, molite za naše selo da bismo svi mi mogli upoznati Njega i izljubiti ga. I još jednu stvar, oče: da bismo mi Njega mogli i drugima dati!«
Pri svemu tome mislim na one krasne stihove dragog nam pjesnika Izidora Poljaka: »Kud god koracam hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti!« — svjetlosti Isusove, svjetlosti Njegove ljubavi.
Približavalo se podne. Zajedno ćemo izmoliti pozdrav Gospin. To će biti prvi pozdrav Gospi u ovome selu. Zato se i vi priključite k nama. Malo zvono poziva vjernike uz obalu Gangesa. Neka ti zvukovi maloga zvona odu preko mora daleko u moju dragu hrvatsku domovinu ...
(Tekst je o. Ante poslao na magnetofonskoj vrpci, a snimio ga je s 5. na 6. veljače 1977.)
Molitva
Gospodine,
kad s Tobom hodimo nema straha. Umorni smo, iscrpljeni i opterećeni. Često slijepi da pronađemo put do Tebe. Oprosti nam našu bijedu, mlakost i nepouzdanje. Povećaj u nama vjeru da hvala na našim usnama donese trajne nebeske plodove kao što ti je donio naš otac Ante.
Daj da poput njega hodimo u svjetlu, da istinu u djelo provodimo i da pred ljudima budemo svjedoci tvoga evanđelja. Daj da poput njega čvrstim pouzdanjem bacamo snopove Isusove svjetlosti, svjetlosti Njegove ljubavi.
Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Oče Ante moli za nas!
Jutarnja molitva
Pozdrav Ti dajem, o Bože, u zoru dana, u zoru života.
U jutarnjem pozdravu ja dobih Tebe,
i dobivši Tebe, o što mi više još treba?!
U dubini srca moga ljubavi Svoje oganj upali,
srećom ispuni srce nemirno moje,
koje žudi za srećom ljubavi Tvoje.
Rijekom milosti srce mi suho poplavi,
nadom božanskom beznadni život oživi,
ljubavi Tvoje oganj upali,
da ljubeći i primivši braću svoju,
i Tebe ovoga dana primiti mogu!
Pozdrav Ti dajem,
o Bože, jutarnji pozdrav života moga primi!
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
