Cokeley je pojasnila da je inicijativa nastala iz osobne molitve tijekom euharistijskog klanjanja te naglasila ulogu svetog Andrije kao „ribara ljudi“. „Spajajući naše molitve s molitvama svetog Andrije, tražimo od njega da ‘ulovi’ naše najmilije za Isusa“, naglasila je.

Inicijativa je dio šire kampanje „Povjerenje i nada“, kojom nadbiskupija nastoji odgovoriti na promjene unutar crkvenih zajednica i potaknuti pastoralnu obnovu. Cokeley je dodala da mnogi vjernici osjećaju duboku tugu zbog udaljenosti svojih najbližih od Crkve, a zajednička molitva pruža prostor nade i duhovne potpore. „Vrijeme provedeno u molitvi najplodnija je investicija života“, zaključila je.

Tijekom devetnice, vjernici se potiču da svakodnevno ponavljaju božićnu molitvu sv. Andrije, moleći posebno za pomirenje i obnovu vjere među članovima obitelji, prijateljima i zajednicom.

Najprodavanije izdanje je povoljna verzija English Standard Version, namijenjena svakodnevnim čitateljima, dok se među djecom i dalje traže prilagođena izdanja te specijalizirane Biblije, poput „She Reads Truth“ (Ona čita Istinu) za žene. Neki kupci biraju Biblije prema estetskoj vrijednosti, primjerice ružičasta Biblija velikog formata s darovnim izdanjem King James, dok drugi prate kulturne trendove; patriotski motivirane Biblije koje je promovirao bivši predsjednik Donald Trump zaradile su više od milijun dolara autorskih naknada.

Mnogi stručnjaci smatraju da su turbulentna vremena; pandemija, političke podjele i ekonomska nesigurnost, potaknula Amerikance da traže stabilnost u Bibliji. U knjižari Christian Connection u Illinoisu vlasnica Kelli Malm bilježi porast prodaje, posebno izdanja New Living Translation povezana s digitalnom aplikacijom, što privlači mlađe kršćane i nove čitatelje.

Promjene se vide i u demografiji kupaca: dok su stariji vjernici i dalje većina, sve više trideset i četrdesetogodišnjaka kupuje Biblije, često navodeći da ponovno otkrivaju vjeru koju su ranije napustili. Mladi poput studenta tvrde da im papirnato izdanje omogućuje koncentraciju i dublje proučavanje, dok digitalne verzije često ometaju.

Izdavači se prilagođavaju različitim potrebama čitatelja. Tyndale House i HarperCollins Christian Publishing nude stotine izdanja u različitim formatima i bojama, kako bi svatko pronašao Bibliju koja odgovara njegovim navikama i identitetu. Dugovječne Biblije, poput NIV Study Bible, ponovno bilježe rast prodaje, a posebno su tražena izdanja za djecu i generaciju Z, poput „The Jesus Bible“.

Unatoč porastu prodaje, vjerska slika u SAD-u ostaje složena. Prema izvješću American Bible Society, oko 41 posto Amerikanaca čita Bibliju barem tri puta godišnje izvan crkvenih službi, dok manje od petine pokazuje duboko uključivanje u proučavanje Pisma. Istraživanja Gallupa pokazuju da manje od polovice Amerikanaca danas smatra religiju važnom u svakodnevnom životu.

Jennifer Holloran, predsjednica American Bible Society, smatra da trenutna situacija zahtijeva pastoralnu pratnju: milijuni novih ili povratničkih čitatelja trebaju vodstvo kako bi razumjeli Pismo i primijenili ga u životu.

Grad koji tradicionalno živi od hodočasnika i turista – mnogi ga nazivaju „srcem kršćanstva na Bliskom istoku“ – suočio se s gospodarskim kolapsom kada su božićne svečanosti prethodne dvije godine bile otkazane iz pijeteta prema žrtvama i zbog nesigurnosti na terenu. Nezaposlenost je u tom razdoblju skočila s 14 na 65 posto, brojni su obrti i obitelji bili primorani zatvoriti svoja vrata, a široka palestinska zajednica osjećala je težinu izolacije.

Sada, zahvaljujući krhkom primirju u Gazi, Betlehem polako ponovno oživljava. Ulice su se ispunile lokalnim stanovnicima, a vidi se i povratak dijela posjetitelja. Hoteli navode da se za Božić očekuje oko 70 % popunjenosti – prva naznaka oporavka.

„Kao da se život vraća“, svjedoči 30-godišnji John Juka, čija je obitelj nakon dugog razdoblja neizvjesnosti ponovno otvorila svoj restoran.

Iako se božićni duh vraća, svakodnevica ostaje obilježena napetošću. Izraelske vojne operacije na Zapadnoj obali, napadi doseljenika te brojna ograničenja kretanja i dalje stvaraju atmosferu nesigurnosti. Mnogi stanovnici Betlehema i okolnih mjesta putuju satima kako bi stigli na posao ili u posjet obitelji, a vijesti o sukobima i dalje su prisutne u pozadini svakog slavlja.

Unatoč tome, povratak božićnih proslava doživljava se kao važan znak nade za cijelu regiju. Božić u Betlehemu uvijek nadilazi lokalne okvire – to je događaj koji okuplja kršćane, ali svojom porukom mira i pomirenja govori i svim ljudima dobre volje.

„Ovo slavlje nije samo za nas – ono je za kršćane, Židove i muslimane“, rekao je stanovnik Ramallaha Issa Montas.
„Ovaj Božić je za sve“.

U gradu u kojem se stoljećima susreću različite vjere i kulture, povratak svjetla i pjesme nosi značenje veće od turističke aktivnosti. Za kršćane, obnovljeno slavlje podsjetnik je na onu prvu božićnu noć kada je, u skromnosti betlehemske štalice, rođeno Dijete, Kralj mira, znak nade u vremenu nesigurnosti i poticaj na molitvu za pravedan i trajan mir u Svetoj zemlji.

U kvatrenom tjednu posebno se izdvajaju tri dana – srijeda, petak i subota – kao pokornički dani. Oni su poziv na sabranost, odricanje i dublji pogled u sebe, ali i na otvaranje srca drugima, posebno potrebitima. Ipak, važno je naglasiti da slavlju kvatri pripada cijeli tjedan, a ne samo ovi pojedini dani. Post se predlaže za srijedu, petak i subotu, dok molitva na određene nakane obuhvaća čitav tjedan.

U trenutku kada se pripremamo za dolazak Spasitelja, Crkva nas poziva da s još većom predanošću promislimo o Božjim darovima, ali i o vlastitoj spremnosti da darujemo drugima.

Ovaj tjedan posebno potiče na dobrotvornost. Kršćani su pozvani da, kroz konkretna djela ljubavi, učine dobro onima koji su u potrebi – bilo da se radi o materijalnoj pomoći, posjeti osamljenima ili jednostavnom činu pažnje. Zimske kvatre žele nas potaknuti da završimo godinu s dubokim osjećajem zahvalnosti, ali i nadom da će nadolazeća godina biti jednako blagoslovljena, ako ne i bolja.

Slavlje kvatri započinje današnjom nedjeljom, 7. prosinca, kada se vjernicima objavljuje početak kvatrenog tjedna i tumači se njegova posebna nakana. Subotom se ovo razdoblje zaključuje svetom misom s vlastitim biblijskim čitanjima i posebnim molitvenim obrascima, čime se zaokružuje tjedan posvećen postu, molitvi i zahvalnosti.

Zimske kvatre tako postaju dragocjena prilika da se, u duhu Došašća, obnovimo u vjeri, učvrstimo u molitvi i otvorimo srca Božjoj blizini i ljubavi prema bližnjemu.

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«

Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.« I anđeo otiđe od nje.

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Kandidate za službu lektorata predstavio je nadbiskupijski povjerenik za formaciju trajnih đakona vlč. dr. Milan Dančuo nakon čega su kandidati izrekli svoj „Evo me!“.

Biskup Gorski u homiliji je rekao da evanđelje upozorava da se vjera i kršćanstvo ne smiju razvodniti i svesti na ugodne vlastite osjećaje jer je evanđelje ozbiljna poruka spasenja.

„Došašće je vrijeme radosnog iščekivanja našega Spasitelja, ali neka naša pozornost ne bude zamagljena tom radošću da ne primijetimo poruku evanđelja, a to je sud na kraju vremena. Naučeni smo govoriti o milosrđu Božjem, o Bogu ljubavi, no zaboravljamo da je on i Bog pravednosti. To je jednako važno kao i radost Kristova rođenja. Sud je neizbježna stvarnost koja nas jednoga dana sve čeka. Ipak, to nije sud straha nego nade zbog pravednosti i milosti“, kazao je mons. Gorski i nastavio: „Pravda i milost zajedno pružaju nadu i ohrabrenje te zato možemo u svakoj misi s radošću klicati ‘Tvoj slavni dolazak iščekujemo!’“

Govoreći o obraćenju i pokajanju kao dijelu suda biskup Gorski istaknuo je da se najteže osloboditi navika i okvira u kojima živimo, ali upravo je riječ Božja ona koja “nas otkriva nama samima i otvara naše biće za Božje svjetlo. Zato, braćo i sestre, stupimo pred tu riječ i pred to svjetlo. Suočeni s evanđeljem iskusimo Božje milosrđe sada da ne bismo na završetku morali iskusiti Njegovu pravdu”, poručio je mons. Gorski.

„Zato Ivan Krstitelj govori ‘Pripravite put Gospodinu!’ Put što ga valja pripraviti nalazi se u nama, u promjeni naših odnosa prema Bogu i bližnjemu. (…) Ivanove riječi potiču nas da postanemo svjesni trajnog Božjeg dolaska u naš život“, dodao je propovjednik.

Obraćajući se kandidatima koji primaju službu lektora biskup Gorski poručio im je da su marljivim učenjem i sudjelovanjem u životu župnih zajednica pokazali da su dostojni naviještati Božju riječ.

„Danas ćete primiti službu čitača. Na liturgijskim ćete slavljima javno prenositi riječ Božju zapisanu u Svetom pismu. To je pravo poslanje vjere koje vam omogućava poučavanje djece i odraslih kako bi mogli sudjelovati u otajstvima vjere. Naviještat ćete Božju riječ i onima koji još ne poznaju Krista i tako ćete sudjelovati u misijskom poslanju Crkve“, kazao je mons. Gorski te pozvao kandidate da budu svjesni da ne čitaju svoje riječi nego će „poput Ivana Krstitelja biti glas Božje riječi. Sluge one riječi koja ima moć spasiti naše duše.“

„Neka Krstiteljev glas po vama i danas odjekuje u pustinjama ljudskih duša, u pustinjama i zabludama uma, u pustinjama bezdušnosti i navika. Neka po vama odjekuje Ivanov glas, Božji glas, koji nas poziva na rast u vjeri, na rast u spoznaji kako bismo mogli dati razumsko obrazloženje nade koja je u nama“, rekao je biskup Gorski.

„Zato čitajte s razumijevanjem jer riječi izrečene bez razumijevanja ne dotiču um i srce. Čitajte u poniznosti čistoće srca kako bi na vama bila vidljiva snaga Božje riječi. Čitajte s oduševljenjem jer ćete kao postavljeni čitači radosno naviještati Božju poruku koja je i vas oduševila za službu trajnih đakona“, zaključio je.

Nakon homilije kandidati su iz ruku biskupa Gorskog primili evanđelje. Nakon obreda postavljanja u službu lektora nastavljeno je misno slavlje euharistijskom službom.

Službu lektora primili su: Šimo Djulić, iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Savski Nart; Matija Janeš, iz Župe sv. Jeronima, Zagreb – Maksimir; Michel Ljubić, iz Župe Svete Obitelji, Zagreb; Zvonko Pataran, iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Marija Bistrica; Tihomir Perić, iz Župe sv. Petra i Pavla, Kašina; Željko Sesvečan, iz Župe Blažene Djevice Marije Majke Crkve, Zagreb -Trnovčica; Andrija Talan, iz Župe bl. Ivana Merza, Zagreb – Špansko; Danko Vuk, iz Župe Blažene Djevice Marije, Zagreb – Remetinec-Blato; Damir Zukan, iz Župe sv. Franje Ksaverskoga, Vugrovec, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Misno slavlje predvodio je preč. Denis Barić, dekan Zbora prebendara i izv. profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Na početku misnog slavlja preč. Barić pozdravio je sve okupljene kazavši kako smo se okupili “u zajedništvu kršćanske vjere moleći Gospodina da ohrabri naše korake na putu vjere, kako bismo uistinu ovo sveto vrijeme adventa doživjeli kao duhovnu obnovu za svetkovinu Božića.”

Preč. Barić u homiliji je istaknuo kako i mi, “ljudi današnjega vremena, katkad nesvjesno, a katkad i svjesno, preuzimamo život samo u svoje ruke. Planiramo, programiramo, određujemo, osiguravamo budućnost, dajemo katkad našem životu drukčije usmjerenje od onog Božjeg usmjerenja. No, ono što je u životu najvrjednije ne može se upisati u planove, ne može se upisati u programe, niti odrediti nekim terminima.”

Propovjednik je podsjetio kako vrijeme adventa “označava vrijeme čekanja, iščekivanja. Neka nam svima to vrijeme pomogne okrenuti se ne samo sebi. Pokušajmo vidjeti i onoga pokraj sebe, čovjeka koji je u potrebi.”

“Ivan Krstitelj nije mislio samo na sebe. Vidio je tolike oko sebe i želio je da drugi progledaju, da svuku sa sebe staroga čovjeka i obuku novoga, da dožive obraćenje. Služio je drugima, bio je za druge, izgarao je za druge”, kazao je preč. Barić i pozvao okupljene da slijede njegov primjer: “Neka nam u našem poslanju u ovome svijetu i u ovome vremenu danas pomogne sv. Ivan Krstitelj koji je shvatio i pokazao da nije on najvažniji i da nije on u svijetu kako bi se svijet vrtio oko njega, već je on u svijetu da bi pomogao svijetu da bude bolji. Kako taj svijet može biti bolji? Slijedeći upravo onoga kojemu je on, Ivan Krstitelj, pripravio put.”

Liturgijsko pjevanje na misnom slavlju predvodio je Zagrebački katedralni mješoviti zbor.

Članovi Saveza izviđača Hrvatske preuzeli su Betlehemsko svjetlo mira u subotu 6. prosinca na ekumenskom slavlju u Linzu, odakle su ga donijeli u Hrvatsku.

"Razoružani i razoružavajući" mir

'Nada' i 'mir' dvije su ključne riječi koje je Papa istaknuo u govoru diplomatima. Nada u svjetlu Jubileja koji joj je posvećen, slavlja koje – kako je rekao – potiče sve da ponovno otkriju povjerenje koje nam je potrebno, u Crkvu i u društvo, u naše međuljudske odnose, u međunarodne odnose i u našu zadaću promicanja dostojanstva svih ljudi i poštovanja prema Božjem daru stvorenoga svijeta.

Mir, pak; „razoružani i razoružavajući" mir, apel je koji je Papa uputio svijetu u prvom javnom nastupu nakon konklave. Mir nije samo odsutnost sukoba, nego aktivan i zahtjevan dar, koji se gradi u srcu i počevši od srca – rekao je Papa. Mir poziva svakoga od nas da se odreknemo ponosa i osvete te se odupremo iskušenju da riječi rabimo kao oružje. To je vizija koja je danas postala hitnija nego ikad, jer se geopolitičke napetosti i fragmentacija i dalje pogoršavaju na načine koji opterećuju narode i stavljaju u veliku kušnju veze ljudske obitelji – upozorio je Papa.

Novi multilateralizam

Zbog tih previranja posebno siromašni i marginalizirani pate više od drugih. U tom smislu, papa Lav XIV. je podsjetio na apostolsku pobudnicu Dilexi Te da bi još jednom istaknuo kako si svijet ne može priuštiti da se okrene od onih koji zbog brzih gospodarskih i tehnoloških promjena lako postaju nevidljivi. Stoga je izrazio nadu da će diplomatska misija, kao i konstruktivni odnosi između Svete Stolice i raznih naroda, pružiti konkretnu pomoć u suočavanju s tim ozbiljnim problemima. Možda mogu doprinijeti i obnovljenom duhu multilateralnoga zauzimanja u trenutku kada je to apsolutno potrebno, oživljavajući međunarodna tijela osnovana za rješavanje sporova među narodima – napomenuo je Papa.

Potpora Državnoga tajništva

Vjerujem da zajedno možemo istaknuti stanje onih kojima je potrebna pomoć, a koji su prečesto zaboravljeni, i da će naše zajedničko zauzimanje nadahnuti međunarodnu zajednicu da postavi temelje za pravedniji, bratskiji i mirniji svijet – rekao je papa Lav XIV. koji je novim veleposlanicima zajamčio potporu Državnoga tajništva, u ovim prvim koracima njihove misije. Pritom je poželio da njihova služba pridonese da se otvore vrata dijalogu, promicanju jedinstva i unaprjeđivanju mira za kojim ljudska obitelj tako žarko čezne.

AF Films je povjerio španjolskoj redateljici Pauli Ortiz režiju ovog projekta. Dokumentarac, koji je napisao Andrea Tornielli, uz pomoć Pietra Zandera, bit će pokrenut 2026. godine, na 400. obljetnicu otvorenja i posvete sadašnje Bazilike sv. Petra 18. studenog 1626. godine.

Povijest Bazilike isprepletena je sa životom Petra, ribara iz Galileje kojemu je Isus povjerio vodstvo Crkve, a koji je mučen u Rimu na Vatikanskom brdu 64. godine. Od najranijih stoljeća, područje njegovog pokopa postalo je središte pobožnosti i štovanja. Mnogi kršćani željeli su biti pokopani pokraj njega.

Korak po korak, u uzbudljivom putovanju kroz vrijeme i uz ekskluzivne slike, gledatelj će sudjelovati u putovanju koje će ga dovesti do otkrivanja grobnice sv. Petra. Car Konstantin odlučio je sačuvati ovo područje izravnavanjem Vatikanskog brda kako bi izgradio prvu veliku baziliku, u koju je grobnica bila ugrađena.

Kroz povijesne dokaze i arheološka otkrića, gledatelj će otkriti mjesto pokopa apostola u vatikanskoj nekropoli, koju je 1950. godine službeno proglasio papa Pio XII. Deset godina ranije zatražio je početak iskapanja ispod bazilike. Godine 1968., nakon naknadnih istraživanja, papa Pavao VI. objavio je da su pronađene kosti svetog Petra: „Petrovi relikvijari“, rekao je Papa, „identificirani su na način koji možemo smatrati uvjerljivim... Imamo razloga vjerovati da su pronađeni rijetki, ali sveti, smrtni ostaci prvog pape. sv. Petra.“

Vatikan News/Prijevod: medjugorje-info.com

Na slici se vidi kako stoji na kamenitom putu Brda ukazanja, u blizini kipa Kraljice Mira, dok iza nje posjetitelji također obilaze ovo poznato molitveno mjesto.

Njen dolazak iznova je izazvao srdačne reakcije pratitelja, koji glazbenicu često povezuju s iskrenom duhovnošću i privrženošću Međugorju.

Vidimo kako broj gradova u kojima se prve subote u mjesecu javno moli krunica, iz mjeseca u mjesec raste.

Inicijator molitve u Šibeniku, Petar Radnić, muž i otac troje djece ističe kako „svi ti muškarci došli su dati zadovoljštinu našoj nebeskoj Majci usprkos svim napastima, ponižavanju i izrugivanju, nepravdi, osudi okoline, ali i bližnjih. Svi smo mi samo ljudi. Imamo osjećaje, sumnje, strahove… Mnogi od nas se u srcu pribojavaju i za svoje obitelji koje su također izložene našim istupom u javnosti.

Ako se mi možemo nositi s uvredama, to ne znači da mogu i naše žene, naša djeca ili naši roditelji. Svaki od nas koji dođe javno moliti krunicu na trg, zasigurno ima trenutke slabosti, sumnji i strahova. Jer, Sotona koristi svaku priliku i svaki trenutak da nas spriječi u molitvi koja pogađa jedino i isključivo njega.

Nikad neću zaboraviti riječi našeg gosta iz Zagreba kako su za molitvu krunice potrebne samo dvije stvari, a to su krunica i čisto srce. Ukoliko nisi došao spreman, čistog srca, u boj sa zlim, bolje da si ostao doma, jer će te samo išamarati i to jako.

Također bih napomenuo da je javna molitva krunice mirni molitveni skup koji nije nikakav protest niti dokazivanje vjere, već potpora svim muškarcima katolicima u zemlji koji su se okupili s istim i jedinim ciljem, a to je molitvom krunice pružiti barem jedan mali dio zadovoljštine našoj Nebeskoj Majci za sve uvrede i nezahvalnosti koje se nanose Njenom Bezgrešnom Srcu.

Osobno mogu reći kako sam cijeli život vjernik. Tradicionalni, kao većina. Čovjek malen i slab, nesavršen i jako grešan, bez nekakvih posebnih duhovnih darova i karizmi. Međutim, Bog mi je puno zemaljskog dao, strah me ponekad i previše. Rečeno je da onome kome je mnogo dano, od njega će se mnogo i iskati.“

Spominjući Mariju, Josipa, pastire, Šimuna i Anu te mnoge druge, Papa je istaknuo da su svi oni pozvani sudjelovati.

Velika je to čast! Bog nas uključuje u svoju priču, u svoje snove. Nadati se, dakle, znači sudjelovati. Jubilejski moto, "Hodočasnici nade", nije slogan koji će za mjesec dana zastarjeti! To je program za život: "hodočasnici nade" jesu ljudi koji hodaju i čekaju, ali ne s rukama u džepu, nego sudjelovanjem.

Inteligencija, srce i zasukani rukavi

Sudjelovati u nadi i čitajući znakove vremena koje nas je Drugi vatikanski koncil naučio tumačiti zajedno, nikada sami. To su znakovi Boga – napomenuo je Papa – Boga koji dolazi sa svojim Kraljevstvom, kroz povijesne okolnosti. Bog nije izvan svijeta, izvan ovog života. On je Bog-s-nama među najrazličitijim stvarnostima u kojima je čovjek pozvan tražiti ga inteligencijom, srcem i zasukanim rukavima! Poslanje je to koje je Koncil povjerio prije svega laicima – rekao je Sveti Otac te istaknuo:

U problemima i u ljepotama svijeta, Isus nas čeka i uključuje nas, tražeći od nas da djelujemo s njim. Eto zašto nada znači sudjelovanje!

Alberto Marvelli: Svije je bolji ako odaberemo dobro

Nada kao sudjelovanje – prema riječima pape Lava XIV. – ima lice, a to je lice blaženoga Alberta Marvellija, mladića iz Katoličke akcije koji je živio u prvoj polovici prošloga stoljeća i čiji je uzor bio Pier Giorgio Frassati. Odgojen u obitelji u školi evanđelja, više je puta osuđivao Drugi svjetski rat; bio je altruist.

U Riminiju i okolici – kazao je Papa – svom se snagom posvetio pomaganju ranjenima, bolesnima i raseljenima. Mnogi su mu se divili zbog njegove nesebične predanosti, a nakon rata izabran je za vijećnika i imenovan u komisiju za stanove i obnovu. Tako je ušao u aktivni politički život. Upravo kad je biciklom išao na jedan skup u večernjim satima 5. listopada 1946., udario ga je vojni kamion. Imao je samo 28 godina.

Alberto nam pokazuje da nadati se znači sudjelovati, da služenje Kraljevstvu Božjem donosi radost čak i usred velikih rizika. Svijet postaje bolji ako izgubimo malo sigurnosti i mira kako bismo odabrali dobro. To je sudjelovanje.

Osmijeh na usnama

Albertov primjer potiče pitanja. Upitajmo se – potaknuo je Papa – sudjelujem li u nekoj dobroj inicijativi koja zahtijeva moje talente? Imam li horizont i dah Kraljevstva Božjega kada obavljam neku službu? Ili to činim gunđajući, žaleći se kako sve ide loše? Odgovor se nalazi i na licu – primijetio je Papa te objasnio:

Osmijeh na usnama znak je milosti u nama. Nadati se znači sudjelovati: to je dar koji nam Bog daje. Nitko ne spašava svijet sam. Ni Bog ga ne želi spasiti sam: On bi mogao, ali ne želi, jer zajedno je bolje. Sudjelovanje nam daje da izrazimo, i čini više našim, ono što ćemo na kraju zauvijek razmatrati, kada se Isus konačno vrati.

Darivanje čini sretnijima

Na kraju audijencije, u pozdravu poljskim hodočasnicima, Papa je spomenuo svetoga Nikolu, biskupa poznatoga – kako je rekao – po svojoj osjetljivosti prema potrebitima. Naučimo da darivanje čini sretnijima od primanja – istaknuo je Sveti Otac te izrazio nadu da će sudjelovanje djece i mladih u misama koje se slave tijekom došašća, pomoći u razvijanju vrline nade u iščekivanju svetog Božića.

Na početku misnoga slavlja okupljene je pozdravio rektor Zavoda preč. Marko Đurin. Istaknuo je važnost Zavoda i crkve sv. Jeronima za hrvatski narod. „Povijesne hrvatske svetojeronimske ustanove najstarije su ustanove koje imamo izvan svoje matične domovine, ovdje postoje od 1453. i njihov je današnji sljednik Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima uz našu Hrvatsku crkvu sv. Jeronima. Nalazimo se u 573. godini njihova postojanja, dok sam Zavod u kolovozu iduće godine puni 125 godina svoga postojanja“, istaknuo je preč. Đurin.

Istaknuo je i važnost mira, o čemu je do sada više puta govorio i papa Lav XIV., a o čemu je i predsjednik Vlade govorio na predavanju na Papinskom sveučilištu Gregoriana. „Crkva nas uči da se mir nikada ne stječe jednom za uvijek, nego ga stalno treba graditi. Zato želimo večeras, svi zajedno ovdje okupljeni, moliti za mir, da mi, da svatko od nas, tamo gdje živi i djeluje, bude graditelj mira ponajprije s ljudima oko sebe“, poručio je.

Mons. Rajič propovijed je započeo pozdravom upućenom svima okupljenima. Zatim je podsjetio na riječi pitomca Zavoda sv. Jeronima Ivana Vitezića, koji je zapisao kako su Crkva i Rimske ustanove sv. Jeronima bile jedine koje su „kroz sva stoljeća sačuvale svijet zajedničke pripadnosti hrvatskih zemalja Dalmacije, Hrvatske (u užem smislu, uključujući i Istru), Slavonije, Bosne i Hercegovine, i to u stranom svijetu, u takvom svjetskom središtu kao što je Rim.“ Istaknuo je potom kako je Republika Hrvatska, kao slobodna i suverena država, još jedna sigurnost opstanka i crkve sv. Jeronima, ali i hrvatskog narodnog zajedništva.

Osvrnuvši se na misna čitanja u kojima Isus ozdravlja dvojicu slijepaca, mons. Rajič istaknuo je odnos između očiju i srca. Današnja medicinska dostignuća omogućuju puno uspjeha u borbi protiv očnih i srčanih bolesti. Ipak, prije nego što je Isus ozdravio slijepce, tražio je vjeru u svoju osobu. „Vjera u Isusa je, dakle, ta koja otvara oči slijepima. Čudo iscjeljenja bilo je važno za dvojicu slijepaca, ali još je važnije da im se oči srca otvore za vjeru kako bi promatrali Božju ljepotu. Najvažnije je čudo, dakle, oživljavanje vjere u srcima onih koji ne vjeruju ili se često kolebaju“, istaknuo je propovjednik.

„Molimo Gospodina da nam stalno udijeli svoju milost, da nam prosvijetli oči duha, umnoži vjeru i očisti srca, kako bismo prepoznali njegovo djelovanje u nama i među nama, te obnovljeni i pročišćeni kroz ovo vrijeme došašća radosno dočekali i proslavili Božić, njegov dolazak u naša čista srca. Sjetimo se, da nakon čudesnog ozdravljenja, slijepci iz evanđelja su vlastitim očima vidjeli Isusa“, zaključio je mons. Rajič.

Uz brojne članove hrvatske rimske zajednice, na misi je sudjelovalo i nekoliko grupa hodočasnika iz Gradišća (Austrija), Mokošice i Koprivnice koji se ovih dana, predvođene svojim svećenicima, nalaze na jubilejskom hodočašću u Rimu. Po završetku mise predsjednik Vlade sudjelovao je u prostorima Zavoda na susretu s članovima hrvatske rimske zajednice i Hrvata iz Molisa i Furlanije-Julijske krajine.

Podsjetimo, predsjednik Vlade istoga je dana prijepodne imao susret sa Svetim Ocem Lavom XIV., a u sklopu svog dvodnevnog službenog posjeta Svetoj Stolici, u četvrtak 4. prosinca se susreo i s državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Pietrom Parolinom. Istoga je dana popodne održao i predavanje na Papinskom sveučilištu Gregoriana, te je posjetio i posjetio Papinsko franjevačko sveučilište Antonianum u Rimu, izvijestili su iz Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima.

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med.

Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja.

I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.

Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

Svećenik: fr. Jure Josipović.

10,1.6-8 U ono vrijeme: Isus je obilazio sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.

Tada reče svojim učenicima; »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. Posla ih i uputi: Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

U ono vrijeme: Kad je Isus odlazio, pođu za njim dva slijepca vičući: »Smiluj nam se, Sine Davidov!« A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: »Vjerujete li da mogu to učiniti?«

Kažu mu: »Da, Gospodine!« Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri.« I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: »Pazite da nitko ne dozna!« Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

Svećenik: fra. Mate Kolak.

Ipak, ne postoje testovi koji otkrivaju naše heretičke sklonosti. Zašto danas ne bismo započeli s Indikatorom tipa hereze? Naše duhovne i religijske pogreške mogu biti mnogo razornije od psiholoških i emocionalnih. Uostalom, hereze kvare središnji metafizički operativni sustav duše, da posudimo računalnu metaforu.

Evo prvog pitanja: Tko je suprotnost Đavlu?

Ako je vaš instinktivni odgovor „Bog” ili „Isus”, naginjete prema drevnoj gnostičkoj herezi manihejstva. To je trik-pitanje, ali otkrivajuće. Bog nema suprotnost. Bog ima apsolutnu vlast. On vlada nebom i zemljom, materijom i duhom, svjetlom i tamom podjednako. U ograničenom smislu, Đavlova suprotnost bio bi drugi anđeo: sv. Mihael arkanđeo. Ipak, i Mihael je tek arkanđeo—daleko ispod nekoć slavnog Lucifera, sada vječno degradiranog zbog oholosti.

Manihejci su vjerovali u dva ravnopravna boga: jednoga dobrog i jednoga zloga, koji predstavljaju boga svjetla i boga tame, kao i duha i materiju. Taj dualizam ima određenu intelektualnu privlačnost—čini se da objašnjava sukobe u svijetu i naše unutarnje borbe. Sam Lucifer, „bog tame”, vidi sebe kao Božjeg jednakog. Čak je i sveti Augustin, prije svoga obraćenja, bio privučen tom zabludom. Kada ga je prosvijetila milost, odbacio je dualizam i prigrlio utjelovljenu stvarnost vjere, postavši jednim od naših najvećih katoličkih teologa.

Neki bi mogli odbaciti takve teološke rasprave kao pobožno akademsko blebetanje. Zlo, kako uče Augustin i Akvinski, jest odsutnost dobra. No svaka hereza ima ozbiljne, trajne i praktične posljedice. Mnogi od nas, kao što sugerira naš raniji „test”, instinktivno misle o Bogu kao Đavlovoj suprotnosti. Taj sam impuls pokazuje koliko duboko manihejska misao ustraje.

Dvadeseto stoljeće, kao i naše vlastito, svjedočili su oživljavanju manihejskog razmišljanja u globalnim razmjerima. Cijele nacije demonizirale su svoje neprijatelje kao utjelovljenja apsolutnog zla. U srednjem vijeku neprijatelje je trebalo poraziti; u modernom dobu treba ih uništiti. Logika manihejstva ne ostavlja prostor za kompromis: „dobar” manihejac ne može pregovarati s „lošim”.

Isus nas uči drugačijem putu, teškom putu Križa: „Čuli ste da je rečeno: ‘Ljubi svoga bližnjega i mrzi neprijatelja.’ A ja vam kažem: ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone…” (Mt 5,43–48)

I mi smo često postali praktični manihejci—unutar svoje nacije, svojih zajednica, pa čak i svojih obitelji. Brzo demoniziramo protivnike, a sporo uočavamo njihovu ljudskost. Pravda ponekad zahtijeva da se protiv neprijatelja suprotstavimo ili ih čak porazimo—ali nikada po cijenu nijekanja njihova dostojanstva kao Božjih stvorenja. I oni su Njegovo djelo. Kada poričemo čovječnost svojih neprijatelja, degradiramo vlastitu i otkrivamo vlastitu sposobnost mržnje i ubojstva.

Blagdan posvete bazilike sv. Ivana Lateranskog može se činiti nejasnim, ali nudi pravovremeni podsjetnik. Ta bazilika je sjedište Kristova vikara, nasljednika Petra. S prijestolja bazilike, Sveti Otac upravlja Crkvom. Ta drevna bazilika, koja je nadživjela generaciju za generacijom papa, svjedoči o dobroti Božjeg stvaranja, pouzdanoj apostolskoj katoličkoj doktrini i posvećenju povijesti. U svakoj bazilici i crkvi, nogom smo u vremenu i povijesti, a drugom u vječnosti neba.

Kako lateranska bazilika traje kroz stoljeća sukoba i reformi, stoji kao znak da materijalni svijet, posvećen od Boga, nije neprijatelj duha nego njegovo boravište. Fizički hramovi—kao naša vlastita tijela i zajednice—sveti su jer ih je Bog stvorio. Naša tijela izražavaju naše duše. Na kraju vremena, naša će tijela biti ponovno sjedinjena s našim dušama u uskrsnuću mrtvih. Prezirati stvaranje kao zlo samo je po sebi manihejsko—a čineći to, dehumaniziramo sami sebe.

Sveti Pavao uči da smo hramovi Duha Svetoga. Isus je poučavao u jeruzalemskom hramu, a čak se i vlastitim Tijelom služio kao slikom hrama. Kao Riječ koja je tijelom postala, On pomiruje nebo i zemlju, Boga i čovjeka. Ako Mu dopustimo da kraljuje u našim srcima, pomirit će ne samo naše duše nego i naše obitelji, zajednice i nacije.

Postoji „vrijeme za rat i vrijeme za mir” (Prop 3,8). Naši protivnici mogu trebati ispravak—čak i pravedan gnjev u smrtonosnoj suprotstavljenosti—ali nikada apsolutno uništenje. Zlatno pravilo zahtijeva da uvijek razmatramo čovječnost svojih neprijatelja—bilo u našim obiteljima, zajednicama ili svjetonazorima. Svi trebaju otkupljenje i spasenje. Dok nastojimo razumjeti svoje neprijatelje u našim domovima i u svijetu, možemo se moliti riječima svetog Augustina: „Tamo, samo milošću Božjom, mog’o sam biti ja.”

Svi imamo svoje manihejske okidače mržnje. Ali Utjelovljenje nam pruža sigurnosni prekidač. Isti Bog koji ujedinjuje nebo i zemlju uči nas da vidimo Njegovu sliku u onima koje smo u napasti prezreti. Kad se nađemo zaokupljeni „ubilačkim, manihejskim mislima”, možda je vrijeme da mirno sjednemo pred svetohranište, gdje svjetiljka bdije pred prisutnošću živoga Boga, Isusa Krista, Riječi koja je tijelom postala.

Ispričao je i anegdotu kada je zamoljen da blagoslovi prostorije gdje se nalaz kafić i kladionica.

"Rekao sam neću. Što? Pljunuo bi ćaći u lice, materi koja je molila i Bogu iznad svega koji ga je spasio. Ja čak ozbiljno razmišljam trebamo li mi blagoslivljati kuće onih koji drže kockarnice. Tu blagoslova nema. To treba srušit".

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Ad Deum Podcast (@ad.deum.podcast)

On je istaknuo kako su kockarnice brojnima uzele kruh iz usta. "Onda ti neki kažu, pa i to nečija usta hrani. Ne mogu oni nahraniti usta koliko su ljudima koliko su ljudima kruha iz usta uzeli, ali to je naravno na njihovu slabost. Oni mogu birati, ali je problem što im ti nudiš, pa ti sad gledaj kako hoćeš", rekao je fra Željko Tomić.

Svjedočanstvo njegovog oca Roberta Tomića koji je bio strastveni kockar je dobro poznato i nije ostavilo ravnodušno nikoga. Poslušajte ga u nastavku.

Analiza je nastala nakon napada nožem koji se dogodio 10. rujna u Lyonu kada je ubijen 45-godišnji Ashur Sarnay, kršćanin asirskog podrijetla. Redovito je objavljivao kršćanske poruke na arapskom jeziku na svom TikTok računu, kritizirajući islam. Tijekom prijenosa uživo, smrtno je ranjen u vrat ispred svog doma u 9. arondismanu Lyona.

Analiza opisuje kako Islamska država i al-Qaida sustavno omalovažavaju kršćane kao "nevjernike" i "idolopoklonike." Pojam "križari" namijenjen je povezivanju modernih Europljana sa srednjovjekovnim križarskim ratovima, poviješću kolonijalizma i zapadnim vojnim intervencijama u Afganistanu i Maliju.

Prema DGSI-ju u posljednjih deset godina u Francuskoj je osujećeno više od 80 pokušaja atentata islamskih terorista.

Profil počinitelja također se promijenio. Francuska prolazi kroz novu eru terorizma potaknutu obiljem propagande na internetskim kanalima. Gotovo 70 posto uhićenja zbog terorizma sada uključuje osobe mlađe od 21 godine. U 2025. godini 39 maloljetnika je optuženo za terorizam što predstavlja povijesni rekord u Francuskoj.

DGSI-jeva analiza usklađena je s istraživanjem koje provodi bečki opservatorij "Opservatorij o netoleranciji i diskriminaciji kršćana" (OIDAC Europe). Prema godišnjem izvješću za 2025. godinu, predstavljenom u studenom u Europskom parlamentu, ukupno je 2211 zločina iz mržnje protiv kršćana zabilježeno u 35 europskih zemalja u 2024. godini.

ktabkbih.net

Izvješća o zločinima iz mržnje u Kanadi u porastu su posljednjih godina, osobito antisemitizma, a organizacija B’nai Brith Canada zabilježila je nagli rast antisemitističkih incidenata nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. te dodatni porast kroz 2024. godinu. Predložene izmjene zakona kriminalizirale bi javno prikazivanje nacističke svastike i simbola SS-a, koji se često koriste za zastrašivanje židovskih zajednica. Predviđa se i ukidanje obveze da državni odvjetnik odobri pokretanje postupaka za kaznena djela povezana s govorom mržnje.

Oporbeni konzervativci protive se izmjenama tvrdeći da su simboli i djela koja se nastoji kriminalizirati „već nezakoniti“ te upozoravaju da uklanjanje uloge državnog odvjetnika ukida važnu pravnu zaštitu. Upozoravaju i da se predloženim izmjenama snižava pravni prag za definiranje mržnje, čime se, kako tvrde, ugrožava sloboda izražavanja. Amandman bi definirao mržnju kao „emociju koja uključuje gađenje ili stigmatizaciju i jača je od prijezira ili nesviđanja“.

Kritike stižu i iz kršćanskih krugova. Kršćanska pravna udruga iz Ontarija pozvala je u listopadu Vladu da zadrži vjerske izuzetke, ističući da su oni u skladu s načelima pravde i jednakosti te doprinose borbi protiv diskriminacije i mržnje. Smatraju da bi uklanjanje tih zaštita moglo narušiti ustavnu održivost zakona o govoru mržnje.

Pitanje vjerskih sloboda posljednjih je godina sve češći predmet javnih rasprava u Kanadi. U rujnu je montrealski nadbiskup Christian Lépine upozorio na „ozbiljne zabrinutosti“ u vezi s prijedlogom premijera Québeca Françoisa Legaulta o ukidanju javne molitve, istaknuvši da bi zabrana javne molitve bila „poput zabrane samog mišljenja“. Krajem 2024. godine parlamentarni Odbor za financije predložio je uklanjanje „unapređenja religije“ s popisa priznatih ciljeva za dobivanje statusa dobrotvorne organizacije, što su pojedine skupine ocijenile izravnom prijetnjom vjerskoj slobodi i ulozi vjerskih zajednica u društvu. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, broj katolika u Kanadi smanjio se u posljednjem desetljeću za gotovo dva milijuna.

Novi prijevod ima službena crkvena odobrenja Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, a proslove izdanju potpisuju predsjednik HBK-a zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša te predsjednik BK BiH vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić.

Riječ je o prvom cjelovitom katoličkom prijevodu Svetoga pisma prevedenom izravno s izvornika – hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga – oblikovanom tako da bude vjeran izvorniku, a istovremeno pristupačan suvremenom čitatelju.

Posebna pažnja posvećena je jasnoći i razumljivosti teksta, uz uvode i bilješke koji objašnjavaju manje poznate biblijske pojmove, mjerne jedinice i izraze, čime se olakšava osobno proučavanje, molitva i rad u biblijskim grupama. Prije svake biblijske knjige nalazi se kratki uvod da olakša razumijevanje i potakne na čitanje. Grafičko oblikovanje je pregledno i čitko te omogućuje jednostavno snalaženje u tekstu.

Prvo izdanje nove katoličke Biblije pred hrvatsku publiku dolazi u posebnom limitiranom izdanju tiskanom na najfinijem biblijskom papiru i opremljenom kvalitetnim platnenim uvezom s prošivenim rubom. Dojmljivo vizualno oblikovanje stiliziranim granama masline oblikuje oko naslova prepoznatljiv hrvatski zemljopisni oblik, koji se proteže na naslovnici i hrptu, simbolizirajući prevoditeljski tim iz svih krajeva Hrvatske, ujedinjen u ovom velikom vjerskom i kulturnom poduhvatu.

Nova hrvatska Biblija biti će dostupna u knjižarama Verbum i partnerskim knjižarama od petka 5. prosinca, a već ju je sada moguće nabaviti u pretprodaji putem Verbumove web knjižare verbum.hr, na linku ovdje.

Svečano predstavljanje ovog novog izdanja održat će se u petak 12. prosinca u Zagrebu.

U proslovu je predsjednik HBK-a nadbiskup Kutleša napisao: „Ovim novim prijevodom Biblije nastojalo se pružiti tekst koji je vjeran izvorniku, a istovremeno pristupačan i razumljiv suvremenom čitatelju. Muškarcima i ženama našega vremena koji, suočeni s nesigurnostima i brzim promjenama sve više tragaju za duhovnošću i dubljim smislom života, ovaj prijevod može pomoći da uđu u dinamizam nepokolebljive i nepromjenjive Božje riječi, pružajući im sigurno utočište u svim životnim okolnostima.“

Nadbiskup Vukšić u svom Proslovu je napisao: „Čestitam pokretaču i sudionicima projekta što su ustrajali u preuzetoj zadaći. Radujem se što su u svemu sudjelovali bibličari i drugi stručnjaci iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske i što će nas novi prijevod Biblije na suvremeni hrvatski jezik čvršće vezati u vjerničko i hrvatsko zajedništvo.“ Također, mons. Vukšić potiče roditelje da zajedno sa svojom djecom u kući naglas čitaju Bibliju, te nad pročitanim odlomkom razgovaraju i mole nadahnuti svetim tekstom, otvoreni Duhu Kristovu koji upućuje u istinu spasenja (Iv 16,13).

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.

Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.

Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«

Svećenik: vlč. Odilon Singbo.

Ovaj dnevnik postat će tvoj tihi razgovor s Marijom. Kada budeš pisao/la, osjetit ćeš da sjedi do tebe, kao u Kani Galilejskoj, i tiho ti govori: „Učinite, što vam kaže!" Jer ona nikada ne želi biti u središtu – osim kada te vodi svome Sinu.

Neka ovoga Božića tebi ili tebi dragoj bližnjoj osobi postane mala kućica u Nazaretu u koju možeš svaki dan ući, zatvoriti vrata i biti sam/a s Isusom i njegovom (i tvojom) Majkom. Da ti 2026. godina ne bude samo još jedna godina, nego godina u kojoj ćeš sve više prepoznavati njezin glas u tišini svoga srca.

Jer Gospa nikada ne dolazi praznih ruku.
Ona uvijek donosi Isusa.

Neka ti ovaj molitveni dnevnik bude njezin božićni zagrljaj – onaj koji traje zauvijek!

Naruči ga OVDJE.

Tvoj Angellum!

Kršćanska organizacija Christenschutz opisala je izložbu kao „ciljano, neukusno poniženje svetoga“. Predsjednik udruge, Jan Ledóchowski, naglasio je da se takvi prikazi nikada ne bi dopustili kada je riječ o islamu ili judaizmu, te postavio pitanje zašto je kršćanstvo konstantno „dopuštena meta“.

Dodatnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da je izložba otvorena upravo u vrijeme došašća i božićnog razdoblja – vrijeme kada Crkva s posebnim poštovanjem razmatra otajstvo Utjelovljenja. TFP Student Action ističe da to „dodatno vrijeđa vjerske osjećaje milijuna vjernika“.

U svojoj peticiji TFP poziva predsjednicu Künstlerhausa Tanju Prušnik da povuče izložbu „iz poštovanja prema vjeri koja je oblikovala austrijsku kulturu i identitet“. Organizacija upozorava da javna blasfemija „nanosi stvarnu duhovnu štetu“ i poziva vjernike da reagiraju „mirno, odlučno i bez oklijevanja“.

Kampanja nosi jasan slogan: „Božić bez bogohuljenja“.

Na pitanja o Bliskom istoku i odnosima s političkim čelnicima regije Papa je potvrdio da su već započeli razgovori s pojedinim državnicima te da namjerava nastaviti nuditi posredovanje u traženju nenasilnih rješenja. Dodao je da se tijekom putovanja susreo i s predstavnicima različitih skupina uključenih u regionalne napetosti te ponovio kako je ključ mirovnog procesa uvijek dijalog, a ne oružje.

Govoreći o porukama koje je primio prije posjeta Libanonu, uključujući i onu Hezbolaha, Papa je kratko potvrdio da ju je vidio, ali nije želio ulaziti u daljnje komentare.

Upitan o vlastitoj reakciji na izbor u konklavi, Papa se prisjetio trenutaka prije izbornog dana, ističući da je cijeli proces prihvatio u duhu predanja: „Kad sam vidio kamo stvari idu, jednostavno sam rekao: ‘Evo nas, Gospodine, Ti vodi.’“ Kao temelj svoje duhovnosti naveo je klasično djelo „Vježbanje Božje prisutnosti“ brata Lawrencea, koje opisuje jednostavan, predan život oslonjen na Božju providnost.

Novinare je zanimalo i stanje u Ukrajini, pri čemu je Papa naglasio da je Europa ključan akter u pronalaženju pravednog mira te da bi Italija mogla imati važnu posredničku ulogu. Istaknuo je i da Sveta Stolica, iako nije dio NATO-a, stalno potiče na prekid vatre, smanjenje tenzija i obnovu pregovora.

Što se tiče budućih putovanja, Papa je rekao da još ništa nije konačno odlučeno, ali da bi sljedeće posjećeno područje mogla biti Afrika, osobito Alžir, u kojem želi posjetiti mjesta vezana uz svetog Augustina i promicati dijalog između kršćanskog i muslimanskog svijeta. Izrazio je i želju da u budućnosti posjeti zemlje Latinske Amerike, uključujući Argentinu, Urugvaj i Peru.

Upitan o strahovima europskih katolika u vezi s islamom, Papa je naglasio kako je iskustvo Libanona i Turske snažan dokaz da su međusobno poštovanje i suživot kršćana i muslimana ne samo mogući nego i stvarnost. Rekao je da mnogi strahovi dolaze iz političkih rasprava o migracijama, ali da je iskustvo zajedništva jači argument od bilo kakvog straha.

Na pitanje o sinodalnom putu Crkve u Njemačkoj Papa je odgovorilo da postoji prostor za različite oblike življenja sinodalnosti, ali i potreba za dodatnim slušanjem unutar same Njemačke kako bi sve glasove vjernika bilo moguće uvažiti. Istaknuo je da se razgovori između njemačkih biskupa i Rimske kurije nastavljaju te da očekuje pozitivne plodove.

U završnome dijelu konferencije Papa se osvrnuo na svoje geslo „In Illo Uno Unum“ te rekao da Crkva na Bliskom istoku, unatoč ranama, može biti snažan znak nade svijetu: pokazati da se jedinstvo, prijateljstvo i međusobna briga mogu živjeti i u najtežim okolnostima. „Što više gradimo odnose i razumijevanje, to je veća mogućnost da ostavimo oružje, nepovjerenje i neprijateljstvo iza sebe“, poručio je Papa novinarima prije slijetanja u Rim.

 Vatican News

Neposredno nakon objave izbora Roberta Francisa Prevosta za Papu, u svibnju, promet na Wikipediji i drugim Wikimedia servisima znatno je porastao, prema priopćenju za medije. Zaklada je povremeno bilježila i do 800.000 pregleda stranica u sekundi – što je novi rekord. U normalnom radu prosjek je oko 130.000 pregleda u sekundi.

Potražnja za informacijama o papi Lavu XIV. tako je nadmašila brojne članke pod utjecajem političke i pop kulture koji obično dominiraju na vrhu liste. Članak o papi Franji, nakon njegove smrti, također je zabilježio znatno više pregleda i zauzeo je 11. mjesto na godišnjoj ljestvici.

Najviše pregledani članak na Wikipediji na engleskom jeziku u 2025. bio je članak o Charlieju Kirku koji je ubijen ovog ljeta. Njegova se stranica posjećivala otprilike dvostruko češće nego ona o papi Lavu XIV. Na drugom mjestu je popis onih koji su umrli ove godine, a treće mjesto pripalo je američkom ubojici Edu Geinu o kojem je Netflix objavio dokumentarac. Četvrto mjesto zauzeo je članak o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.

(kta)

Znamenitost francuske prijestolnice teško je oštećena u požaru 2019. godine. Predsjednik Emmanuel Macron tada je najavio da će biti obnovljena u roku od pet godina dodavši da projekt ne smije propasti zbog nedostatka novca.

Na kraju je prikupljeno 846 milijuna eura. Sudjelovalo je 340.000 donatora iz 150 zemalja. Nakon opsežne obnove gotička crkva otvorena je za javnost 7. i 8. prosinca 2024. godine.

U međuvremenu radovi se nastavljaju u i oko katedrale. To se odnosi, primjerice, na sakristiju i fasade. Za te, i druge svrhe, dodatnih šest milijuna eura bit će prikupljeno u sklopu programa "Notre-Dame 2030".

ktabkbih.net

Jedna od važnih inkluzija za osobe s invaliditetom je svakako i njihovo uključivanje u pastoral Crkve. Tako je po prvi puta 2. prosinca 2025. u sklopu obilježavanja ovog važnog dana za sve Udruge, zajednice i Ustanove koje služe djeci s teškoćama i OSI, upriličena sveta misa za sve njih s područja Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanska biskupije.

U organizaciji Udruge 'Vedri osmjeh' iz Mostara te uz podršku župe sv. Ivana apostola i evanđelista u Mostaru, sveta misa je započela u 11 sati, a predslavio ju je mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.

U svetoj misi sudjelovale su osobe s invaliditetom kao čitači misnih čitanja i animatori molitve vjernika što je bilo posebno lijepo i dirljivo za sve prisutne. Sestre Rozić svojim su pjevanjem posebno uzveličale misno slavlje.

Mons. Petar Palić je sve nadogradio svojom dubokom i prigodnom propovijedi: „Evanđelje od dana koje govori o tome kako se Bog sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima, pokazuje da se Isus objavljuje ne onima koji se osjećaju važnima, nego malenima, odnosno onima koji su ponizni, otvoreni, ovisni o pomoći drugih… i to nije slučajnost. To je Božji izbor i njegov omiljeni način djelovanja. Svi mi živimo u svijetu koji nam nekako poručuje da čovjekova vrijednost dolazi iz neovisnosti, snage, onoga što sami možemo postići, iz inteligencije, iz sposobnosti… A današnja nas Božja Riječ uči da Bogu sve to nije važno. U Božjem kraljevstvu veličina se nalazi u malenosti, snaga se nalazi u slabosti, mudrost se nalazi u jednostavnosti, a najdublje istine Neba otkrivaju se onima koji znaju da ih Bog voli.

Dragi prijatelji, zato smo blagoslovljeni svi mi ovdje koji smo opet okupljeni u ovom zajedništvu sa OSI i suradnicima, njegovateljima i članovima obitelji jer u ovom zajedništvu vidimo ostvarenu onu istinu o kojoj Isus govori. I ovdje nitko od nas ne glumi da smo samodostatni, ovdje znamo što znači trebati jedni druge, ovdje razumijemo ovisnost, razumijemo ranjenost, ljepotu primanja i darivanja drugima. I upravo u toj stvarnosti, Božja prisutnost sjaji osobitom jasnoćom.

Sv. Pavao je zapisao Božji glas koji je čuo u srcu: „Pavle dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.“ To je velika istina kako Bog djeluje. Kad priznamo svoje ograničenje, kad otvaramo ruke u potrebi, kad dopustimo da se o nama skrbi, onda stvaramo prostor da Božja milost uđe.

Dragi prijatelji, drage OSI, vi niste oni koji ste na rubu Kristova Kraljevstva, vi ste u samom njegovom srcu. Vaši životi svjedoče upravo svima, da ljudsko dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čovjek može učiniti, nego iz onoga što jeste: a to je da smo ljubljena djeca Božja.

I svijet možda ne vidi uvijek tu svoju vrijednost u vašem životu, ali Bog vas je odabrao da vama na poseban način otkrije svoje tajne.

I vi drage obitelji, roditelji, njegovatelji, odgojitelji, vaša ljubav, strpljivost i vaša svakodnevna djela služenja nisu nevidljivi. Ona nisu ništa manje nego utjelovljenje Kristove ljubavi u našem vremenu“ – između ostalih prigodnih misli i ohrabrenja istaknuo je mons. Petar.

Nakon svete mise bilo je upriličeno zajedničko druženje sudionika uz domjenak koji je darovao restoran „Karting klub“ iz Mostara.

U vremenu Došašća, dok se pripremamo za Božić, ovaj susret nas je ponovno podsjetio na važnost ljubavi, prihvaćanja i otvorenosti srca, ali i na važnost onih najmanjih u društvu jer je upravo njihovo Kraljevstvo Nebesko!

U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.

A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« Kažu mu učenici: Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?«

A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.«

Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

“Danas je bio dan bez snimanja tuđih zaruka, bez ičega... osim onog najposebnijeg.Na mjestu koje nas je spojilo, promijenilo i učvrstilo u vjeri, danas sam zaprosio svoju Ines. Međugorje nam je dalo sve ono što nosimo u srcu, a danas i naš novi početak. Zauvijek zahvalni", napisao je Karlo.

View this post on Instagram

A post shared by Karlo Photography 📷 (@karloo_photo)

Fotografija prikazuje nježan trenutak uz zaručnički prsten, snimljen ispred vanjskog oltara župne crkve svetog Jakova u Međugorju, mjestu koje je obilježilo njihov zajednički put, ali i brojne priče koje su godinama dokumentirali za druge. Njihove zaruke još jednom potvrđuju kako Međugorje, mjesto molitve i mira, nerijetko postaje i mjesto novih početaka.

Konferencije ITM nastale su kao odgovor na papine pozive o korištenju tehnologije u evangelizaciji. Cilj konferencije je povezati tehnologiju i duhovnost kroz predavanja, radionice, panel diskusije i tech razgovore koji kombiniraju umjetnu inteligenciju, stručnost i osobni duhovni razvoj. Slijedeći ideju Pape Franje da tehnologija treba privlačiti duše, a ne čovjeka činiti njezinim robom, ITM okuplja sudionike oko zajedničkih profesionalnih i moralnih vrijednosti. U tom duhu, Papa Lav XIV je u svom prvom obraćanju naglasio da želi, poput Lava XIII, da Crkva mudro odgovori na “novu industrijsku revoluciju” obilježenu razvojem umjetne inteligencije, čime nadograđuje poziv pape Franje o etičkoj primjeni tehnologije u službi čovjeka.

Duhovni ambijent Međugorja produbljuje međusobne veze, dok zajednička molitva, osobna svjedočanstva i mentorstvo podupiru etičku primjenu tehnologije u skladu s kršćanskim vrijednostima. Na taj način konferencija potiče novu generaciju pojedinaca koji svoje tehnološke vještine koriste za izgradnju pravednijeg i duhovno povezanog svijeta.

ITM Community – međunarodna mreža

Nakon prve konferencije 2023., pokrenuta je ITM Community, međunarodna mreža s više od 50 članova iz preko 25 zemalja. Konferencija pruža sigurno i inspirativno okruženje za umrežavanje, dijalog i suradnju, spajajući vjeru i tehnologiju na etički odgovoran i kreativan način.

Predavači i teme

ITM 2026 dovodi vrhunske stručnjake i duhovnike predanih istraživanju kako umjetna inteligencija, digitalna kultura i evangelizacija mogu služiti čovjeku i njegovom dostojanstvu.

Izdvajamo neke od predavača:
• Matthew Harvey Sanders – osnivač i CEO Longbeard & MagisteriumAI, pionir u primjeni umjetne inteligencije u katoličkoj teologiji

• Oliver M. Tuazon – vanjski doktorand na eLaw Centru, Sveučilište u Leidenu

• Leonor Díaz Alcántara – osnivačica The Human Experience, stručnakinja za etičke inovacije i UX dizajn

• S. Marija Nina Benedikta Krapić – stručnjakinja za komunikaciju, Dikasterij za komunikaciju, Vatikan

• Vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo – svećenik i teolog, stručnjak za digitalnu evangelizaciju; istražuje transhumanizam, AI i bioetiku

• Mons. Petar Palić – biskup, pastoralni vođa i zagovornik etičke primjene tehnologije

• Fra Jozo Grbeš – provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, duhovni uvid suvremene tehnologije

• Matija Kopić – suosnivač i CEO Gideon; stručnjak za autonomnu robotiku i AI

• Filip Macukić – osnivač i CEO Mediartem AI, stručnjak za generativnu AI i odgovornu primjenu tehnologije

• Martina Ćurić – globalna stručnjakinja za strateški marketing, Schneider Electric

Zašto sudjelovati?

ITM 2026 nije samo konferencija – to je iskustvo koje spaja profesionalni razvoj, tehnološke inovacije i duhovni rast. Sudionici imaju priliku učiti od vodećih stručnjaka, povezivati se sa zajednicom na međunarodnoj razini i istražiti načine kako tehnologiju koristiti za dobro, u skladu s kršćanskim vrijednostima.

Prijavi se!

Prijave za ITM 2026 su otvorene putem službene web stranice mediamirmedjugorje.com Sudjelovanje pruža jedinstvenu priliku za razmjenu znanja, umrežavanje i nadahnuće za korištenje tehnologije u službi evangelizacije i misije Crkve. Za sve najnovije informacije, detaljniji program i predavače, pratite službenu web stranicu konferencije i društvene mreže.
Program konferencije je na engleskom jeziku.

Tehnologija u službi evangelizacije – AI | Digitalna evangelizacija | Talenti | Etika

Tim je riječima papa Lava XIV. na kraju mise koju je danas, 2. prosinca, predvodio na Bejrutskom Waterfrontu, uputio snažan apel za mir. Mir je želja libanonskoga naroda, a Papa ih poziva tražiti taj dar u Gospodinu, osobito u trenucima obeshrabrenja i očaja. Gledajmo u njega s nadom i hrabrošću – rekao je potičući ih da krenu putem suživota, bratstva i mira te dodao:

Budite graditelji mira, navjestitelji mira, svjedoci mira!

Odgajati srce za mir

Sveti Otac je također pozvao Bliski istok na usvajanje novoga stava, odbacujući prije svega logiku osvete i nasilja kako bi se nadvladale političke, društvene i vjerske podjele te otvorila nova poglavlja u znaku pomirenja i mira. Pritom je napomenuo:

Put međusobnog neprijateljstva i razaranja u užasu rata traje već predugo, s žalosnim rezultatima koji su svima pred očima. Potrebno je promijeniti put, potrebno je odgajati srce za mir.

Molitva za narode u sukobu

Pred 150 tisuća prisutnih ljudi, rimski biskup je obećao molitvu za Bliski istok i za sve narode koji trpe zbog rata te dodao:

Molim također nadajući se pronalaženju mirnoga rješenja aktualnih političkih razmirica u Gvineji Bisau. Ne zaboravljam niti žrtve požara u Hong Kongu i njihove obitelji.

U osluškivanju boli i vapaja za mirom

Nakon dana ispunjenih ljubavlju i toplinom koje je proveo u ljubljenom Libanonu, Sveti Otac je također obećao molitve za zemlju cedrova, tražeći od međunarodne zajednice da ne štedi napore u promicanju procesa dijaloga i pomirenja. Potaknuo je sve da se zalažu za služenje životu, općem dobru i cjelovitom razvoju svake osobe:

Upućujem snažan apel svima koji imaju političku i društvenu odgovornost, ovdje i u svim zemljama pogođenima ratom i nasiljem: poslušajte vapaje vaših naroda koji zazivaju mir!

Papa Lav XIV. je na kraju ohrabrio kršćane Levanta, punopravne građane tih zemalja, ističući da cijela Crkva gleda na njih s ljubavlju i divljenjem, te zazvao zagovor i zaštitu Gospe od Harisse.

Ukazujući na važnost zaštite dostojanstva i integriteta svake osobe Provincija i Družba iskazuju svoju blizinu i podršku te spremnost na svaku daljnju pomoć sestri Mariji i pozivaju na razumijevanje i zajedništvo u molitvi.

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga
Provincija Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb

U ono vrijeme: Isus uskliknu u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«

Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Svećenik: p. Ivan Dominik Iličić.

U homiliji biskup Rogić podsjetio je kako se približavamo kraju Jubilejske godine. Pozvao je okupljene vjernike da budu istinski „hodočasnici nade“ u današnjem svijetu te da svojim životima drugima pružaju razlog nade koji imaju u Božjoj ljubavi i spasenju koje donosi Sin Božji.

Tumačeći evanđeoski tekst, biskup je podsjetio na Isusovo djelovanje i njegovo suosjećanje s mnoštvom koje je bilo „izmučeno i ophrvano“, poput ovaca bez pastira. Istaknuo je kako je i danas, kao i tada, žetva velika, a radnika malo, te da je upravo molitva Gospodaru žetve ključ za nova zvanja.

Biskup Rogić naglasio je kako ovo ređenje nije slučajnost, već plod ustrajne molitve šibenske Crkve koja godinama moli za nova zvanja. „Roberte, izmoljen si od Gospodina da budeš radnik na njivi Gospodnjoj Šibenske biskupije, po Kristovoj riječi“, poručio je biskup Rogić. Potaknuo je novog đakona da bude radostan i marljiv radnik te da se na njegovom služenju počnu oslikavati riječi proroka Izaije – da donosi radosnu vijest ubogima i milošću vida rane povrijeđenih srca.

Biskup je ređeniku za uzor stavio prve đakone prve Crkve, koji su opisani kao muževi na dobru glasu, puni vjere i Duha Svetoga. „Neka i tvoje svjedočanstvo služenja uvijek bude nadahnuto tim primjerom. Budi otvoren Duhu Božjemu i od njega se daj voditi! Neka iz tebe uvijek progovara vjera u Krista Spasitelja, raspetog i uskrslog Gospodina našega i Učitelja u svemu“, kazao je biskup.

Završni dio propovijedi biskup Rogić posvetio je važnosti obitelji i molitve. Istaknuo je kako duhovna obnova hrvatskog naroda uvelike ovisi o obiteljima koje mole, jer je obitelj u kojoj se zajednički moli kadra rađati nove duhovne pozive. Pozvao je vjernike da ne posustanu u molitvi za svoje svećenike, redovnike i redovnice, naglasivši kako tu povezanost Gospodar žetve neće ostaviti neuslišanom.

Nakon homilije uslijedio je sâm obred ređenja polaganjem ruku i posvetnom molitvom, čime je Robert Maretić postao đakon, preuzevši obvezu služenja Crkvi i naviještanja Evanđelja.

Papa Lav XIV. je danas, 1. prosinca, započeo drugi dan boravka u Libanonu hodočašćem špilji u kojoj se nalazi grob svetoga zaštitnika zemlje, maronitskog redovnika Šarbela Makhlufa, kojega je kanonizirao papa Pavao VI. 1977. godine. Njemu se pripisuje više od 29 tisuća čudesnih ozdravljenja, a mnoga su se dogodila po ulju koje je, po tradiciji, počelo neprekidno teći iz njegova tijela odmah nakon smrti. Sveti Otac je rekao da iz toga mjesta, koje se nalazi na oko 1 200 metara nadmorske visine, izvire rijeka milosrđa te simboličnom gestom polaganja svjetiljke kao simbola svjetla koje je Bog ovdje zapalio po svetom Šarbelu, istaknuo:

Prinoseći tu svjetiljku, povjeravam zaštiti svetog Šarbela Libanon i njegov narod, da uvijek hodi u Kristovoj svjetlosti. Hvala Bogu za dar svetoga Šarbela!

Posjet samostanu i molitva na grobu

Papa je stigao u samostan svetog Marouna u općini Annaya oko 9 sati i 30 minuta, gdje ga je dočekalo stotine tisuća ljudi gromoglasnim povicima i različitim transparentima, a među njima su bili i predsjednik Joseph Aoun i njegova supruga, kao i generalni poglavar libanonskog maronitskog reda, opat Mahfouz Hady. Rimski biskup je popraćen pjesmom ušao u špilju te se na koljenima, u sabranosti, pomolio na grobu velikoga libanonskog sveca:

O Bože, koji si svetom Šarbelu, čuvaru tišine u skrovitom životu, udijelio da bude prosvijetljen svjetlom istine kako bi mogao kontemplirati dubinu tvoje ljubavi, udijeli i nama, koji slijedimo tvoj primjer, milost da u pustinji ovoga svijeta vodimo dobar boj vjere.

Papa hodočasnik

Petrov nasljednik je potom zapalio zavjetnu svjetiljku u čast svetog maronitskog redovnika. Milost na milost – ponovio je više puta opat Hady u pozdravu u kojem je zahvalio Papi jer njegova prisutnost pretvara svakodnevicu u predokus vječnosti. Podsjetio je također kako je točno prije jednog stoljeća, 1925. godine, generalni poglavar maronitskog reda, opat Ignace Dagher, u Vatikanu predstavio papi Piju XI. kauzu beatifikacije i kanonizacije svetog Šarbela. Sto godina poslije, 2025. godine, Vaša Svetosti, Petrov nasljedniče, došli ste blagosloviti svojom prisutnošću isti ovaj samostan, posvećujući tako sjećanje i obnavljajući milost – istaknuo je opat Hady. Sveti Otac se zatim obratio prisutnima govoreći također o milosti što je mogao doći kao hodočasnik tomu libanonskom svecu, kao što su to učinili i njegovi prethodnici.

Sveta poruka za sve

Taj je svetac, koji je živio u skrovitosti i tišini, poruka svima nama. Poruka svijetu jer podučava molitvi one koji žive bez Boga; podučava tišini one koji žive u buci; podučava skromnosti one koji se žele pokazati; podučava siromaštvu one koje traže bogatstvo. To je ponašanje koje ide protiv struje, ali baš nas zato privlači, kao što hladna i čista voda privlači onoga koji hoda pustinjom – istaknuo je Papa. Sveti Šarbel također je poruka biskupima i zaređenim službenicima jer podsjeća na evanđeoske zahtjeve našeg poziva. On je također poruka svim kršćanima svojom dosljednošću, koja je jednako radikalna koliko i ponizna – istaknuo je još Sveti Otac te dodao da dok je svetac bio živ, mnogi su k njemu dolazili po utjehu, oproštenje i savjet. Nakon njegove smrti sve se to umnožilo: svakoga 22. dana u mjesecu tisuće hodočasnika dolaze ovamo iz raznih zemalja kako bi proveli dan u molitvi te okrijepili dušu i tijelo.

Mir za svijet

Papa Lav XIV. je na kraju svetom Šarbelu povjerio Crkvu, obitelji – kao male kućne Crkve – i svijet, zazivajući mir za sve njih: onaj mir koji ne može postojati bez obraćenja srca. Zato neka nam sveti Šarbel pomogne obratiti se Bogu i moliti dar obraćenja za sve nas – molio je Sveti Otac.

Jučer su se u četiri hrvatska grada održali tzv. 'marševi protiv fašizma', odnosno procesije suvremenih 'anti-fašista'. Naravno, antifašizam zvuči moralno — tko bi mogao biti za fašizam? Problem je u samoj strukturi antifašizma: on nije vrijednost, nego negacija. Ne nudi smisao, nego samo uklanja ono što mu smeta. Anti-fašizam kao 'vrijednost' sličan je bezkofeinskoj kavi ili bezalkoholnom pivu: postoji, ali se čovjek ne može ne zapitati — koja je svrha? A kad je jedina identitetska oznaka 'anti', tada se više i ne zna tko si.

Nekada su se ljudi ponosno izjašnjavali po onome za što žive: za istinu, za slobodu, za pravdu, za krepost, pa i — ne daj Bože — za Boga i Domovinu. Danas je, međutim, mnogo modernije biti protiv nečega. U tom ozračju rađa se i naš suvremeni moralni junak: antifašist. On vrlo dobro zna što mrzi, ali ne zna što voli. Zna što želi rušiti, ali ne zna što želi graditi. Zamislite kuhara koji ponosno kaže: 'Ja ne kuham lošu hranu!' Tehnički to može biti točno, ali nije baš inspirativno", kazao je te je istaknuo kako je to logika suvremenog antifašizma: GPS koji javlja samo "pogrešan smjer".

'Slušaš Thompsona? Fašist i ustaša'

"I dok je svaka borba protiv pravog zla hvalevrijedna, kod ovakvih marševa čovjek se nekad zapita: Što bi ovi ljudi radili da im jednog dana ponestane fašista? Vjerojatno bi morali izmisliti nove — jer bez protivnika, njihova bi ideologija ostala kao megafon bez publike. Ovdje leži najveći apsurd antifašizma: antifašizam može postojati samo ako postoje fašisti. Bez njih, on ostaje bez goriva, bez smisla — poput komarca bez tople krvi. I ako 'fašista' nema dovoljno, definiciju je lako rastegnuti.

Vjeruješ da je brak između muškarca i žene? Fašist. Braniš slobodu govora? Fašist. Želiš štititi život od začeća? Fašist. Misliš da muškarac ne može biti žensko. Fašist. Slušaš Thompsona? Fašist i ustaša. Tako anti-fašizam postaje sustav koji sam sebe hrani stalnim pronalaženjem neprijatelja. U ime borbe protiv netolerancije rađa se nova netolerancija; u ime borbe protiv mržnje — nova mržnja, i ovo smo več vidjeli u povijest.

Ironija je da su i Staljin i režimi koji su gradili totalitarne sustave bili deklarirani antifašisti. Čak je i izvorni naziv Berlinskog zida bio: 'Antifašistički zaštitni zid' — što dovoljno govori o elastičnosti i, budimo iskreni, akrobatskim sposobnostima tog pojma. Pod krinkom 'antifašizma' podignut je zid visok nekoliko metara, dug 155 kilometara, opremljen stražarnicama, mitraljezima i minskim poljima. A navodno je sve to bilo radi zaštite", napisao je popularni svećenik.

'Ne živi se od borbe protiv, nego od borbe za'

"Zaštite koga? Od čega? Od vlastitih građana koji su — eto tih fašističkih sklonosti! — imali drskost poželjeti slobodno se kretati. 'Antifašizam' je tako u praksi značio da ljudi smiju voljeti socijalizam, ali samo ako ga ne pokušaju napustiti. Jer onda bi — logično — postali fašisti, pa ih je trebalo zadržati zidom, žicom i mecima. Ako to nije apsurd, onda ta riječ uopće nema smisla.

Teološki gledano, ništa novo pod suncem. Zlo uvijek imitira dobro, ali bez Boga. Antifašizam želi pravednost bez istine, ljubav bez moralnog kriterija, dobro bez Dobrog. To je moral koji se hrani negacijom, a ne istinom. A čovjek koji živi samo protiv nečega postaje ispuhani balon — ne pita se: Što je istina?, nego samo: Tko mi danas smeta?

Krist, nasuprot tome, kaže: 'Budite svjetlo svijeta.' Svjetlo ne nastaje borbom protiv mraka, nego time što jednostavno svijetli. Zato istinski otpor bilo kojem zlu ne počinje negacijom, nego afirmacijom: ljubavlju prema dobru, istini i ljepoti. Jer ne živi se od borbe protiv, nego od borbe za", kazao je.

'Fašisti budućnosti zvat će se antifašistima'

"Kažu naši domaći tzv. antifašisti da je 'duh fašizma' pušten iz boce nakon Thompsonova koncerta ovog ljeta. Stvarno? Ako je tako, čovjek bi očekivao da će nakon Hipodroma zavladati teror nad svima koji su 'drugačiji'. Ali — ništa. Umjesto toga 500.000 ljudi, bez ijednog incidenta, atmosfera slavlja, pjesme, vjere, domoljublja i obiteljskog zajedništva. Ako je to 'dizanje fašizma', onda su stvarno srozali kriterije.

Marševi privukli pažnju stanih medija: Pogledajte koga spominju i što pišu o Hrvatskoj

Jedini stvarni čin nasilja tih dana dogodio se izvan Hipodroma, u prostoru Medike — i to od strane muškarca koji misli da je žena, koju su isti ti 'antifašisti' godinama slavili kao ikonu ljevice. I jučer smo među ‘antifašistima’ mogli vidjeti zastave i simbole pod kojima je napadnuta Hrvatska. Ironija je toliko gusta da se može rezati nožem — i upravo tu leži apsurdnost suvremenog tzv. antifašizma", istaknuo je te je na kraju objave zaključio rečenicom Hueyja Longa iz 1936 g., koja kako kaže, danas zvuči proročkije nego ikad: "Fašisti budućnosti zvat će se antifašistima."

„Hodočašće smo započeli u petak, 28. studenog u jutarnjim satima. Oko 11 sati smo stigli u Široki Brijeg gdje su nas dočekali franjevci, pokazali nam crkvu, samostan i mjesto pogubljenja širokobrijeških fratara. Nakon toga smo otišli u Mostar na ručak i u posjetu franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla. Tamo nas je dočekao fra Mario Kvesić koji nam je sve ispričao o ovoj crkvi. Iza toga smo posjetili mostarsku katedralu gdje smo trebali susresti našeg bivšeg biskupa, mons. Petra Palića, ali je na žalost on bio na službenom putu, pa su nam je don Josip Galić pokazao crkvu i novu umjetničku galeriju, a tu smo slavili i svetu misu u 18,00 sati. Iza toga nastavili smo na naše glavno odredište – Međugorje.

U Međugorju smo u subotu ujutro posjetili Majčino selo, imali smo svetu misu, popodne smo imali molitvu na Križevcu i pratili smo večernji molitveni program u župi. U nedjelju ujutro smo bili na svjedočanstvu u Dvorcu, zatim na pučkoj svetoj misi u župi u 11,00 sati. Bili smo na Brdu ukazanja iza kojeg je bio ručak, a zatim oko 16,30 sati je bio polazak kući.

Dojmove sa hodočašća izmjenjivali smo u autobusima na povratku, a vidjelo se da je većina hodočasnika vrlo zadovoljna, radosna i ispunjena. Posebno zadovoljstvo nam je pružila prilika da smo kao župna zajednica i kao hodočasnici prikupljali humanitarnu pomoć za Udrugu „Marijini obroci (Mary's Meals) kojima smo uspjeli donirati 3000 E. Tako smo ovom prilikom spojili ugodno s korisnim: mi smo se duhovno bogatili, ali smo i konkretno pomogli potrebitima. I naravno, već se sada radujemo i planiramo naše slijedeće hodočašće Kraljici Mira“ – zaključila je zadovoljno Ivana Moškatelo.

Paula Tomić/medjugorje-info.com

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.«

Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Tá i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' – i ode, drugomu: 'Dođi!' – i dođe, a sluzi svomu:, 'Učini to' – i učini.«

Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.«

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Zornice su konkretan odgovor na taj poziv. Ustati prije zore znači dati Bogu prvo mjesto u danu i u životu. Dok svijet priprema izloge, vjernik pripravlja dušu. Dok grad još spava, Crkva bdije.

Molitva iznikla iz bdjenja

Zornice imaju svoje korijene u najranijim danima kršćanstva. Prvi su vjernici slavili svetu misu u zoru, često u skrovitosti, pod prijetnjom progona. Zora je bila simbol uskrsnog svjetla, znak Kristove pobjede nad tamom. Taj se oblik bdjenja prenosio kroz stoljeća i osobito se ukorijenio u srednjem vijeku, kada su ljudi dolazili na misu prije dnevnih obveza, noseći svijeće kao znak iščekivanja Krista – Svjetla svijeta. I danas zornice nose istu poruku: bdjeti dok Gospodin dolazi – ne uspavati vjeru u ravnodušnosti.

Gospa i poziv na budnost

U međugorskim porukama Gospa neprestano ponavlja potrebu molitve: „Draga djeco, budite budni i molite.“ „Bez molitve ne možete opstati.“ Zornice su odgovor na taj majčinski poziv. U tišini zore srce se uči slušanju Boga. Čovjek dan započinje ne brigom, nego predanjem; ne strahom, nego vjerom.

Kako kršćanin živi Došašće

Kršćanin Došašće živi kao vrijeme povratka sebi i Bogu – kao hod prema tišini u kojoj srce ponovno uči slušati. To je vrijeme u kojem se odnosi obnavljaju, molitva dobiva svoje mjesto, a duša se otvara obraćenju i milosti. Umjesto žurbe, bira sabranost; umjesto buke, traži šutnju; umjesto površne radosti, dopušta da ga ispuni duboki mir koji dolazi iz susreta s Kristom.
Zornice za njega postaju središnje mjesto te priprave. One su trenutak u kojem kršćanin pred Bogom ponovno prepoznaje tko je i komu pripada.

Straža svjetla u vremenu tame

U svijetu obilježenom ratovima, nemirom i duhovnom zbunjenošću, zornice postaju tiha straža svjetla. Svaki vjernik koji ustaje u zoru stoji na straži ne samo za sebe, nego za cijeli narod, moleći da se srca ponovno otvore Kristu. Gospa ohrabruje: „Tko moli, ne boji se budućnosti.“ Dok mnogi tonu u beznađe, oni koji bdiju u zornici svjedoče: nada još živi.

Kad svijet spava – Crkva bdije

Zornice nisu pogled unatrag prema starim običajima. One su pogled unaprijed – prema Kristu koji dolazi.
U tišini zore, daleko od blještavila i buke, rađa se snaga vjere. Tamo gdje se pali svjetlo zornice, tama nema posljednju riječ.
Jer kršćanin je pozvan bdjeti – dok svijet spava, dok se srce kuša predati umoru, dok Svjetlo dolazi. Zornica je odluka: biti budan s Kristom ili spavati s tamom.

Marina Župan/Medjugorje-info.com

Pripremi kutiju dobrote
U inicijativi mogu sudjelovati svi koji žele tako što će u svom domu pripremiti „kutiju dobrote“ te će svaki dan u nju staviti mali dar prema poticaju iz kalendara.

Prijedlozi donacije će svakoga dana biti objavljivani na Facebook i Instagram profilu SHKM-a s ciljem da se do kraja došašća skupi paket koji će nekome uljepšati Božić.

U ovome svetom i svečanom trenutku dočeka relikvija blaženoga kardinala Alojzija Stepinca sabrali smo se u duhu zahvalnosti i poštovanja. Upravo ovdje, u njegovu rodnome kraju, blaženi je kardinal Stepinac prije šezdeset i pet godina predao svoju dušu Gospodinu. Ovaj je događaj poseban dar Providnosti i odgovor na vaše žarke želje i molitve da se tijelo blaženoga Stepinca na neki način vrati u Krašić. Njegove su relikvije bile izložene u bogoslužnome prostoru na Kaptolu tijekom cijele ove jubilejske godine, a njezin će završetak dočekati ovdje, u mjestu koje čuva poseban spomen na našega Blaženika.

Prisjećajući se večeras lika i djela blaženoga Alojzija, uzdignimo svoje misli i molitve k Bogu koji ga je proslavio i dao nam ga za uzor vjere i postojanosti. Njegov životni put, od rodne krašićke doline do zagrebačke prvostolnice i natrag, u ovo skromno mjesto njegova progonstva i smrti, ispisan je rukopisom jake vjere, nepokolebljive savjesti i goruće ljubavi. Okupili smo se da Bogu zahvalimo na tome neprocjenjivom daru, na pastiru koji je u najmračnijim vremenima nosio svjetlo nade i jedinstva za naš narod.

Pred nama je vrijeme Došašća kada se pripravljamo za dolazak Krista Kralja mira. Dok sa svih strana slušamo vijesti o ratovima, podjelama i nasilju, molimo večeras za mir po zagovoru blaženoga Alojzija. Poslušajmo poruku Stepinčeve vjere, savjesti i ljubavi u duhu njegovih riječi i primjera njegova života.

1. Poruka vjere

Braćo i sestre, blaženome Alojziju vjera je bila temelj čitavoga njegova života. Još kao mladi svećenik, a zatim i kao najmlađi biskup na svijetu, shvatio je da bez žive vjere nema ni pravoga ploda služenja. Često je pozivao vjernike da svoj pogled usmjere prema nebu i da budu odvažni u ispovijedanju vjere. Nije dopuštao da ga pokolebaju ni bure ni oluje teških vremena. Poput apostola Petra hodao je po nemirnim vodama povijesti pogleda uprtog u Isusa.

Blaženi je Alojzije duboko proživljavao ratne strahote i posljedice ideologija XX. stoljeća po čovjekovu dušu. Ipak je ostao nepokolebljiv jer je duboko vjerovao u Božju providnost. Znao je da se ljudske vlasti izmjenjuju, kraljevstva se uzdižu i padaju, ali Krist ostaje Kralj vjekova. Još davne 1940. propovijedao je da jedinu nadu treba položiti u Krista, “koji jedini znade da predvidi čitavu budućnost. A znade zato, jer nije kralj od jučer do danas ili od danas do sutra, nego rex saeculorum, Kralj vjekova!” (Propovijed prigodom blagoslova temeljnog kamena za crkvu Krista Kralja u Zagrebu, 27. listopada 1940. godine). Te njegove riječi, izrečene uoči ratnih oluja, otkrivaju nam srce njegove vjere: oslonjenost na Krista Kralja, koji je isti, jučer, danas i uvijeke (usp. Heb 13,8).

U godinama zarobljeništva i kušnje, Alojzijeva se vjera nije ugasila. Naprotiv, pročistila se i rasplamsala. Svakoga je dana u zatočeništvu molio i prinosio svetu misnu žrtvu. U Euharistiji je nalazio snagu. Njegova je vjera rađala nepokolebljivom nadom. Kad su ga zatvorili, on je gledao dalje od zidova tamnice, u Božju vječnu pobjedu. Blaženi kardinal Alojzije ohrabruje svoje suvremenike riječima: “Gospodin znade točno naše sile i sigurno će dati dana velikog mira, da se duše mogu spremati na daljnje bojeve” (Pismo časnim sestrama milosrdnicama sv. Vinka Paulskoga, Krašić, 22. svibnja 1956.). To je logika vjere koja računa na Boga i onda kada po ljudskim mjerilima nema izlaza.

Ta je vjera potrebna i nama danas. Živimo u svijetu punu nesigurnosti, nemira i podjela. Mnogi se pitaju ima li smisla ustrajati u dobroti. Blaženi Alojzije poručuje da se čvrsto držimo Krista, sidra našega spasenja. U svijetu koji nastoji relativizirati snagu kršćanske vjere i oduzeti joj životnu važnost njegova je poruka izrazito aktualna jer samo je vjera pobjeda koja pobjeđuje svijet (usp. 1Iv 5,4).

Vjerom blaženoga Alojzija hranila se nada našega naroda. Sjetimo se da je papa Pio XII. nakanu da ga imenuje kardinalom objavio usred komunističkoga mraka 1952. Taj je glas odjeknuo kao znak nade i ohrabrenja zatočenome Kardinalu, ali i svemu vjerničkome puku u Hrvatskoj koji je teškom mukom odolijevao jarmu komunističke ideologije. Vjernici su tada osjetili da nebo nije zaboravilo Pravednika u tamnici. Danas, kad blaženoga Alojzija častimo u Krašiću, na istome mjestu njegova sužanjstva, i mi osjećamo tu istu nadu. Neka se u nama učvrsti vjera da Krist Kralj vjekova vodi povijest i da nijedna žrtva za dobro i za vjeru nije uzaludna.

Zahvalimo Gospodinu na baštini žive vjere koju nam je ostavio blaženi Alojzije. Molimo ga da i mi, na toj vjeri utemeljeni, možemo paliti svjetla nade svuda oko sebe.

2. Poruka savjesti

Dragi vjernici, druga snažna poruka Alojzijeva života jest poruka čiste savjesti. Njegova savjest, prosvijetljena vjerom, bila je istinski glas Božji u njegovu srcu kojem je ostao vjeran unatoč golemim pritiscima dvaju totalitarizama, nacizma i komunizma. Nije želio izdati ni prešutjeti taj glas, bez obzira na posljedice.

Kao zagrebački nadbiskup, blaženi je kardinal Alojzije neumorno propovijedao da Crkva ne poznaje rase i nacije kad je u pitanju čovjekovo dostojanstvo i pravo na život. Suprotstavljao se nepravdama i progonima bez obzira na strane s kojih su dolazili. Nije savijao koljena pred zlom, ma u kojem ruhu se predstavljalo, nego je uspravno stajao pred Gospodinom Istine.

Nakon rata, suočio se s novim “lažnim božanstvom”. Komunistički režim nudio mu je slobodu ako odvoji Crkvu u Hrvatskoj od Petrove Stolice. No, on je to odlučno odbio. Izabrao je tamnicu umjesto okaljane savjesti. Vrijedi ovdje ponoviti riječi koje je izgovorio na montiranome sudskom procesu 1946. godine: “Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas umrijeti.” Te riječi odjekuju kao vječni manifest kršćanske savjesti. Lijepo je to izrazio sveti papa Ivan Pavao II. prigodom beatifikacije u Mariji Bistrici riječima: “Stepinac je dobro znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju, nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi” (Ivan Pavao II., 3. listopada 1998.).

Što Stepinčeva savjest govori nama danas? Govori nam da i mi moramo njegovati osjetljivost za istinu i dobro, čak i kada je to protivno duhu vremena. Danas se možda ne suočavamo s tamnicama i progonima kao on, ali suočavamo se s ravnodušnošću, sebičnošću i manipulacijama. Okružuje nas zaglušujuća buka informacija i dezinformacija i sve je teže razlučiti istinu. Potrebni su nam ljudi savjesti, ljudi koji čuju Božji glas u svojoj nutrini i slijede ga. Blaženi Alojzije pokazuje nam da mirna i čista savjest vrijedi više od bilo kakva društvenoga odobravanja i trenutačne koristi.

Učimo od blaženoga Alojzija kako savjest čuvati jasnom. Čak i kad su valovi prijetili potopom, svjetionik njegove savjesti postojano je pokazivao put. On i nas danas poziva da se ne bojimo svjedočiti istinu i ostati vjerni svojim kršćanskim načelima. Ako budemo tako činili, sačuvat ćemo slobodu djece Božje i izgrađivati društvo na zdravim temeljima.

Molimo Gospodina da po zagovoru blaženoga Alojzija i nama podari hrabrost djelovati po savjesti, slijediti Božji glas u srcu, braniti istinu i pravdu s ljubavlju, baš kako je i on činio.

3. Poruka ljubavi prema narodu

Treća poruka koju večeras želimo naglasiti iz života blaženoga Alojzija jest poruka ljubavi, osobito njegove ljubavi prema svome narodu. Kardinal Stepinac bio je pastir koji je duboko ljubio povjereno mu stado, svoj hrvatski narod, ali i svakoga čovjeka u nevolji. Njegova ljubav prema hrvatskome narodu nije bila zatvorena ni isključiva jer je rasla iz srca Evanđelja koje obuhvaća svakoga čovjeka; iz ljubavi prema svome narodu širio je ljubav prema svima, u skladu s riječima Drugoga vatikanskog sabora da je Crkva “sakrament jedinstva cijeloga ljudskog roda” (LG 1). Kad su došla ratna stradanja, otvorio je srce i nadbiskupijske ustanove za progonjene i izbjegle. Kada su poslije rata nastupila desetljeća tame, trpio je zajedno sa svojim narodom dijeleći sudbinu zatvorenih i prognanih. Bio je dobri pastir koji daje život za svoje ovce, a ne najamnik koji bježi pred opasnostima. Ta je njegova ljubav bila ukorijenjena u ljubavi prema Kristu i praštanjem je doticala i Alojzijeve žestoke protivnike i neprijatelje.

Kroz povijest su mnogi pokušali zloupotrijebiti ili iskriviti istinu o blaženome kardinalu Alojziju. No, tu istinu Crkva u Hrvatskoj budno čuva, a lik našega Blaženika nipošto i nikada ne želi “imati kao neku zastavu mržnje prema bilo kome” (Franjo kardinal Kuharić, Poruke sa Stepinčeva groba, 10. veljače 1981.). Stepinac pripada svima nama kao simbol čiste savjesti i zajedništva.

Kakvu nam poruku blaženi Alojzije Stepinac šalje danas? Poručuje da se vratimo bitnom: Bogu i bratu čovjeku i da u vremenu podjela izgrađujemo duhovno jedinstvo i zajedništvo u dobru i istini. On koji je iskusio nepravde i mržnju, uči nas da se zlo pobjeđuje samo vjernošću evanđeoskoj zapovijedi ljubavi. Uči nas da voljeti vlastiti narod ne znači mrziti druge, nego graditi mostove iz ukorijenjenosti u vlastiti identitet. Upravo zato ove relikvije u Krašiću postaju kvasac jedinstva. One nas pozivaju da u Kristu nalazimo snagu za praštanje, služenje i zajedništvo.

Zato večeras, dok stojimo pred lijesom s relikvijama Blaženika, molimo Gospodina da u nama umnoži ljubav koju je usadio u srce blaženog Alojzija kako bi po njegovu primjeru i zagovoru rasli u zajedništvu, ljubavi i praštanju. Ove relikvije podsjećaju nas na istinu da smo samo u Kristu svi pobjednici. U Kristu je naša nada, po Kristu postižemo jedinstvo, Kristu želimo ostati vjerni do kraja. Iz ovoga malog Krašića večeras se uzdiže velika poruka nade za čitav hrvatski narod.

To je nada da nijedna sadašnja nevolja nema zadnju riječ, da Bog vodi povijest i da konačna pobjeda pripada ljubavi.

To je poruka jedinstva koje se gradi oko onoga što je neprolazno: oko vjere naših otaca i moralnih vrednota koje nas spajaju.

I napokon, to je poruka vjernosti Kristu, poziv da poput blaženoga Alojzija ostanemo vjerni Gospodinu bez obzira na cijenu, uvjereni da je On put, istina i život.

“Kao što su se naši djedovi čvrsto držali Katoličke Crkve, tako ćemo joj i mi ostati vjerni kroz sve bure i oluje.” Neka i nama ove Stepinčeve riječi danas budu zavjet da ćemo ostati vjerni Crkvi i evanđelju, unatoč olujama našega vremena. Neka nas blaženi Alojzije zagovara da u nama ne klone duh, nego da budemo hrabri svjedoci nade, istine i ljubavi.

Blaženi Alojzije, isprosi nam od Boga milost da uvijek budemo jedno srce i jedna duša, vjerni Kristu, našoj nadi te da praštajući jedni drugima gradimo bolju i svjetliju budućnost. Amen.

Otmica je samo jedan od niza napada koji posljednjih mjeseci pogađaju zajednice diljem Nigerije, a biskupi upozoravaju da se zemlja suočava s „izrazito teškom i dugotrajnom sigurnosnom krizom“. U najnovijem priopćenju Nigerijske biskupske konferencije pod naslovom „Mir u Nigeriji: od krhkosti do stabilnosti“ ističe se da je stanje nesigurnosti, kao i sve veće društvene i vjerske napetosti, razlog duboke zabrinutosti.

U priopćenju se navodi da su kršćanske zajednice, osobito u sjevernim i središnjim dijelovima zemlje, višekratno bile meta brutalnih napada, pri čemu su mnogi vjernici izgubili život, a brojne obitelji ostale bez domova. Biskupi upozoravaju i na zabrinjavajuće slučajeve zakašnjelih ili potpuno izostalih reakcija sigurnosnih snaga, što stvara dojam nedostatka političke volje ili čak mogućeg tajnog dogovora.

Unatoč težini situacije, odbacili su tvrdnje koje se u inozemnim medijima povremeno pojavljuju o navodnom „genocidu“ nad kršćanima. Naglasili su da žrtve nasilja nisu samo kršćani, nego i muslimani te pripadnici različitih etničkih skupina. „Ovo je nacionalna kriza koja pogađa našu zajedničku ljudskost“, poručili su.

Kao dokaz razmjera krize, biskupi podsjećaju na niz nedavnih tragedija: otmicu trideset i osam pripadnika Anglikanske crkve u državi Kwara, otmicu dvadeset i pet djevojaka u Kebbiju, trinaest poljoprivrednica u Bornoju, masovnu otmicu 265 učenika i nastavnika u školi St. Mary te ubojstvo više od sedamdeset ljudi u južnom Tarabi. Uz to, nedavno je ubijen i brigadni general Musa Uba zajedno s pripadnicima sigurnosnih snaga, što svjedoči koliko duboko kriminalne skupine prodiru u nigerijsko društvo.

Nigerijska biskupska konferencija pozvala je vlasti da ispune svoju ustavnu obvezu i zajamče sigurnost svim građanima te da hitno djeluju kako bi zaustavile nasilje i privele počinitelje pravdi.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.

Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

Svećenik: fr. Jure Josipović.

Službeno u policijskom izvješću objavljenom jutros stoji: “Jučer, 28. studenoga oko 14.45 sati, policija je zaprimila dojavu Kliničke bolnice Sestre milosrdnice da imaju zaprimljenu žensku osobu ozlijeđenu oštrim predmetom u području abdomena. Policijski službenici odmah su poduzeli sve žurne mjere i radnje.

Prema informacijama danas zaprimljenim od liječnika, žena je lakše ozlijeđena. U tijeku je intenzivno kriminalističko istraživanje kako bi se utvrdile sve činjenice, odnosno rasvijetlile okolnosti pod kojima je žena ozlijeđena.”

Kao što smo već izvijestili jučer novinar Marin Vlahović prvi je doznao i objavio informaciju da je u Zagrebu nožem napadnuta časna sestra. Neslužbeno, iz izvora kojem vjeruje, doznaje da je napadač navodno migrant koji je pri napadu uzvikivao vjerske povike. Vlahović je naknadno potvrdio da je riječ o časnoj sestri koja je izvan životne opasnosti te istaknuo da ne želi dizati tenzije, nego informirati javnost.

Priču o časnoj sestri Mariji Tatjani Zrno donosi Narod.hr. Časna Marija pripada Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. Ima 34 godine, podrijetlom je iz Šujice iz Bosne i Hercegovine, a živi u samostanu u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. Oni koji je poznaju kažu nam da je uvijek bila vedra, radosna, s osmijehom na licu i jako privržena pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.

Osim redovničkog poziva, studija i rada s mladima, javnosti je poznata po nesvakidašnjoj strasti – ljubavi prema nogometu, koju otvoreno i s osmijehom živi godinama. Upravo ju je ta autentičnost dovela i pred kamere Laudato TV-a, gdje je vodila nogometne emisije i osvojila simpatije gledatelja.

Nogomet ju je, kako sama kaže, ”zarazio” još u djetinjstvu. Odrastala je u kvartu u kojem je bilo više dječaka nego djevojčica, a lopta je bila neizostavan dio svakodnevnice. S puno energije i izdržljivosti često je igrala s dečkima, jer su joj, priznaje, djevojačke igre brzo dosadile. Da je bila profesionalna nogometašica, najradije bi igrala u napadu ili u veznom redu – zbog pregleda igre, preciznosti i ”ubojite ljevice”, uz povratak u obranu i nesebičnost u dodavanjima.

Posebno mjesto u njezinu srcu imaju nogometni velikani poput Ronalda i Ronaldinha, a od klubova simpatizira Real Madrid, Juventus, Bayern i Liverpool. Od domaćih klubova bliži joj je Hajduk, što s osmijehom pripisuje hercegovačkim korijenima, dok joj je omiljeni reprezentativac Luka Modrić.

Časna sestra Marija Tatjana sport ne doživljava kao suprotnost duhovnom pozivu, nego kao način povezivanja ljudi, radosti i evangelizacije. Smatra da se talenti koje čovjek dobije ne smiju zakopavati te da sport, ako se živi iskreno, može biti snažan most između vjere, svakodnevice i zajedništva.

Utjecajna španjolska katolička stranica ACI Prensa objavila je intervju s hrvatskom redovnicom Marijom Zrno, poznatom tada kao vatrenom navijačicom hrvatske nogometne reprezentacije. Intervju je prenio i američki Catholic News Agency. Sestra Zrno istaknula je snažne paralele između nogometa i duhovnog života, naglasivši da je za oboje potreban borbeni duh i ustrajnost.

“Da biste bili uspješan nogometaš, morate trenirati svaki dan. Isto je i s duhovnošću: ako nisi uporan i ne moliš redovito, postat ćeš lijen, mlak i tvoj život neće uroditi plodom”, poručila je, dodajući da napredak u sportu i vjeri zahtijeva prelazak vlastitih granica – trenirati kada se ne želi, a moliti kada se čini da se može manje.

Sestra Zrno u intervjuu je otkrila da je s vlč. Ivanom Dominikom Iličićem organizirala molitvenu inicijativu “Krunica za Vatrene” uoči utakmice protiv Japana, u kojoj je sudjelovala i baka reprezentativca Ivana Perišića. “Sudjelovali su mladi i stari iz cijele Hrvatske… Radili smo to prije svake utakmice”, rekla je.

Istaknula je i kako je osobno obavijestila izbornika Zlatka Dalića o inicijativi. Posebno je pohvalila hrvatske nogometaše zbog njihove humanosti i poštovanja prema protivnicima, ističući kako su često tješili poražene.

“Veliki je korak u napretku humanosti vidjeti kako djeca oduševljeno prihvaćaju pozitivne osobine svojih nogometnih junaka. U tim trenucima nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu dobiva pravo značenje”, zaključila je sestra Zrno.

Izvor: Vinkulja.hr

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

U operaciji djeteta sudjelovao je cijeli tim ginekologa, otorinolaringologa, pedijatara i neuroradiologa – njih ukupno 20. Ovaj izrazito zahtjevan zahvat prvi put je izveden u KBC-u Zagreb.

Majka Anita: Prekid trudnoće nije bio opcija

Novorođenče je imalo tumor koji bio gotovo veličine djetetove glave i zatvarao je dišne putove. Zahvat je bio rizičan i za majku i za dijete.

“Išla sam na redovni liječnički pregled, ultrazvuk i onda je liječnik rekao da vidi tumorsku tvorbu veliku i uputio me u Petrovu da se napravi magnet. Potvrđeno je i drugim ultrazvukom i magnetom da je tumor. Nije mi naravno bilo svejedno – šok i nevjerica. Relativno brzo sam se sabrala i kako sam u vjeri, predala sam to Bogu i odlučila vjerovati da će On to sve izvesti na dobro“, kazala je majka Anita za HRT.

No, unatoč opasnostima, hrabroj majci pobačaj nije bio opcija.

“Pitali su me želim li prekinuti trudnoću ili nastaviti i vidjeti kakav će biti tijek liječenja. Odmah sam rekla da prekid trudnoće nije opcija. Nakon toga je sazvan stručni konzilij i krenule su redovne kontrole”, rekla je Anita za RTL.

Za tumor su saznali u šestom mjesecu trudnoće.

“Neizvjesnost je bila ogromna od samog otkrića tumora. Liječnici su iznijeli prognoze i moguće komplikacije. Hvala Bogu, ništa od tih dodatnih komplikacija se nije dogodilo. Ostao je samo tumor koji su naknadno uspješno odstranili, a posljedice su zaista minimalne s obzirom na to što je sve moglo biti”, dodala je.

‘Ispalo je najbolje moguće’

Od poroda i operacije prošlo je mjesec i pol dana.

“Dobro se oporavljamo. Beba je stabilno, imamo još malih poteškoća s hranjenjem, ali nadam se da će se to s vremenom riješiti. Uskoro imamo prvu kontrolu i nastavit ćemo pratiti tumorske markere i sve posljedice koje su od tumora ostale. Pratimo kako će se on dalje oporavljati”, kaže Anita.

Ovo je treće dijete u obitelji.

“Bilo je neobično, prvi mi je to carski iako je treće dijete. Neobično mi je bilo, rodila sam ga i nisam ga vidjela. Došla sam tamo u bolnicu, on tamo pod aparatima u inkubatoru, neobično totalno. Prvo mi je bilo da osvijestim da sam uopće rodila, to mi je bilo nakon vaginalnih poroda čudno i neobično. Smjeli smo ga dnevno posjećivati, ali tek kad smo došli doma je to sjelo na svoje… Doma je atmosfera bila puno više opuštena, nekako drugačije, seke su bile oduševljene bracom. Još se malo uhodavamo, guramo. Fizički i psihički se dobro osjećam, zahvalna sam što je ispalo najbolje moguće što je moglo ispasti. Sad je beba već nekih oko 4 kg, mislim da je 55 cm imao po zadnjim mjerenjima. Dobro je, raste, razvija se, živahan je, dobro je”, istaknula je.

Kako je izvedena operacija?

Dijete bi bilo životno ugroženo ako bi se rodilo normalnim putem, stoga je tim liječnika morao razraditi plan i biti spreman na nekoliko varijanti liječenja.

“Tijekom carskog reza, kada je otvorena maternica, djetetova je glava izvađena, a ostatak tijela bio je u maternici pa je dijete bilo vezano za placentu i putem pupkovine dobivalo kisik. Pristupili smo glavi i pokušavali uspostaviti dišni put, objasnila je za HRT pročelnica Zavoda za neonatologiju i intenzivnu medicinu Ruža Grizelj.

Na operaciji je bilo 20 ljudi, a trajala je više od dva sata.

“Kada smo bili sigurni da smo uspostavili umjetno disanje preko tubusa koji je stavljen u dušnik, tada smo rekli – idemo poroditi dijete. Dijete je izvađeno kompletno izvan maternice, podvezana je pupkovina i nakon što smo ga stabilizirali, istoga je dana učinjeno kompletno odstranjenje tumora s obzirom na to da smo nekoliko sati nakon samog poroda primijetili u intenzivnoj da se tumor povećava”, rekla je Grizelj.

“Mi smo porodili tijekom carskog reza glavicu, vrat s tumorskom tvorbom i dio prsnog koša – onoliko koliko je bilo potrebno kolegama iz drugih struka i specijalnosti da pristupe operativnom polju”, rekla je Vesna Elveđi Gašparović, voditeljica Odjela babinjača u KBC-u Zagreb.

Biskup Ivo Muser iz Bolzana-Bressanonea objasnio je da sječa stabla nije čin nepoštovanja, već izraz razboritog i održivog šumarstva. „Uklanjanje stabala dio je aktivnog programa upravljanja koji osigurava zdravlje šume i drži njezin rast pod kontrolom“, objasnio je biskup Muser u intervjuu.

U području Južnog Tirola pošumljavanje je „ustaljena praksa i temelj održivog gospodarenja šumama, gdje se za svako posječeno drvo sade nova, osiguravajući zdrave i otporne šume za buduće generacije“, pojasnio je biskup.

I druga manja božićna drvca, kojima će biti ukrašeni uredi i prostorije Svete Stolice i Vatikana za Božić 2025. – prvi u pontifikatu pape Lava XIV. – također dolaze iz Južnog Tirola. Svjetla na božićnom drvcu tradicionalno se pale na svečanoj ceremoniji početkom prosinca.

Papa se osvrnuo i na prirodne ljepote i bogatu kulturnu raznolikost zemlje te rekao kako su oni podsjetnici da ljudska civilizacija cvjeta tamo gdje se susreću generacije, ideje i tradicije. Takva raznolikost, naglasio je, nije prijetnja već zaštita društvene vitalnosti. „Uniformnost bi bila osiromašenje“, rekao je te dodao da su mostovi – i oni stvarni i oni simbolični – ono što održava istinski građansko društvo.

Osvrćući se na amblem odabran za putovanje, koji prikazuje most preko Dardanelskog tjesnaca, Papa je istaknuo da je on simbol jedinstvenog identiteta Turske: nacije koja fizički povezuje Aziju s Europom, ali još dublje povezuje samu sebe – od istoka prema zapadu, od tradicije prema modernosti, od različitosti prema jedinstvu.

U svijetu napetom polarizacijom i ekstremnim stavovima, društva riskiraju fragmentaciju, upozorio je Sveti Otac. Ipak, kršćani u Turskoj, potvrdio je Papa, spremni su pozitivno doprinijeti jedinstvu zemlje, podsjećajući na naklonost svetog Ivana XXIII., koji je nekoć ondje služio i poticao katolike da odbace izolaciju i prihvate „kulturu susreta“. Te riječi, primijetio je Sveti Otac, ostaju izrazito relevantne i danas.

„Bog je izgradio most između neba i zemlje“

Osvrnuo se nadalje na evanđeosku sliku Boga kao graditelja mostova – Boga koji je, objavljujući se, stvorio prolaz između neba i zemlje kako bi srca mogla naučiti odražavati njegovo suosjećanje. Pravda i milosrđe, istaknuo je, moraju izazvati logiku dominacije. Suosjećanje i solidarnost – a ne moć – moraju biti istinske mjere razvoja.

Upozorio je na opasnosti tehnološkog napretka odvojenog od etike, istaknuvši da čak i umjetna inteligencija u konačnici uvećava ljudske izbore. „Procesi nisu djelo strojeva, već samog čovječanstva“, rekao je, pozivajući vođe da rade zajedno „kako bi popravili štetu nanesenu jedinstvu naše ljudske obitelji“.

Obitelj u srcu turskog društva

Papa je nadalje govorio o obitelji kao „prvoj jezgri društvenog života“, prostoru gdje svaka osoba uči bitnu istinu da „bez drugoga nema mene“. Pohvalio je napore zemlje da ojača ulogu obitelji, a istovremeno je istaknuo rizike s kojima se svaka obitelj suočava ako se izolira ili potiskuje glasove vlastitih članova. Sreća, rekao je, ne proizlazi iz individualizma ni iz prezira prema bračnoj povezanosti i otvorenosti životu.

Upozorio je na konzumerističke kulture koje usamljenost pretvaraju u robu, potičući umjesto toga „kulturu koja cijeni naklonost i osobnu povezanost“ odnosno kulturu u kojoj se poštuje bračna ljubav i nezamjenjiv doprinos žena. Žene, istaknuo je Papa, sve više obogaćuju zemlju kroz znanstveno djelovanje, profesionalni život, javnu službu i kulturno vodstvo.

Poziv da Turska bude izvor mira

Sveti Otac je izrazio nadu da će Turska nastaviti služiti kao „izvor stabilnosti i zbližavanja među narodima“, podsjećajući na posjete papa Pavla VI., Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje. U vrijeme kada svijet ponovno obilježavaju pojačani sukobi, upozorio je na ono što je papa Franjo nazvao „trećim svjetskim ratom koji se vodi u dijelovima“. Rekao je da narodi ulažu svoju energiju u destruktivnu dinamiku umjesto u zajedničke izazove mira, borbe protiv gladi, zaštite svega stvorenoga i osiguranja obrazovanja i zdravlja za sve.

Sveta Stolica, rekao je papa Lav, dolazi „samo sa svojom duhovnom i moralnom snagom“, ali i s čvrstom željom da surađuje sa svim narodima koji su posvećeni cjelovitom razvoju svake osobe. „Hodajmo zajedno u istini i prijateljstvu, ponizno se uzdajući u Božju pomoć“, zaključio je papa Lav, a izvijestio je Vatican News.