Kada molimo za druge, Bog blagoslivlja nas. "U katekizmu piše: ako se čovjek moli za se, onda je to iz nužde, a ako se moli za drugoga, onda je iz karitasa i ta molitva više vrijedi.
Molimo se dakle jedan za drugoga." bl. Ivan Merz Bog odgovara na svaku molitvu,samo što je ponekad odgovor 'Ne', za naše dobro i dobro za našeg bližnjeg jer dokle god kroz naše srce struji Božja volja ona vodi svetom providnošću upravo tamo gdje bi sreća drugoga bila i naša sreća. Vođeni Radosnom vijesti »da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. «Iv 15, 9-11 naše molitve izlijevane na našu braće i sestre siguran su hodočasnički hod prema nebeskoj stvarnosti i neprolaznoj ljepoti stvaranja međusobnih odnosa.
Zato se u molitvi prepustimo zagrljaju Stvoriteljeve mudrosti da bi oni koji vape za zagrljajem i utjehom koju traže u prevrtljivom svijetu našim zagovorom bili privučeni u tople i sigurne Očeve ruke. Ono što mi vlastitim snagama činimo za potrebitog nije ništa u odnosu na Onoga koji naše snage stostruko uvećava tokom iskrene molitve i pritom naše misli usmjerava svojom stvarateljskom svemoći na puteve naše svakidašnjice sijući uz njih cvijeće sigurnosti i nepomućene radosti dok ploveći pučinom života trajemo u Onome koji je naša budućnost, naša nada i naše spasenje.
Misli koje izranjaju iz ozdravljajuće snage milosrđa i praštanja daju naslutiti nevjerovatne razmjere molitve u kojoj izlijevamo svoje srce za drugoga, doslovno ga uranjajući u Božji plan po kojem će se izravnati sva brda naših sumnja i nevjere te nas osvjedočiti kao žive svjedoke do kraja vremena za sve one koji se utapljaju u moru vlastitih potreba nošeni valovima sebeljublja i sebičnosti. Najljepše je mjesto tamo gdje se osjećamo sigurnima, zaštićenima od vjetrova zemaljskih i ponuda koje svijet prodaje lakomim srcima zaodjevajući ih u lažni sjaj i haljine šivane po mjeri zla.
Čovjek vjeran molitvi zna da je nebeska moda uvijek u modi srcu koje gine i umire u ljubavi Božjoj tražeći da privede što više duša i obuče u svetost tijela koja su se predala nemoralu i požudi. Može li molitva biti toliko jaka da iz tamnica zemaljskih išćupa našeg bližnjeg iz robstva tame i privede ga u slobodu, prema svoj đužini i širini Neba darujući mu krila anđela kojima će poletjeti u Očev zagrljaj?
Naravno, pod uvjetom da moli iz srca jer se iz takvog srca izljeva svaka misao u veliko Božje srce prema nepreglednim mogućnostima kojima dobri Otac priprema za svoju djecu.Kada molimo za druge, Bog blagoslivlja nas, priprema put i gradi raskrižja na kojima ćemo se svatko od nas jednom sresti i pozdraviti upravo onom čistom i iskrenom molitvom iz srca. Stoga neka molitva bude pozdrav i poziv onome koga stavljaš u svoje srce jer
POSTOJE DVA NEVJEROVATNA MJESTA NA KOJIMA JE LIJEPO BITI. NAJLJEPŠE MJESTO JE BITI U NEČIJEM SRCU A NAJSIGURNIJE MJESTO JE BITI U NEČIJOJ MOLITVI.
