Sadržaj autorice Blanka Klasić

Što ponijeti sa sobom u Novu godinu ako na leđima nosimo terete bez radosti, nade i utjehe...propuštene prilike, bolne susrete i dane gorčine.

Početkom 19. stoljeća lik svetog Nikole u američkoj svjetovnoj ikonografiji zamjenjen je bucmastim debelim, sjedobradim čovječuljkom u crvenom odjelu, čije saonice vuku sobovi ili psi.

Vjerujem da je velika većina vas nabavila ili izradila adventski vjenčić te veselo iščekuje da u nedjelju, uz svjetlost prve upaljene svjećice i miris borovine, toplini božićne čarolije iskaže dobrodošlicu u svoj dom.

"Draga djeco, znam za boli, patnje i teškoće ali u mome Sinu ćete se odmoriti... Ja ću u vaša srca staviti svoga Sina i Njegovo milosrđe.

Bliži se vrijeme ispunjenja tajni međugorskih brda, kada će se samo nebo bljeskom punine milosti spustiti nad dolinu suza i rasuti sjeme vjere i nade nad pustopoljinom umorenih života.

"Ja sam Majka, pa iako osjećam bol za svakim koji odluta, lako opraštam i veselim se svakom djetetu koje mi se obrati"

Jednoga dana kada sam se vraćao iz škole, ugledao sam dječaka iz susjednog razreda kako pognute glave sjedi na klupi u parku.

"Bog neće nikoga poslati u pakao, ali mi smo ti koji sami po sebi određujemo gdje ćemo otići i dana nam je slobodna volja. I osobe koje su u Paklu, one su odlučile same i otišle su tamo svojom voljom."

"Draga djeco, bez Božjega blagoslova ne možete rasti.

Svaki čovjek po sebi je pitanje i traženje odgovora a Bog je odgovor i čekanje tražitelja(fra.Slavko Barbarić).

Privesti će Majčica sve one koji tumaraju bespućima svijeta Riječi koja je postala tijelom, u narjučju prinijeti težnju ljubavi i položiti je u kolijevku radosti, prikazati pogledu malog Božića sva naša trpljenja a led oko srca oviti dahom blizine Božje.

Kako je teško otvoriti vrata svoga srce zna to naša Majka, zna koliko je ranjeno iznutra i izbodeno grijehom naše nevjere, koliko je zatrovano lažima što ih obećava svijet i koliko u njemu ima tame koja je progutala sve one božanske misli i oskvrnula ljepotu osjećaja zbog kojih smo bili svjesni koliko nas Nebeski Otac treba i želi, ljubi i čuva za onaj zagrljaj koji prožima cijelo naše fizičko i duhovno biće.