Kako je teško otvoriti vrata svoga srce zna to naša Majka, zna koliko je ranjeno iznutra i izbodeno grijehom naše nevjere, koliko je zatrovano lažima što ih obećava svijet i koliko u njemu ima tame koja je progutala sve one božanske misli i oskvrnula ljepotu osjećaja zbog kojih smo bili svjesni koliko nas Nebeski Otac treba i želi, ljubi i čuva za onaj zagrljaj koji prožima cijelo naše fizičko i duhovno biće.
Da,došla nam je Majka našega Spasitelja da nas uvede u tajnu Božjeg milosrđa, da nas probudi pozaspale sa kreveta svijeta i digne u visine nebeske slobode koja ne podliježe zakonima stvarnosti, vremena ni prostora.
Tvoja nas je ljubav privezala za Križ Tvoga Sina Majko, kada Si svakog od nas imenom prozvala, s mjesta gdje je milost kao rijeka potekla,preplavila i odvela sve do Uskrsloga.
"Draga djeco, dajte mi svoje osjećaje i svoje probleme"! Želim vas utješiti u vašim nevoljama, želim vas ispuniti mirom, radošću i ljubavlju Božjom.
Ako trebate da birate između viđenja mene i sv. mise, izaberite sv. misu jer za vrijeme mise moj Sin je s vama...
Već dugi niz godina od kada nas je obasjala svjetlost s visina u obliku divne mlade žene s djetetom u narjučju, svjetli nam i otvara neprestano vrata Božjega srca taj majčinski lik pokazujući koji put trebamo slijediti da bi pronašli sebe u zagrljaju Onoga koji nam je najbliži od svega.
Znate li da jedan od znakova koji prati ukazanja su "RUŽE", a tako i njihov miris koji na osebujan način pretkazuje dodir Raja sa našom zemaljskom stvarnošću.
Majka zna, moli i šuti, ostaje u poniznosti jer samo je poniznost prepoznaje i samo je tišina čuje, samo je bol i trpljenje čini tako lijepom i nebeskom, samo je križ Sina Njenog čini tako uzvišenom.
Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: “Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”
"Molim vas, ne dopustite da moje Srce plače krvavim suzama zbog duša koje se gube u grijehu. Zato, draga djeco, molite, molite, molite ! "
Među hodočasnicima koji pohode Međugorje znatno je više onih koji ovdje dolaze zbog obraćenja i pronalaženja istinske duhovnosti, negoli zbog fizičkog ozdravljenja i želje da svojim očima vide čudesa.
Trebamo se moliti jedan za drugoga, kao što je to zapisano u Poslanici Jakovljevoj 5:16: „Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!“