“Na ovom svetom Gospinom tlu, stavljajući nas dvoje u njezin zagovor, želim s tobom graditi život u vjeri. Ljubavi, želim da zajedno idemo prema vječnosti i kraljevstvu Božjem koji je naš cilj. Želiš li biti moja žena?”, pitao ju je zaručnik.

View this post on Instagram

A post shared by Karlo Photography 📷 (@karloo_photo)

Djevojka je odgovorila s “da”, a emotivni trenutak popraćen je zagrljajem i čestitkama. Uz objavu je navedeno kako prosidba nije bila samo romantičan trenutak, nego i izraz vjere, strpljenja i odnosa prema Bogu. “Na tlu gdje se suze pretvaraju u molitvu, izgovoreno je jedno ‘zauvijek’.

Ne samo ljubav dvoje ljudi, nego zavjet pred Bogom”, stoji u objavi. Brdo Ukazanja u Međugorju jedno je od najpoznatijih molitvenih mjesta u Hercegovini, a mnogi hodočasnici upravo ondje pronalaze prostor za osobne zavjete, molitvu i važne životne odluke.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi, čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio.

Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

Svećenik: fr Karlo Luka Kvesić.

„Čvrsto vjerujem da postoji dragi Bog. Vjerujem i da svi mi na kraju imamo neku svrhu te da se život nastavlja nakon smrti. I u mom životu ima trenutaka kad nije baš lako… Ja se oslanjam na ono što mi je dragi Bog dao“, poručio je Kovač.

Naglasio je i kako mu upravo vjera pomaže nositi se s teretima koje život donosi, ističući: „On mi daje da nosim samo onoliko koliko mogu podnijeti. A kad teret postane malo veći, znam da je on i dalje tu. To mi pomaže.“

Uz vjeru, važnu ulogu u njegovu životu imaju i znakovi pobožnosti koje nosi uz sebe, pa je tako otkrio da povremeno uz sebe ima krunicu ili medaljicu, koje mu daju dodatnu snagu i osjećaj sigurnosti.

Kovačeve riječi podsjećaju kako vjera nije samo osobno uvjerenje, nego živi odnos koji daje smisao, snagu i nadu, osobito u trenucima kada ljudske mogućnosti dosegnu svoje granice.

Prvi put se to dogodilo tijekom razgovora s liječnikom. Spominjući moguće pogoršanje zdravlja, liječnik mu je ponudio mogućnost medicinske pomoći pri umiranju (MAiD). Svećenik je priznao da ga je taj prijedlog zatekao, a zatim je odlučno odbio uvjeren da nitko ne može raspolagati ljudskim životom, čak ni u ime olakšanja patnje. Kao odgovor liječnik je svoje riječi nazvao "pružanjem informacija o dostupnim uslugama."

Nekoliko tjedana kasnije, kad bol u kuku nije popustila, medicinska sestra je ponovno pokrenula tu temu. U intervjuu za ''The B.C. Catholic'' otac Holland je istaknuo da je bila "posramljena i nesigurna, činilo se da djeluje iz sažaljenja."

Kanada je legalizirala potpomognuto samoubojstvo pod premijerom Justinom Trudeauom 2016. godine. Od tada pa do sredine 2024. broj smrtnih slučajeva od MAiD-a u Kanadi povećao se trinaest puta, kako je izvijestio ''LifeSite News'' u kolovozu 2024. pozivajući se na studiju kanadskog think tanka ''Cardus'' iz istog mjeseca. Kao rezultat toga kanadski MAiD program postao je najbrže rastući program za potpomognuto samoubojstvo na svijetu.

Kanadski MAiD program činio je nešto manje od 5% ukupnog broja smrtnih slučajeva u Kanadi u 2023. godini. Prosječna dob Kanađana koji su ove godine umrli kao posljedica potpomognutog samoubojstva iznosila je 77 godina, dvije godine manje nego u Nizozemskoj.

Koalicija za sprječavanje eutanazije (EPC) procijenila je da je do kraja 2025. godine ukupno 94.125 Kanađana usmrćeno kroz MAiD - državno potpomognuta samoubojstva - čime je Kanada na putu da postane prva zemlja s ukupno 100.000 takvih smrti u 2026. godini.

(kta)

Kraljević je otvoreno progovorio o razdoblju u kojem, kako je rekao, nije dovoljno razumio ono što njegova supruga proživljava.

“Mislio sam da je dovoljno da ja radim, da ja donosim plaću, da ja skrbim za obitelj, a ostalo, to što ona proživljava u svom srcu, u svojoj nutrini, to nije dio mog života. To meni ne treba. Senka (supruga), meni treba termin, meni treba utakmica Dinama, meni treba nekakav život, ti si tu, ja tebe volim, sve je krasno. Međutim, nema ispunjenja”, rekao je Kraljević.

Dodao je kako se u jednom trenutku dogodila važna promjena u životu njegove supruge, što je, prema njegovim riječima, otvorilo i dublju duhovnu borbu unutar obitelji.

“I tada ona na jednom susretu doživljava jedno oslobođenje, jedan preporod. Dolazi do jednog duhovnog rata”, kazao je.

Kroz svoje svjedočanstvo Kraljević je govorio o osobnoj promjeni, vjeri, braku, obitelji i služenju, ali i o tome kako se duhovni život ne može svesti samo na vanjske obveze i svakodnevnu rutinu.

Cijelo svjedočanstvo Ivice Kraljevića možete pogledati u videu.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama’.

Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.«

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

Sjećanje na novinare žrtve ratova

Rimski je biskup potom podsjetio da se na današnji dan obilježava Svjetski dan slobode medija, koji promiče UNESCO. To je prilika da podsjetimo vlade na potrebu poštivanja njihove obveze da zajamče slobodu informiranja te da se prisjetimo onih novinara koji su izgubili život tijekom izvještavanja. Papa je stoga rekao:

Nažalost, to je pravo često povrijeđeno, ponekad na očit, a ponekad na skriven način. Prisjetimo se brojnih novinara i reportera koji su postali žrtve ratova i nasilja.

Zahvala udruzi „Meter“ za više od 20 godina djelovanja u zaštiti maloljetnika

Petrov je nasljednik u pozdravima osobito zahvalio udruzi „Meter Ets“, koja se već dugo vremena zalaže za zaštitu maloljetnika:

Pozdravljam udrugu „Meter“ koja se već trideset godina zalaže za obranu maloljetnika od zlostavljanja, uključujući u to crkvenu i civilnu zajednicu te educirajući kako biti blizu žrtvama i provoditi prevenciju. Hvala vam na vašoj službi!

Pozdrav Peruancima u Rimu, štovateljima Gospe Virgen de Chapi

Među vjernicima iz Rima i hodočasnicima pristiglima iz mnogih zemalja diljem svijeta papa Lav je uputio poseban pozdrav Peruancima koji su u Rimu dio udruge posvećene Gospi Virgen de Chapi iz Arequipe.

U Jeruzalemu je uhićen 36-godišnji muškarac nakon što je napao časnu sestru u blizini Davidova groba. Izraelska policija uspjela je locirati osumnjičenika i optužiti ga za napad s rasističkim motivima. Muškarac je iznenada namjerno gurnuo sestru nakon čega je ostala ležati na tlu, potom se vratio i počeo je udarati nogama. Izraelski vojnik koji se zatekao na licu mjesta nedugo nakon napada intervenirao je i spriječio daljnje udaranje časne sestre.

I ovaj incident potvrda je da se u Izraelu ponavljaju napadi radikalnih židovskih skupina na kršćane. Pozitivno je ipak što su se drugi prolaznici Židovi umiješali kako bi obranili časnu sestru od napadača. Ovakva se djela u Izraelu dosljedno procesuiraju kao kaznena djela, no u islamskim zemljama daleko ekstremnija djela protiv vjerskih manjina često ostaju nekažnjena.

(kta)

Potom su u procesiji oba relikvijara unesena u bogoslužni prostor te je započelo molitveno bdjenje koje je predvodio provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, uz nazočnost remetskoga priora o. Ivana Živkovića, remetskoga župnika o. Zlatka Pletikosića te svećenika i karmelićana koji žive u ovome samostanu.

Između molitava pjevane su litanije sv. Maloj Tereziji i sv. Ljudevitu i Zeliji te pjesme u čast sv. Male Terezije, a molitvu su animirali karmelski bogoslovi.

Okupljeni vjernici su u rukama nosili ruže, simbol sv. Male Terezije. Svi nazočni mogli su osobno počastiti relikvije. Program je nastavljen osobnom pobožnošću, svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio provincijal o. Vinko Mamić te cjelonoćnim bdjenjem.

Relikvije ostaju u remetskoj župi do ponedjeljka ujutro, kada odlaze u Kloštar Ivanić, kod klauzurnih karmelićanki. Program čašćenja relikvija u Remetama, kao i u ostalim mjestima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, može se preuzeti na službenim mrežnim stranicama https://karmelbsi.hr/relikvije/.

Time su datumi prikazivanja usklađeni s kršćanskim liturgijskim kalendarom, prema dostupnim produkcijskim podacima.

Radnja filma zasad nije u potpunosti otkrivena, redatelj Gibson je projekt opisao kao svojevrsno „nadnaravno iskustvo“, ističući da film istražuje događaje između Kristove smrti i uskrsnuća.

Za razliku od prvoga filma, nova produkcija donosi u potpunosti obnovljenu glumačku postavu. Ulogu Isusa tumači Jaakko Ohtonen, Mariju Magdalenu glumi Mariela Garriga, Djevicu Mariju utjelovljuje Kasia Smutniak, dok Poncija Pilata tumači Riccardo Scamarcio. U filmu se pojavljuju i Pier Luigi Pasino kao Petar te Rupert Everett kao Abraham.

Promjena glumačke postave povezana je s vremenskim okvirom radnje, koja započinje neposredno nakon događaja iz prvoga filma, svega nekoliko dana nakon raspeća. Redatelj je pritom odustao od digitalnog pomlađivanja izvornih glumaca, ocijenivši takvo rješenje preskupim i vizualno nedovoljno uvjerljivim, osobito s obzirom na zahtjevnost projekta.

Dodatni razlog je i fizička zahtjevnost scena koje uključuju prikaz nadnaravnih zbivanja, zbog čega je angažirana mlađa glumačka postava, kao i želja za novim vizualnim i estetskim pristupom.

Izvorni film „Pasija“, u kojem je Jim Caviezel tumačio Isusa iz Nazareta, a Monica Bellucci Mariju Magdalenu, prikazivao je posljednjih dvanaest sati prije Kristova raspeća te je postigao velik komercijalni uspjeh. Ostvario je prihod od 370 milijuna dolara na sjevernoameričkom tržištu te više od 610 milijuna dolara na svjetskoj razini, uz produkcijski proračun od 30 milijuna dolara. Film je bio nominiran za nagradu Oscar u kategorijama za najbolju šminku, fotografiju i originalnu glazbu.

Projekt je realiziran u rimskim studijima Cinecittà, gdje su izgrađeni složeni unutarnji setovi, osobito za prikaz metafizičkih prostora, te na brojnim lokacijama u južnoj Italiji. Snimanje je trajalo ukupno 134 dana, odnosno oko sedam mjeseci, od početka listopada do kraja travnja.

Dodatne scene snimane su na više lokacija, uključujući Gravinu u Pugliji te gradove Materu, Ginosu, Torre Guaceto, Brindisi i Craco. Područja u regiji Basilicata, poput Parco della Murgia te napuštenih naselja Craco i Pisticci, iskorištena su za dočaravanje pustinjskih i nadnaravnih ambijenata, dok je prirodni rezervat Torre Guaceto poslužio kao kulisa za prizore vezane uz Galilejsko jezero.

Direktor fotografije u nastavku više nije Caleb Deschanel, koji je radio na prvom filmu, nego tu ulogu preuzima Robrecht Heyvaert. Projekt će biti objavljen kao dva zasebna filma, pri čemu je proračun svakog dijela procijenjen na između 100 i 125 milijuna dolara, uz značajnu uporabu vizualnih efekata.

Film produciraju Mel Gibson i njegov dugogodišnji suradnik Bruce Davey u okviru produkcijske kuće Icon Productions. Očekuje se da će „Uskrsnuće Kristovo“ biti jedno od najiščekivanijih filmskih ostvarenja s religijskom tematikom u nadolazećem razdoblju.

Molitva se nastavlja, a pripreme počinju, poručio je biskup Rogić.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

Kaže mu Juda, ne Iškariotski: »Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?« Odgovori mu Isus: »Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj — Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«

Svećenik: vlč. Karlo Špoljarić.

Dar koji nosi poruku.
Dar koji podsjeća na ljubav koja traje cijeli život.

Angellum je pripremio pažljivo i decentno odabrane darove koji će uspjeti prenijeti emociju ljubavi i zahvalnosti prema majci. Istražite i odaberite srcu najdraži klikom na: Angellum prigodni darovi za Majčin dan 10.5. 

Također, ako želite možemo u Vaše ime uz čestitku poslati na maminu adresu dar direktno.  Samo stavite u napomenu prilikom narudžbe. 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.«

Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!«

Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Potom je pročitana poruka pape Lava XIV., koju je uputio sudionicima SHKM-a u Požeškoj biskupiji. „Budite u ovome svijetu istinski svjedoci radosti i mira koji proizlazi iz susreta s Kristom i slijedite ga bez straha. Crkva računa na vas: na vašu živu vjeru, vašu kreativnost i vaš zanos, kako bi Evanđelje dosegnulo srca mnogih i osvijetlilo put mlađim generacijama“, potaknuo je mlade. Uz poruku prikazan je i kratki videozapis u kojemu Sveti Otac udjeljuje blagoslov svima nazočnima.

Biskup Martinović je na početku propovijedi pozdravio sve okupljene. Osvrćući se na naviještena liturgijska čitanja, pojasnio je Isusovu sliku trsa. „Slika trsa s jedne strane izražava Božju brigu punu ljubavi za nas, a s druge strane nam je opomena i upozorenje, upozorava nas da, ako prekinemo tu vezu s Gospodinom, ne možemo donositi plodove dobrog života te i sami riskiramo da postanemo suhe grane“, rekao je.

Pitajući zašto Isus želi da svi ostanu povezani s njim, istaknuo je da je to „zato što nas ljubi i zna da nam u životu dolaze razne teškoće, kušnje, nejasnoće, sumnje, problemi, da ne podlegnemo utjecajima svijeta i ljudi koji razaraju vjeru, ljudske živote, brakove i obitelji, koji udaljavaju ljude od Boga i Crkve. U ovo vrijeme velikih kriza, ratova i podjela u svijetu i među nama, u obiteljima i društvu, Krist i danas poziva na jedinstvo, na zajedništvo, jer jedino jedinstvo u njegovoj ljubavi izgrađuje obitelj, društvo, Crkvu i naš narod. Dragi mladi, budite graditelji zajedništva, ne samo danas, nego uvijek u svojim obiteljima i svugdje“, potaknuo je mlade biskup Martinović.

„Dragi mladi, u prispodobi o trsu i lozi Isus nam daje najljepšu sliku o potrebi naše povezanosti s Bogom, izvorom života. On nam je uzor svima, jedini pravi Trs, Put, Istina i Život. Crkva Božja i naš narod su se poput loze stoljećima napajali na trsu. Da nismo bili na trsu, kao narod bismo se bez korijena osušili i izgubili svoj identitet. Dragi mladi, vi danas svjedočite da ste na pravom trsu Isusu Kristu, vi ste nada Crkve i našeg naroda, u vama je budućnost Crkve, društva i obitelji, po vama neka sjaj Božje ljubavi zahvati ne samo slavonsku Zlatnu dolinu, nego cijelu domovinu Hrvatsku i cijeli svijet gdje god išli. Neka sjaj Božje ljubavi i mudrosti obasjava vaša srca, obitelji, vaše putove i korake“, istaknuo je.

„Dragi mladi, ne zaboravite da je naš Bog Isus Krist – mladi Bog. Njegove riječi: ‘Ja sam trs, vi loze’ su riječi tridesettrogodišnjega mladića Isusa iz Nazareta upućene apostolima prije muke, a danas su upućene nama: ‘Ostanite u meni, budite moji učenici i donosite rod da se proslavi Otac.’ Isus će poslije nadodati i još jasnije poručiti: ‘Ostanite u mojoj ljubavi, budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi’“, zaključio je biskup Martinović.

Pri kraju euharistijskog slavlja, biskup Rogić je uputio riječi zahvale domaćinima ovogodišnjeg Susreta hrvatske katoličke mladeži i povjerenicima za mlade te je predstavio domaćine sljedećeg, 14. SHKM-a – Krčku biskupiju. Potom su krčki biskup Ivica Petanjak te mladi budući domaćini preuzeli križ Susreta.

Papa Lav XIV. predvodio je misu u bazilici svetoga Ivana Lateranskog tijekom koje je zaredio četvoricu novih pomoćnih biskupa Rimske biskupije: mons. Alessandra Zenobbija, mons. Stefana Sparapanija, mons. Andreu Carlevalea i mons. Marca Valentija.

Papa je homiliju započeo istaknuvši da Crkva u Rimu ima jedinstven poziv na univerzalnost i ljubav zahvaljujući svojoj posebnoj povezanosti s Kristom, uskrslim i živim, koji je temelj duhovne građevine sastavljene od živoga kamenja, a to je sveti Božji narod.

Osvrćući se na biblijsku metaforu kamena koji su odbacili graditelji, a koji je postao kamen zaglavni, Sveti Otac istaknuo je mesijansko poslanje Sina Božjega koji je išao tražiti odbačene ovce, sjedio s njima za stolom, razoružavao ruke i srca onih koji su ih htjeli kamenovati te tako objavljivao Očevo lice. Pritom je dodao:

„Crkvo koja živiš u Rimu, odbačeni kamen središte je mesijanskog navještaja pred onima koje je društvo odbacivalo i još uvijek odbacuje. To je središte našega navještaja, naše misije. Vidjeli smo Sveca kako dotiče nečiste, Pravednika kako oprašta grešnicima, Život kako ozdravlja bolesne, Učitelja kako pere prljave i umorne noge svojih učenika“.

Rimski je biskup potom istaknuo da upravo u Kristu, koji je preokrenuo logiku vladanja, odbačeni ponovno nalaze svoje dostojanstvo i osjećaju se izabranima za Kraljevstvo Božje. Isus je hodio među nama kao razoružani i razoružavajući prorok, a kada je bio odbačen, nije promijenio svoj način djelovanja. Papa je stoga potaknuo nove biskupe da mu pomognu biti odraz Dobroga Pastira za rimski narod i predvoditi u ljubavi sav sveti Božji narod raspršen po cijelome svijetu. Pritom je dodao:

„Potičem vas da idete k odbačenom kamenju ovoga grada i da im navijestite kako u Kristu, našem zaglavnom kamenu, nitko nije isključen iz mogućnosti da postane aktivni dio svete građevine koja je Crkva, kao i bratstva među ljudima“.

Podsjećajući na riječi pape Franje, papa Lav XIV. pozvao je biskupe da budu Crkva kao „poljska bolnica“ te „ulični pastiri“ koji imaju na srcu materijalne i egzistencijalne periferije kako se nitko ne bi osjećao odbačenim od Boga. Potaknuo ih je također da se ne zadovoljavaju privilegijama koje bi im njihov položaj mogao ponuditi te da ne slijede svjetovnu logiku koja traži prva mjesta. Pritom je dodao:

„Budite svjedoci Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi. Bit ćete proroci u svojoj službi ako budete ljudi mira i jedinstva, povezujući nitima milosti i milosrđa prostrane i naseljene prostore ove biskupije, usklađujući razlike, prihvaćajući, slušajući i opraštajući“.

Papa Lav XIV. na kraju je potaknuo novozaređene pomoćne biskupe Rimske biskupije da, podsjećajući na ljepotu Evanđelja, pomognu prezbiterima, đakonima, redovnicama i redovnicima, kao i laicima, da se ne osjećaju sami, da ponovno ožive nadu u svojim različitim službama te da se osjećaju dijelom jedne te iste misije.

Program je obuhvatio svetu misu, ispovijed, pričest te zajedničku krunicu, a organizatori ističu kako je cilj bio odgovor na duhovni poziv i iskazivanje pobožnosti Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Posebno je naglašena simbolika zajedničkog hoda od crkve sv. Ante do crkve sv. Kate, pri čemu su sudionici, kako navode organizatori, “svjedočili vjeru i pripadnost Crkvi”.

Organizatori su zahvalili svima na dolasku i sudjelovanju, uz poruku da plodovi molitve ostanu prisutni u svakodnevnom životu vjernika i njihovih obitelji.

Uskrsno bdijenje 4. travnja započelo je na stepenicama Rue Saint-Honoré blagoslovom uskrsnoga ognja. Šaroliko, ali puno poštovanja mnoštvo – uključujući mnoge mlade obitelji – preselilo se zatim u mračnu crkvu. Malo po malo, svijeće su osvjetljavale unutrašnjost dok se pjevanje uzdizalo. Za katekumene je ovaj trenutak označio završetak često duga osobnog traženja odgovora na pitanja o istini, smislu, životu i smrti. Mnogi su se intelektualno borili mjesecima ili godinama prije nego što su učinili korak prema krštenju.

Otac Thierry Laurent, voditelj Župe Saint-Roch, izvještava da su gotovo svi novokrštenici ove godine stari između 20 i 30 godina. Uz 55 krštenja, četiri druga mlada punoljetna čovjeka iz drugih kršćanskih denominacija stupila su u puno zajedništvo s Katoličkom crkvom, a oko 40 drugih priprema se za krizmu u lipnju. Ukupno u ovoj Župi približava se Crkvi ili produbljuje veze gotovo 100 osoba iste dobne skupine. Kateheza je zahtjevna: sat i pol nastave tjedno, individualna potpora i korak po korak uvod u sakramentalni život. „U početku smo mislili da bi moglo biti prezahtjevno“, priznaje župnik Laurent, „ali to je upravo ono što ti mladi ljudi traže.“

Profili obraćenika su različiti, ali se provlači jedna zajednička nit: mnogi dolaze iz vjerski potpuno netaknute sredine – župnik Laurent govori o „netaknutoj zemlji“. U prošlosti bi ljudi barem nešto naučili o vjeri preko baka i djedova ili obitelji. Danas mnogi ljudi počinju od nule. Ipak, često imaju znatnu intelektualnu pripremu: puno su čitali i njihovi su koraci dobro promišljeni.

Emmanuel (36), koji je odrastao u ateističkome okruženju, svoj put opisuje kao dugo intelektualno putovanje: „Osjetio sam da se moja vjera konačno poklapa s mojim razumom i logikom.“ Proveo je godine prikupljajući pitanja i opirući se svakom obliku autoriteta. „Ali vjera je poput gumene trake: što se dalje pokušavaš udaljiti od nje, to te jače vuče natrag.“

Charlotte (27) je poticaj za svoj put prema vjeri pronašla u tuzi za voljenom osobom. Odjednom je shvatila da se želi povezati sa svojom obitelji – ona jedina još nije bila krštena. Gaël (25) je bio privučen mislima pustinjskih otaca i asketskim, kontinuiranim unutarnjim stavom tradicije; sama liturgija za njega je bila presudna. Anita (25), koja je odrasla u protestantskome okruženju na Tajvanu, pristup vjeri je pronašla kroz brak s francuskim katolikom i posebnu liturgijsku ljepotu u Saint-Rochu.

Novokrštenici uvijek spominju svetost koja se može osjetiti kao odlučujući čimbenik: „To je liturgija u kojoj je sveto jasno izraženo“, objašnjava otac Laurent. „To može zvučati paradoksalno, jer potpuno sveto se ne može objasniti. Ali ono se pokazuje u liturgiji koja se može činiti zahtjevnijom i težom – i upravo zato privlači ljudska srca.“

Saint-Roch nije usamljen slučaj. Prema podatcima Pariške nadbiskupije, među župe s najviše katekumena ove godine ubraja se i Saint-Eugène–Sainte-Cécile, još jedna crkva s izrazito tradicionalnom liturgijskom orijentacijom. Ostale visoko rangirane zajednice nalaze se u četvrtima srednje klase kao što je Saint-Germain-des-Prés ili u popularnijim četvrtima.

Fenomen nije ograničen samo na tradicionalnu liturgiju. Ipak, primjetno je da mnogi mladi odrasli, osobito u tradicionalno orijentiranim zajednicama ili u karizmatskim kontekstima, traže nešto što nadilazi svakodnevicu i što se živi zajedno. Promatrači već govore o „tradizmatičnoj“ dinamici – neočekivanoj kombinaciji tradicije i karizmatske obnove.

Osim liturgije, mnogi obraćenici ističu i osjećaj zajedništva: žele biti dio nečega što živi i raste. Samy, djevojka oštećena sluha, odrasla je između majke katolkinje i oca muslimana, sažima: „Želim da zajednica vjernika raste i da bude sve više kršćana!“

Godinama se u Francuskoj primjećuje porast broja krštenja odraslih – oko 13 000 zabilježeno je diljem zemlje 2026. godine, od čega 788 samo u Parizu. Porast se ubrzao, osobito od 2024. Mnogi pridošli su mladi, intelektualno znatiželjni ljudi koji traže koherentnost u doktrini, liturgiji i životu zajednice. Čini se da tradicionalna liturgija za neke od njih ima posebnu privlačnost: ona prenosi transcendenciju, red i dubinu u svijetu koji se mnogima čini kaotičnim i površnim.

Izvor: .ktabkbih.net

Na konferenciji za medije bit će detaljno predstavljen program obilježavanja 81. godišnjice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda iz svibnja 1945. godine.

Program obilježavanja započet će u srijedu, 13. svibnja, Komemorativnom akademijom u dvorani Vijenac Nadbiskupskog pastoralnog centra na Kaptolu u Zagrebu. Program akademije sastojat će se od nastupa hrvatskih dramskih i glazbenih umjetnika, a redatelj akademije bit će prof. dr. sc. Krešimir Dolenčić.

U petak, 15. svibnja, u 16 i 16.30 sati, kod spomen-obilježja bleiburškim žrtvama na groblju u Unterloibachu i na Bleiburškom polju, izmolit će se molitve te položiti vijenci i zapaliti svijeće. Molitve će predvoditi fra Pavo Dominković, voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu, dok će vijence položiti i svijeće zapaliti predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske u Austriji i izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda.

Istoga dana u 18 sati, u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bleiburgu, služit će se sveta misa u organizaciji Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajedničkog tijela Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu te austrijske župe Bleiburg. Misno slavlje predvodit će fra Tomislav Kraljević, provincijal Hrvatske dominikanske provincije. Svetu misu izravno će prenositi Laudato TV, Radiotelevizija Herceg-Bosne i Hrvatski katolički radio.

U subotu, 16. svibnja 2026., u 9.30 sati, na zagrebačkom groblju Mirogoj održat će se komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda. Državna izaslanstva Republike Hrvatske, predvođena predsjednikom Hrvatskoga sabora, položit će vijence i zapaliti svijeće kod Središnjeg križa. Molitvu će izmoliti vojni biskup u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan, dok će dovu izmoliti predstavnik Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj.

Izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda položit će vijence i zapaliti svijeće i kod spomenika bleiburškim žrtvama na Mirogoju. Organizator komemoracije je Počasni bleiburški vod, dok je Hrvatska biskupska konferencija suorganizator u liturgijskom dijelu. Pokrovitelj komemoracije je Hrvatski sabor, a supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine. Komemorativni skup izravno će prenositi Hrvatska radiotelevizija, Radiotelevizija Herceg-Bosne i Hrvatski katolički radio.

Također u subotu, 16. svibnja, u 12.15 sati, u crkvi Muke Isusove u Macelju služit će se sveta misa koju će predvoditi mons. Jure Bogdan. Organizator toga dijela programa je Hrvatska biskupska konferencija, a prijenos mise osigurat će Hrvatska radiotelevizija, Radiotelevizija Herceg-Bosne i Hrvatski katolički radio.

Organizatori pozivaju predstavnike medija da sudjeluju na konferenciji za medije te prate program obilježavanja.

U molitvi Papa je sa žalošću istaknuo da milijuni braće i sestara i dalje trpe zbog gladi. Žaleći zbog toga što se za stolovima rasipa toliko dobara, papa Lav XIV. molio je da Gospodin „probudi u nama novu svijest: da naučimo zahvaljivati za svaki obrok, živjeti jednostavno, radosno dijeliti i brinuti se za plodove zemlje kao za dar od Tebe, namijenjen svima, a ne samo nekolicini.“

Molio je da Isus osposobi „da logiku sebične potrošnje preobrazimo u kulturu solidarnosti“ i to kroz zajednice promicanjem konkretnih djela, uključujući kampanje podizanja svijesti, banke hrane te umjeren i odgovoran način života.

„Ti koji si nam poslao svoga ljubljenog Sina Isusa, kruh razlomljen za život svijeta“, molio je papa Lav XIV., „daruj nam novo srce, gladno pravednosti i žedno bratstva.“

Na kraju je Papa molio: „Neka nitko ne bude isključen sa zajedničkog stola i neka nas Tvoj Duh nauči gledati kruh ne kao predmet potrošnje, nego kao znak zajedništva i brige. Amen.“

Prema Globalnom izvješću za 2026. World Food Programme (Svjetskog programa za hranu), čak 318 milijuna ljudi ove će se godine suočiti s krizom gladi ili još težim oblicima nestašice hrane.

Agencija upozorava da bi sukob na Bliskom istoku mogao gurnuti dodatnih 45 milijuna ljudi u tešku glad već do sredine ove godine.

U priopćenju za javnost objavljenom uz video međunarodni ravnatelj Papine svjetske molitvene mreže vlč. Cristóbal Fones, istaknuo je da je ta nakana iznimno značajna. „Ova nakana dolazi iz Papina srca. Duboko ga boli što toliko ljudi u svijetu nema pristup nečemu tako osnovnom i ljudskom kao što je hrana. Zato poziva sve da ne ostanu ravnodušni, nego da poduzmu konkretne korake – najprije molitvom, a potom i djelima solidarnosti“, rekao je vlč. Fones, izvijestio je Vatican News.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.«

Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u ocu i Otac u meni?

Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.

Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«

Svećenik: vlč. Matija Luketić.

Epizoda donosi i teme o kojima se rijetko govori bez zadrške, od ovisnosti i partnerskih odnosa do života nakon izlaska iz tog začaranog kruga, kada pojedinac ponovno traži pripadanje, smisao i osjećaj sigurnosti.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.«

Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

Govoreći u emisiji Shawn Ryan Show, otac Ripperger je rekao:
„Antikrist mora moći vladati svijetom. On neće vladati kroz političke strukture, već kroz ekonomiju.“ Svećenik je objasnio da se čini kako se nekoliko uvjeta koje su opisali rani crkveni učitelji danas ostvaruje u suvremenom društvu.

Scena je postavljena za Antikrista

Rani kršćanski teolozi učili su da će se Antikrist pojaviti u razdoblju raširenog moralnog kolapsa, što, prema Rippergeru, traje već desetljećima. „To se događa od 1950-ih. Došlo je do implozije, gdje ljudi jednostavno ne slijede zakone Božje i prirodnog zakona u bilo kojem smislu,“ rekao je, dodajući da je „scena postavljena“ za dolazak Antikrista.

Svećenik je upozorio da Antikrist neće doći na vlast isključivo putem politike, nego kroz kontrolu globalne ekonomije. „Moderni financijski sustavi i nove digitalne tehnologije mogli bi stvoriti vrstu centralizirane ekonomske kontrole koju opisuju biblijske proročke knjige,“ objasnio je.

„Zato se govori o pečatu Zvijeri. Pa, gotovo smo tamo, gdje bi mogli doslovno odlučiti: ‘Ako ne pristaneš na određene uvjete, nećeš imati pristup digitalnoj valuti koju ćemo uvesti globalno. Ako ne pristaneš, jednostavno će te izbrisati’

Karizma i obmana Antikrista

Prema kršćanskoj proročkoj tradiciji, Antikrist će biti karizmatičan, ali obmanjujući vođa.
„Kažu da će Antikrist biti toliko karizmatičan, i osim ako osoba ne primi posebne milosti od Boga, lako će se uvjeriti u ono što uči i propovijeda,“ rekao je Ripperger.

Dodao je da će se ova figura predstaviti kao spasitelj čovječanstva, dok istovremeno odbacuje Krista. Proročanstva također navode da će Antikrist biti ojačan od strane Sotone, progoniti vjernike i zahtijevati lojalnost ili obožavanje.

Otac Ripperger spomenuo je i da kršćanska proročanstva predviđaju povratak dvaju biblijskih proroka koji će se suprotstaviti Antikristu prije njegovog pada.
„Dva proroka koja su na nebu, Ilija i Henok, moraju se vratiti… oni zapravo dolaze i propovijedaju protiv njega,“ rekao je. Prema svećeniku, proroci će na kraju biti ubijeni prije Kristova povratka i poraza Antikrista.

Antikrist i globalna ekonomija

Proročanstva također sugeriraju da će Antikrist, na početku, predstavljati mirotvornog vođu, sklapajući privremene sporazume, posebno na Bliskom istoku, prije nego što se okrene protiv Izraela.

Međutim, Ripperger ističe da će njegova moć u konačnici ovisiti o jedinstvenom globalnom ekonomskom sustavu koji može kontrolirati tko može kupovati ili prodavati.

„To bi se moglo provoditi kroz financijski pristup vezan za tehnologiju,“ objasnio je.
U Knjizi Otkrivenja spominje se „pečat Zvijeri“, sustav bez kojeg ljudi ne mogu trgovati, a neki moderni tumači vjeruju da bi buduće tehnologije mogle nalikovati na taj mehanizam.
Otac Ripperger dodaje da bi tehnologije poput mikroćipova ili digitalnih identifikacijskih sustava teoretski mogle ispuniti tu ulogu.

„Bit će nešto u našim tijelima što će nam omogućiti pristup tim stvarima,“ rekao je.

Pečat Zvijeri i kršćanski sakramenti

Rana crkvena učenja opisuju pečat Zvijeri kao suprotnost duhovnom pečatu koji vjernici primaju krštenjem. U katoličkoj tradiciji, krštenje ostavlja trajni duhovni pečat na duši, simbolizirajući pripadnost Kristu. Tijekom sakramenta, svećenik često pravi znak križa na čelu kao vidljivi podsjetnik posvećenja.
„Pečat Zvijeri, prema teolozima, opisuje se kao inverzija tog simbola, nešto što se stavlja na tijelo ili unutar njega i označava odanost drugoj vlasti. Funkcionirao bi kao identifikator koji ljudima omogućuje pristup osnovnim dijelovima društva, uključujući hranu, dobra i financijske sustave,“ objasnio je Ripperger.

Poziv vjernicima

Na pitanje kako će oni koji odbiju pečat Zvijeri preživjeti, svećenik je odgovorio:
„Morate biti spremni žrtvovati manju korist da biste postigli veću dobrobit. Morate slijediti Krista bez obzira na osobni trošak. Bog će također često pružiti ljudima ono što im je potrebno.“
Otac Ripperger naglasio je da ne može sa sigurnošću reći da su takvi događaji neposredno pred vratima.
„Ne mislim da je on odmah iza ugla, ali mogao bih biti u krivu.“
Ipak, upozorio je da brze tehnološke promjene i promjenjivi globalni sustavi mogu čovječanstvo približiti uvjetima opisanim u drevnim proročanstvima.

Ovo je 10 glavnih zaključaka:

1. Šesnaest godina prosječna je dob kada se počinje razmišljati o svećeničkom pozivu

Otprilike polovica ispitanika izjavila je da je prvi put razmišljala o svećeništvu između 3. i 16. godine, dok je druga polovica to učinila između 16. i 51. godine, uz prosjek od 16 godina.
Ta je dob nešto viša kod kandidata za redovništvo, koji su u prosjeku imali 18 godina kada su prvi put razmišljali o pozivu. Polovica te skupine bila je između 3. i 19. godine, a druga polovica između 19. i 39. godine.

Više od trećine (39 %) kandidata prvi je put razmišljalo o svećeništvu još u osnovnoj školi, između 6. i 13. godine.

2. Mlađi svećenici većinom će imati nešto više od 30 godina u trenutku ređenja

Prosječna dob ovogodišnjih kandidata pri ređenju iznosi 33 godine: polovica ima između 26 i 31 godine, a druga polovica između 31 i 75 godina.
Gotovo polovica (49 %) ovogodišnjih ređenika ima 30 ili manje godina, dok ih je 38 % između 31 i 40 godina. Ova skupina čini 59 % redovničkih kandidata, nasuprot 33 % biskupijskih, što CARA opisuje kao statistički značajnu razliku.

Većina ispitanika (62 %) izjasnila se kao bijelci, 17 % kao Hispanoamerikanci ili Latinoamerikanci, 11 % kao Azijci ili Pacifički otočani, 5 % kao crnci ili Afroamerikanci, a 2 % navelo je drugu etničku pripadnost.

3. Više od 25 % ovogodišnjih kandidata rođeno je izvan SAD-a

Više od četvrtine kandidata rođeno je izvan SAD-a. Među ispitanicima, 26 % navelo je da nisu rođeni u SAD-u, a najčešće zemlje podrijetla su Vijetnam (5 %), Meksiko (3 %) i Kolumbija (2 %). CARA ističe da kandidati dolaze iz 30 različitih zemalja.
Euharistijsko klanjanje, krunica i molitvene/biblijske skupine prednjače među praksama prije ulaska u sjemenište
Većina ispitanika (81 %) izjavila je da provodi vrijeme u molitvi pred Presvetim. Biskupijski bogoslovi nešto češće spominju euharistijsko klanjanje (83 %) nego redovnički (75 %), ali je ta praksa većinska u obje skupine.
Slijedi krunica (79 % ukupno), s 81 % biskupijskih i 70 % redovničkih kandidata.

Nešto više od polovice (52 %) spomenulo je molitvene skupine i proučavanje Biblije, pri čemu su redovnici (59 %) skloniji toj praksi nego biskupijski kandidati (50 %).

Važnu ulogu imaju i lectio divina (48 %), duhovne obnove u srednjoj školi (44 %) i na fakultetu (29 %).

4.Većina ovogodišnjih kandidata bila je ministrantima prije ulaska u sjemenište

Većina (79 %) izjavila je da su bili ministranti prije ulaska u sjemenište (81 % biskupijskih i 72 % redovničkih).
Sudjelovali su i kao čitači (49 %), izvanredni djelitelji pričesti (35 %), pastoralni suradnici za mlade ili studente (34 %) te katehete (32 %).

5. Barem ih je jedna osoba potaknula na razmišljanje o svećeništvu – najčešće župnik

Gotovo svi (92 %) naveli su da ih je barem jedna osoba ohrabrila da razmisle o svećeništvu. U 70 % slučajeva to je bio župnik, zatim prijatelj (49 %), majka (46 %), župljanin (44 %) i otac (37 %).
Manje od polovice (41 %) bilo je odvraćano od ulaska u sjemenište, najčešće od drugih članova obitelji (22 %), prijatelja ili kolega (17 %) te majke ili oca (po 12 %).

7. Većina novih svećenika dolazi iz katoličkih obitelji s oba roditelja i više djece te je krštena u djetinjstvu

Ukupno 93 % ispitanika kršteno je kao katolici u djetinjstvu (94 % biskupijskih i 89 % redovničkih). Kod redovničkih kandidata veći je udio onih koji su kasnije prešli na katoličanstvo (11 %).
Većina (86 %) navela je da su oba roditelja katolici. CARA procjenjuje da bi, nastavi li se trend, taj udio mogao dosegnuti 88 % do 2031.

Gotovo svi (97 %) odgajani su od barem jednog biološkog roditelja, a 88 % u braku s oba roditelja koji žive zajedno.

Mladi svećenici najčešće imaju troje braće i sestara, a većina (37 %) nalazi se negdje u sredini po redoslijedu rođenja; samo 5 % jedinci su.

8. Nisu svi pohađali katoličke škole, ali više od 60 % sudjelovalo je u župnoj vjeronaučnoj pouci

Ukupno 45 % kandidata pohađalo je katoličku osnovnu školu, 38 % srednju, a 34 % fakultet. Dodatnih 11 % školovalo se kod kuće.
Većina (63 %) sudjelovala je u župnom vjeronauku, pri čemu su biskupijski bogoslovi (66 %) zastupljeniji od redovničkih (51 %).

Više od polovice završilo je fakultet i radilo puno radno vrijeme prije ulaska u sjemenište
Tri od pet ispitanika (61 %) stekla su diplomu prije ulaska u sjemenište. Najčešća područja studija su filozofija, teologija, inženjerstvo, poslovna administracija, prirodne znanosti i matematika.
Ukupno 64 % imalo je iskustvo rada s punim radnim vremenom, najčešće u pastoralnom radu (18 %), obrazovanju (17 %), poslovanju (15 %) te prodaji i korisničkoj podršci (12 %).

9. Studentski dug bio je problem za neke, ali ne za većinu pri ulasku u sjemenište

Većina (79 %) nije imala dugove za obrazovanje pri ulasku u sjemenište. Oni koji jesu imali dug, u prosjeku su dugovali nešto više od 33.000 dolara.
U trenutku ređenja prosječni dug iznosio je nešto više od 22.000 dolara. Najveću pomoć u otplati pružali su članovi obitelji (65 %), zatim redovničke zajednice (29 %), društvo Labouré (19 %), Vitezovi Kolumba (16 %), župe (10 %) te prijatelji ili kolege (10 %).

Izvor: muzevnibudite.com

PRIOPĆENJE

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine osjeća potrebu ponovno naglasiti svoja temeljna stajališta u vezi s aktualnim društvenim i javnim raspravama koje opterećuju odnose među narodima i vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini.

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine izražava duboko žaljenje zbog sadržaja i tona priopćenja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u kojem se, bez ikakvih konkretnih dokaza, Katoličku crkvu i neimenovane “crkvene krugove” dovodi u vezu s navodnim projektima podjele Bosne i Hercegovine.

Odbacujemo takve tvrdnje kao neutemeljene, neodgovorne i štetne za međureligijski dijalog i ukupne odnose u društvu. Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, kroz Biskupsku konferenciju Bosne i Hercegovine i svoje ustanove, dosljedno zagovara mir, pravdu, dijalog i jednakopravnost konstitutivnih naroda i građana, bez ikakvih skrivenih političkih agenda.

Posebno zabrinjava pokušaj da se povijesne tragedije i sudski utvrđeni zločini instrumentaliziraju za dnevnopolitičke obračune i diskreditaciju drugih vjerskih zajednica. Takva retorika ne doprinosi suočavanju s prošlošću, nego produbljuje nepovjerenje i nepotrebno podiže tenzije.

Bosna i Hercegovina je, sukladno svome ustavnom poretku proizašlom iz Daytonskoga mirovnog sporazuma, država triju konstitutivnih naroda i svih njezinih građana. Takvo ustavno uređenje nije puka formalnost, nego temelj stabilnosti, ravnoteže i mira. Nedopustivo je da se bilo kojem konstitutivnom narodu, neovisno o njegovoj brojnosti ili teritorijalnoj rasprostranjenosti, niječu, umanjuju ili preglasavanjem od strane većinskoga naroda oduzimaju prava koja mu pripadaju.

Velika je nepravda i nemoralno je svako nastojanje da se prava bilo kojega naroda relativiziraju, ograniče ili praktično onemoguće i predstavlja izravno odstupanje od daytonskog ustavnog okvira i otvara prostor novim nestabilnostima. Oduzimanje ili nijekanje prava ne može biti put prema pravednom društvu, nego vodi produbljivanju nepovjerenja i političkih napetosti.

U tom smislu, radi izgradnje društvene pravde i sloge Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine zahtijeva reformu svih loših zakona, posebice izbornoga, te osobito naglašava potrebu pune i dosljedne zaštite prava hrvatskoga naroda kao konstitutivnoga u Bosni i Hercegovini, uključujući njegovo legitimno predstavljanje i stvarnu jednakopravnost u svim institucijama i na svim razinama vlasti.

Katolička crkva u Bosni i Hercegovini ostaje čvrsto opredijeljena za mir, dijalog, međusobno poštovanje i jednakopravnost svih naroda i građana. Istodobno, držimo da nema istinske jednakopravnosti bez dosljednoga poštivanja ustavne strukture zemlje i pojedinačnih i kolektivnih prava.

Pozivamo Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini i sve njezine predstavnike, kao i sve društvene čimbenike na odgovornost u javnom govoru, na suzdržanost od neprovjerenih tvrdnji te na iskren dijalog utemeljen na poštivanju ustavnoga poretka i dostojanstva svakoga naroda i svakoga čovjeka.

Bosna i Hercegovina ne treba nove optužbe i podjele, nego ozbiljan i iskren razgovor svih njezinih naroda i zajednica.

Katolička crkva će u tome i dalje sudjelovati otvoreno, jasno i bez skrivanja iza političkih konstrukcija.

Sarajevo, 29. travnja 2026.

Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

„Osjetili smo posebnu milost“, poručuju hodočasnici koji su prošli posljednju dionicu puta, naglašavajući kako je upravo zajedništvo, molitva i susret s ljudima ono što ovaj put čini posebnim.

Ruta započinje kod crkve sv. Jakova u Dubrovniku, a završava u Međugorju, također kod crkve posvećene istom svecu, simbolično povezujući dvije važne duhovne točke. Tijekom hoda prolazi kroz područja poput Ravnog, Neuma, Čapljine i Čitluka, nudeći hodočasnicima spoj prirodnih ljepota i duhovne tišine.

Projekt je pokrenut prije nekoliko godina s ciljem stvaranja nove hodočasničke i kulturno-turističke rute, a u njegovoj realizaciji sudjeluju lokalne zajednice i bratovštine sv. Jakova. Osim duhovne dimenzije, ruta ima i značajan potencijal za razvoj turizma i oživljavanje ruralnih krajeva, piše rtv-hb.

Sudionici ovog hodočašća dolaze iz različitih krajeva, a mnogi od njih već imaju iskustvo hodanja Camino rutama diljem Europe. Ipak, ističu kako ova ruta ima posebnu vrijednost jer povezuje ljude na našem prostoru, stvarajući osjećaj bliskosti i pripadnosti.

Camino, odnosno Put sv. Jakova, stoljećima okuplja hodočasnike iz cijelog svijeta, a danas sve više dobiva i svoje lokalne inačice koje omogućuju duhovno putovanje bliže domu.

Sudeći prema interesu i dojmovima sudionika, Camino Dubrovnik – Međugorje tek je na početku svog razvoja, ali već sada nosi potencijal da postane jedna od prepoznatljivih hodočasničkih ruta u ovom dijelu Europe.

Priča počinje prošlog listopada, kada je Afua bila u 23. tjednu trudnoće i putovala iz Gane u Sjedinjene Američke Države na vjenčanje rođakinje. Plan je bio kratki boravak u Sjevernoj Virginiji, gdje je trebala provesti nekoliko dana s obitelji i prijateljima prije nastavka putovanja prema Houstonu.

No trećeg dana boravka počela se osjećati loše te je otišla u hitnu službu bolnice StoneSprings Hospital Center. Liječnici su ondje utvrdili da je već otvorena šest centimetara te je hitno prebačena u bolnicu Reston Hospital Center, specijaliziranu za skrb o izrazito nedonošenoj novorođenčadi.

26. listopada 2025. godine rođena je njezina kći Akosua, teška svega oko 480 grama, više od 8 000 kilometara daleko od njihova doma u Gani.

Akosua je na odjelu neonatalne intenzivne skrbi provela 172 dana, tijekom kojih se suočavala s brojnim komplikacijama karakterističnima za izrazito nedonošenu djecu. Liječena je, među ostalim, zbog upale pluća te je nekoliko puta ponovno intubirana.

Dok je bila odvojena od supruga i njihova trogodišnjeg djeteta, Afua je istaknula koliko joj je značila podrška medicinskog osoblja.

“Većinu vremena imate partnera s kojim to dijelite, ali moj suprug nije bio ovdje,” rekla je. “Sestre i liječnici koji bi me zagrlili i rekli ‘bit će sve u redu’ pružili su mi ogromnu utjehu.”

Nakon poroda, suprug i starije dijete stigli su u posjet novoj bebi, no susret djece nije bio moguć jer je Akosua bila u izolaciji. Voditeljica odjela neonatalne skrbi dr. Mariam Said opisala je obitelj kao “veliku radost” te naglasila snažnu povezanost koja se stvara u bolnici.

“Cijela njezina obitelj bila je velika radost,” rekla je. “Ovaj odjel postaje obitelj. Čak i ako niste ovdje 100 dana, zaista postane obitelj.”

Odluka koja je omogućila odlazak kući

Nakon dugotrajnog liječenja, Akosua i njezina majka napustile su bolnicu nakon što je donesena odluka o postavljanju gastrične sonde (tzv. G-sonde), kako bi se olakšalo hranjenje kod kuće.

Dr. Said pojasnila je kako se radi o privremenom rješenju. “To nije trajno, nego most koji joj omogućuje odlazak kući,” rekla je. “Teška je to odluka, ali znamo da je razvojno najbolje da bude 24 sata dnevno s majkom.”

Emotivan povratak i 'malo čudo'

Nedavno se Afua vratila u bolnicu kako bi se emotivno ponovno susrela s liječnicima i medicinskim sestrama koji su sudjelovali u skrbi za njezinu kćer. Zahvalila je timu na predanosti i podršci tijekom najtežih trenutaka.

Uspoređujući iskustvo s mogućnostima u Gani, istaknula je kako bi ishod vjerojatno bio znatno drugačiji da je porod bio u njezinoj domovini.

“Za 23-tjednu bebu šanse za preživljavanje kod kuće bile bi gotovo nikakve,” rekla je. “Smatram da sam imala sreću što se sve dogodilo ovdje.”

Danas Akosua teži oko 4,1 kilogram, a njezina majka planira ostati u Sjedinjenim Državama zbog daljnje medicinske skrbi. “Bog je poslao nevjerojatne anđele kada nismo ni znali da je njezino vrijeme za dolazak na svijet,” rekla je Afua.

Dr. Said zaključila je kako je djevojčica “pravo malo čudo”. “Vidimo mnogo beba rođenih u 23. tjednu, i nemaju sve dobar ishod,” rekla je. “Ona je zaista čudo.”, piše People.

Pošto Isus opra noge učenicima, reče im: »Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!«

»Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali — neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže. Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.«

Svećenik: fra Mate Kolak.

Okupljanje je proteklo u miru i sabranosti, uz molitve, dok su se u pojedinim trenucima mogli čuti i snažni zajednički napjevi na poljskom jeziku. Dio hodočasnika držao se za ruke u molitvi, naglašavajući zajedništvo i duboku povezanost u vjeri.

Skupinu su pratili i mladi uz instrumente.

Pogledajte kako je to izgledalo.{gallery}video-pogledajte-kako-skupina-od-300-poljaka-u-medugorju-pjeva-gospi{/gallery}

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Svećenik: fr. Karlo Luka Kvesić.

“Rođena sam 25. lipnja, kada se slavi blagdan Gospe Međugorske. To mi je uvijek bilo znakovito. Znala sam mu reći ‘aha, ideš opet u Međugorje, pa vidjet ćemo se tamo, ja slavim rođendan’”, ispričala je.

Dodala je kako u početku nisu pridavali značaj tim “znakovima”, ali da se s vremenom njihova priča razvila upravo u tom duhovnom kontekstu.

“Rekla sam mu, znaš da sam ja rođena 25.6. i da se zovem Marija. Mislim, gdje ćeš jasnijeg znaka. Ali očito smo takvi da nam treba vremena da to shvatimo”, kazala je kroz osmijeh.

Njihova veza dobila je poseban pečat upravo u Međugorju, gdje su se i zaručili.

“Tamo su mu se otvorile oči i uskoro smo se zaručili. I to isto u Međugorju, za Novu godinu, u crkvi, na korima”, otkrila je.

Opisala je i sam trenutak zaruka, koji se dogodio nakon pričesti tijekom novogodišnje mise.

“Nakon pričesti je izvadio kutijicu. Bila je posebna, ručno rađena, s krunicom na vrhu. Pomislila sam ‘super, krunica’, a onda sam vidjela prsten”, prisjetila se.

Dodaje kako njezin suprug u prvi trenutak nije izgovorio klasično pitanje, što mu nije dopustila preskočiti.

“Htio je zaobići ono ‘hoćeš li se udati za mene’, ali nisam mu to dopustila. Na kraju me pitao i rekla sam ‘da’”, kazala je.

Sve se odvilo u prepunoj crkvi, uz reakcije okupljenih vjernika i prijatelja.

“Bilo je puno ljudi, ali smo bili na koru pa je bilo malo intimnije. Moje prijateljice su odmah shvatile što se događa”, zaključila je.

Pogledajte cijeli podcast: 

Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!«

Isus im odgovori: »Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga — ona svjedoče za mene. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.

Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Svećenik: vlč. Marko Torbar.

Smrtna kazna nije nužna za obranu pravednosti

Sveti Otac ponovno ističe da je moguće štititi opće dobro i očuvati zahtjeve pravednosti bez pribjegavanja smrtnoj kazni. Podsjeća također na učenje pape Franje i Katoličke Crkve koja je uvijek naučavala da je svaki ljudski život svet, od trenutka začeća do prirodne smrti, te zaslužuje biti zaštićen. Tim je snažnim riječima potvrdio ono što je već rekao novinarima 23. travnja, tijekom leta iz Malaba u Ekvatorskoj Gvineji prema Rimu, nakon završetka apostolskoga putovanja u Afriku. Tada je istaknuo da osuđuje sve nepravedne postupke, ubijanje ljudi i smrtnu kaznu, kao i to da se život svih ljudi – od začeća do prirodne smrti – mora poštovati i štititi.

Podsjetimo također da je papa Lav 9. siječnja u govoru članovima Diplomatskoga zbora akreditiranog pri Svetoj Stolici istaknuo da je pravo na život sam temelj svakog drugog ljudskog prava te da društvo može cvjetati i napredovati samo kada štiti svetost ljudskog života.

Dati počinitelju mogućnost iskupljenja

Pozivajući se potom na paragraf 2267 Katekizma Katoličke Crkve, u novom izdanju koje je 2018. odobrio papa Franjo, rimski biskup u videoporuci ističe da dostojanstvo osobe ne prestaje čak ni nakon što je počinila vrlo teške zločine. U tom smislu, stoji nadalje u Katekizmu, mogu se uspostaviti, i već su uspostavljeni, učinkoviti sustavi pritvora koji štite građane, ali istodobno počiniteljima ne oduzimaju potpunu mogućnost za iskupljenjem. Stoga je moguće štititi opće dobro i očuvati zahtjeve pravednosti bez pribjegavanja smrtnoj kazni, a i Crkva naučava da je smrtna kazna neprihvatljiva jer zadire u nepovredivost i dostojanstvo osobe.

Papa Lav XIV. zaključuje videoporuku blagoslovom sudionika komemoracije i izražavajući nadu da uloženi napori mogu dovesti do većeg priznavanja dostojanstva svake osobe te tako potaknuti druge ljude da rade za isti pravedni cilj.

Misnom slavlju nazočilo je mnoštvo vjernika iz sinjske župe, kao i brojni Gospini štovatelji te prijatelji Samostana. Među uzvanicima bili su i gradonačelnik Sinja Miro Bulj, arhitekt i projektant Ivan Vučković, zatim Ivan Bota iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU te Mate Paštar iz Javne ustanove za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije.Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor mladih Gospe Sinjske pod ravnanjem s. Anđele Crnjac.

U homiliji je fra Siniša Blajić, osvrćući se na Nedjelju Dobrog Pastira, istaknuo važnost molitve za nova duhovna zvanja te potrebu autentičnog svjedočenja posvećenog života u današnjem svijetu.

Na završetku misnog slavlja okupljenima se obratio fra Marinko Vukman, uputivši riječi zahvalnosti župljanima, dobročiniteljima i svima koji su pridonijeli izgradnji nove kapele i dvorane. Naglasio je kako je nova kapelica izgrađena upravo u godini obilježavanja 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškog, čime ovaj projekt dobiva dodatnu duhovnu i simboličku vrijednost.

Posebno je zahvalio Provinciji, braći franjevcima na službi u Njemačkoj, Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, lokalnim jedinicama Cetinske krajine, Viteškom alkarskom društvu Sinj, izvođačima radova te suradnicima na projektu.

U svom obraćanju iznio je i tijek izgradnje te posebno pohvalio arhitekta Ivana Vučkovića za još jedno vrijedno arhitektonsko ostvarenje u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske nakon izgradnje samostanskog klaustra. Za umjetnički doprinos zahvalio je akademskom umjetniku Antonu Vrliću.

Drugi dio slavlja nastavljen je u novoj kapeli i dvorani, gdje je obred blagoslova predvodio fra Siniša Balajić. Tom je prigodom istaknuo da se novi prostori od sada stavljaju u službu liturgijskog i pastoralnog života Svetišta i Župe. Njegove riječi okupljeni vjernici spontano su popratili pjevanjem himne Gospi Sinjskoj, dajući snažan izraz zajedništva i vjere.

Rekonstrukcija i prenamjena prostora nekadašnje kapele Sv. Križa u novu kapelu Sv. Franje smještenu u sklopu Franjevačkog sjemeništa u Sinju počelo je u listopadu 2024., a obuhvatilo je arhitektonske, građevinske i umjetničke zahvate s ciljem uspostave funkcionalnog i liturgijski primjerenog prostora.

Izgradnjom nove zgrade Franjevačkog sjemeništa 1990.-1992., izvorni prostor kapele Sv. Križa prenamijenjen je u vjeronaučnu dvoranu. Tijekom vremena prostor je doživio više funkcionalnih transformacija, čime je postupno izgubio svoju prvotnu i kasniju namjenu.

Zbog izravne povezanosti s bazilikom i samostanskim dvorištem, prostor se djelomično koristio kao spremište liturgijskih stvari, dok je drugi dio služio za održavanje vjeronaučnih i molitvenih susreta.

Radovi na rekonstrukciji i prenamjeni prostora započeli su u listopadu 2024. godine. U početnoj fazi provedeni su nužni sanacijski zahvati na instalacijskom sustavu sjemenišne zgrade, uključujući zamjenu dotrajalih odvodnih cijevi koje su uzrokovale pojavu vlage i kapanja.

U drugoj fazi izvedeni su građevinski zahvati prilagodbe visinske kote poda kapele, koji je spušten na razinu prezbiterija bazilike, čime je osigurana prostorna i liturgijska povezanost dvaju prostora.

Paralelno s uređenjem kapele, u istoj zgradi realiziran je i projekt rekonstrukcije te izgradnje nove, suvremeno opremljene dvorane namijenjene susretima vjerničkih skupina i hodočasnika, čime je dodatno unaprijeđena funkcionalnost i pastoralna djelatnost samostanskog kompleksa.

Uprava Samostana definirala je ključne smjernice projektiranja nove kapele koje su uključivale postizanje interijera obilježenog svježinom, jednostavnošću, funkcionalnošću, intimnošću i jedinstvenošću.

Projekt je povjeren arhitektu Ivanu Vučkoviću, koji je oblikovao prostor kroz uravnotežena rješenja poda, zidova, stropa i oltarnog prostora, uz integraciju umjetničkih elemenata u zadane prostorne i dimenzijske okvire. Cilj je bio ostvariti ambijent koji će diskretno služiti liturgijskoj funkciji i omogućiti sabranost korisnika.

Kapela je od hodnika odijeljena transparentnom pregradom koja reinterpretira ritam lukova, čime se postiže vizualna povezanost uz istodobno očuvanje intime prostora. Pod kapele izveden je u toplom travertinu, u koji su implementirani motivi „plamenih jezika“ kao simbol Duha Svetoga. Ovakvo rješenje nosi snažnu teološku poruku o utemeljenosti čovjeka u Stvoritelju i daru života.

Cjelokupno materijalno i oblikovno rješenje usmjereno je na smirivanje prostora i reduciranje vizualnih distrakcija.

Za umjetničko rješenje interijera angažiran je akademski slikar Anton Vrlić. Strop kapele definiran je geometrijski reduciranim križem, koji simbolizira stradanje i povijesno iskustvo vjerničkog puka Sinja i Cetinskog kraja. Taj motiv integriran je u stilizirani TAU križ sv. Franje, naglašen liturgijskim bojama, čime se dodatno produbljuje simbolički sloj prostora.

Oltarni prostor dominira stakleni mozaik izveden specifičnom tehnikom, u koji je integrirano svetohranište. Ovaj element usmjerava duhovnu percepciju prema euharistijskoj prisutnosti te simbolički povezuje vjernike, osobito one koji žive izvan domovine, s Kristovom prisutnošću.

Rekonstrukcijom i uređenjem prostora ostvarena je funkcionalno i simbolički cjelovita kapela, prilagođena suvremenim liturgijskim potrebama. Arhitektonsko rješenje karakterizira suzdržanost, jasnoća i promišljena integracija umjetničkih elemenata, čime je postignut prostor koji potiče sabranost i duhovno iskustvo.

gospa-sinjska.hr

Program je započeo molitvom i uvodnim obraćanjem kardinala u miru Vinka Puljića, koji je naglasio važnost vjere i identiteta u suvremenim izazovima. Uvodne riječi uputili su i Vice John Batarelo, Krešimir Grebenar te Mario Enzler, javlja vigilare.info.

U sklopu teme o Sjedinjenim Američkim Državama i promjenjivoj geopolitičkoj situaciji James Carafano govorio je o utjecaju američke politike i globalnih odnosa na položaj Hrvatske. Brian Brown fokusirao se na djelovanje SAD-a u promicanju društvenog konzervativizma na Zapadu. U panel-raspravi, uz navedene govornike, sudjelovali su i Kaush Arha, Márton Ugrósdy te Krešimir Grebenar, a moderirao ju je Mate Mijić.

Drugi dan festivala bio je posvećen temi Bosne i Hercegovine i mogućem ustrojstvu hrvatskog entiteta. Kardinal Vinko Puljić govorio je o položaju Hrvata katolika i potrebi stabilnosti u toj zemlji. James Carafano otvorio je pitanje može li hrvatski entitet biti jamac stabilnosti, dok je Raymond Ibrahim govorio o odnosu Zapada i islama u širem civilizacijskom kontekstu. Ivan Pepić predstavio je mogući model hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini kroz stručni memorandum.

Završni panel bio je posvećen komentarima i daljnjim koracima nakon predstavljanja prijedloga hrvatskog entiteta. Sudjelovali su kardinal Vinko Puljić, James Carafano, Ivan Pepić, Boris Havel, Nino Raspudić i Zoran Krešić, uz moderiranje Petra Bagarića.

Ovogodišnji TradFest zaključio je niz rasprava o ključnim političkim pitanjima u Hrvatskoj i regiji. Fokus na geopolitiku, ulogu Zapada i budućnost Bosne i Hercegovine potvrdio je profil festivala kao mjesta susreta konzervativne misli i političkog dijaloga.

Predavanja pogledajte na poveznici OVDJE.

Nikada ne bih bio protiv evangelizacije. Na ovaj ili onaj način, evangelizacija je ono što nas pokreće. Naviještamo: “Isusa Krista, i to raspetoga.” (1 Kor 2,2) No, svakodnevno uranjanje klerika u medijski metež ili pape koji “dobivaju krila” (Ivan Pavao II ostvario je 104 pastoralna putovanja izvan Italije) možda nisu toliko pogodni za obraćenja koliko su to nauk i obredi vjere.

Osim toga, nije svaki papa bio tako prizeman i karizmatičan kao sveti Ivan Pavao. U svakom slučaju, kad se njega sjećamo, ne mislimo na njegove komentare o sukobima u Africi, na Bliskom istoku ili u Južnoj Aziji. I to zato što ih, u pravilu, nije ni davao. Bio je više kateheta nego komentator.

U svojoj srži, Katolička Crkva jest (i mora biti) protiv “svijeta”, jer je takav i Isus.

Kada je kardinal Karol Wojtyła 1976. održao korizmene meditacije Pavao VI i Rimskoj kuriji, utkao je “znak osporavan” u katoličku maštu. Isus je taj znak: ili si za Njega ili si protiv Njega. Sve u vezi Isusa Krista proturječi svakoj svjetovnoj ambiciji koja želi gledati život izvan okvira križa.

Ipak, Crkva, pod čime mislim na službene “glasove” Vatikana, sada se uključuje u svako zamislivo sekularno pitanje, svodeći – u većoj ili manjoj mjeri – Kristovu poruku na tek jednu od alternativa raznim medijima poput New York Timesa, londonskih, indijskih, izraelskih novina, te TASS, BBC, NBC, Xinhua i tako unedogled. Čini se da je Crkva odlučna ukorijeniti nas u svakoj mogućoj konačnoj stvarnosti, umjesto da nas vodi prema neizrecivoj beskonačnosti.

A ta usmjerenost na “svijet” neizbježno čini da i sama Crkva djeluje sve svjetovnije. Donald Trump. Vladimir Putin, Xi Jinping… Lav? Izaberite sami. Svi izgledaju kao da se bave istim poslom. No, ne želim time sugerirati završetak Životinjska farma: “Stvorenja su vani gledala od svinje do čovjeka, i od čovjeka do svinje, i opet od svinje do čovjeka; ali već je bilo nemoguće reći tko je tko.”

U tome se Lav XIV zasigurno izdvaja. Ipak, vjerujem da se zasad previše približio sekularnom ponoru. Primjerice: Trump.

Netko bi se mogao zapitati ima li papina odluka da ne dođe u SAD na 250. obljetnicu osnutka zemlje njegova rođenja veze s trenutačnim stanovnikom Bijele kuće. Ne znam. No, papin posjet Bijeloj kući jednostavno je pitanje protokola: jedan šef države dočekuje drugoga. To ni u kojem smislu nije podrška tom predsjedniku, kao što ni predsjednik susretom s papom ne potvrđuje autoritet Svetoga Oca.

Nijedan papa nije noćio u Bijeloj kući, a jedini odnos papa–predsjednik koji je nadilazio puki protokol bio je onaj između Ivan Pavao II i Ronald Reagan. Prije nego što je postao predsjednik, Reagan je bio nadahnut Ivanovim posjetom tada još komunističkoj Poljskoj, što je postalo obrazac Reaganove ere za odnose SAD-a i SSSR-a. A povezala su ih i zajednička iskustva pokušaja atentata. Povrh toga, međusobno su se cijenili i poštovali.

Ako Lav smatra da i on mora biti putujući papa, trebao je srpanj 2026. u Sjedinjenim Državama uvrstiti među svoja prva putovanja. Da, bilo bi tu i obavezno fotografiranje 3. srpnja s Trumpom (bez očekivanja isprike od “vođe slobodnog svijeta” za njegove antikatoličke objave), ali zatim (istoga dana, čini mi se) put u Philadelphiju za Dan neovisnosti, potom u Chicago za pravi povratak kući, i onda natrag svom poslu u Rimu.

Jesam li sarkastičan? Da. Pa, donekle. No glavna poanta mog sarkazma jest problem papinskih putovanja i beskonačnih komentara pape i Vatikana.

Kada je sveti Ivan Pavao II otišao u Poljsku, nije izravno kritizirao komunističku vlast. Najbliže tome bilo je kad je na Trgu pobjede u Varšavi rekao da je “isključenje Krista iz povijesti čovjeka čin protiv čovjeka, na bilo kojoj zemljopisnoj dužini i širini.” Mogu zamisliti Edward Gierek kako se okreće Wojciech Jaruzelski i pita: “Trebamo li sada vjerovati u Krista?” To je poput poznate katoličke dosjetke o nedavno preminuloj osobi:

“On nije bio katolik, zar ne?”
“Ne. Ali sada jest.”

Moja poanta, koju ste – slagali se ili ne – sigurno shvatili, jest da je najbolji način za daljnji rast već rastuće vjere ispovijedanje te vjere. Umetanje Isusa u sukob u Iranu ili u kontrolu granica u SAD-u, iako nije besmislen pothvat, riskira da rimokatolicizam potone u najgoru verziju sinodalnosti: kao neku stalnu, transformacijsku neodređenost nalik na The Blob.

Na kraju, dopustite mi da gotovo završim pozivom Svetom Ocu da promijeni planove i dođe u Ameriku. Trenutačno smo podijeljen narod i, Sveti Oče, vaša prisutnost među nama može samo podsjetiti Amerikance što zapravo znači “U Boga vjerujemo”. Budite znak osporavan.

Usput, Steve McQueen, zvijezda filma The Blob (1958.), obratio se Kristu na kraju života dok je umirao od raka.

“Ali McQueen je postao nanovo rođeni protestant. Nije bio katolik.”
“Ne. Ali sada jest.”

Izvor

Jason Shanks, predsjednik Nacionalnoga euharistijskog hodočašća, istaknuo je za „LifeSiteNews“ važnost ove inicijative u sklopu Nacionalne euharistijske obnove, projekta Biskupske konferencije Sjedinjenih Država. Hodočašće služi kao vidljivi znak obnove euharistijske vjere u Americi. „Kada katolici nose Isusa u Euharistiji ulicama i zajednicama, to postaje javno svjedočanstvo vjere i osobni poziv ljudima posvuda da ga susretnu“, rekao je Shanks. Hodočašće je posebno povezao s nadolazećom 250. obljetnicom nacije: ​​„Kako se naša zemlja približava svojoj 250. obljetnici, hodočašće nudi trenutak razmišljanja o dubljim temeljima naše zemlje. Vjera je uvijek bila bitan dio američke povijesti, a ovo nas putovanje podsjeća da naša konačna nada i jedinstvo dolaze od Boga. Dok zajedno molimo i nosimo Euharistiju zemljom, mi molimo Gospodina da obnovi svoju Crkvu i blagoslovi našu zemlju kako bismo uistinu mogli živjeti kao 'Jedna nacija pod Bogom'“.

Ruta prolazi kroz nekoliko značajnih mjesta u američkoj i katoličkoj povijesti: baltimorsku baziliku, prvu katedralu u Sjedinjenim Državama u kojoj će se slaviti sveta misa; obavit će se i blagoslov glavnoga grada Washingtona s mosta Arlington Memorial, nakon čega slijedi euharistijska procesija kroz glavni grad; procesija će se nastaviti bostonskom povijesnom Stazom slobode, a završit će ondje svetom misom na otvorenome u Lexington Battle Greenu – mjestu prve bitke u Američkom ratu za nezavisnost; uključeni će biti i posjeti glavnim svetištima: Nacionalnomu svetištu sv. Ivana Pavla II. u Washingtonu, bazilici Svete Marije u Aleksandriji (Virginia), gdje će biti mogućnost euharistijskoga klanjanja te Nacionalnomu svetištu Božjega milosrđa u Stockbridgeu (Massachusetts).

Završetak događaja u Philadelphiji ima posebno simbolično značenje: upravo je ondje prije 250 godina potpisana Deklaracija o neovisnosti. „Dok nacija slavi 250 godina od usvajanja i potpisivanja Deklaracije o neovisnosti, katolici će se okupiti u gradu u kojemu je ta povijest ispisana kako bi molili za budućnost naše zemlje“, najavio je Shanks.

Moto hodočašća je „Jedna nacija pod Bogom“ – svjesna je to referenca na dodatak Zavjetu vjernosti SAD-a koji je dodan prije 75 godina na inicijativu katoličke laičke organizacije „Knights of Columbus“. Namijenjena je ne samo promicanju duhovne obnove Katoličke crkve u SAD-u, već i molitvi za jedinstvo, ozdravljenje i blagoslov cijele zemlje. Organizatori Euharistiju vide kao izvor istinskoga jedinstva i nade koji je izvan političkih podjela. Događaj poziva vjernike na aktivno sudjelovanje: kroz hodočašće, lokalne molitvene događaje ili duhovnu pratnju duž rute. Ovim euharistijskim hodočašćem kroz povijesne korijene SAD-a, katolici u zemlji žele poslati snažan signal: vjera u stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji ostaje živa sila koja može obnoviti narode i dovesti ljude k Bogu – posebno u vrijeme nacionalnoga promišljanja o 250 godina povijesti.

(kta)

Potpuna i trajna sreća

„Tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.“ Krist je, naprotiv, – rekao je Papa – s nama povezan prijateljstvom; poznaje nas, zove nas imenom i, poput pastira sa svojim ovcama, dolazi nas tražiti kada se izgubimo i previja nam rane kada smo bolesni.

Isus ne dolazi kao kradljivac ukrasti nam život i slobodu, nego voditi nas pravim putovima. Ne dolazi oteti ili zavesti našu savjest, nego obasjati ju svjetlom svoje mudrosti. Ne dolazi uskratiti nam zemaljske radosti, nego ih otvara punijoj i trajnijoj sreći. Tko se u njega uzda nema se čega bojati. On ne osiromašuje naš život, nego dolazi dati nam ga u izobilju.

Poticaj na budnost

Ali tko su ti kradljivci koji su pokušali ući u naš ograđeni prostor? Jesu li u tomu uspjeli ili smo ih uspjeli odbiti? – upitao je Papa upozoravajući vjernike na potrebu budnosti, jer onaj tko u njega ulazi može uvećati našu radost ili, poput kradljivca, može nam ju ukrasti.

Ti „kradljivci“ mogu imati brojna lica: to su oni koji, unatoč izgledu, guše našu slobodu ili ne poštuju naše dostojanstvo; to su uvjerenja i predrasude koje nam priječe imati smiren pogled na druge i na život; to su zablude koje nas mogu navesti na loše odluke; to su površni ili konzumeristički načini života koji u našoj nutrini ostavljaju prazninu i tjeraju nas da uvijek živimo izvan sebe.

Kradljivci budućnosti i mira

Papin je poticaj stoga da se uzdamo u Gospodina koji nam nudi život u izobilju. Međutim, budimo posebno oprezni prema onima koji čovječanstvu oduzimaju budućnost mira.

Nemojmo zaboraviti ni one "kradljivce" koji pljačkajući zemljina dobra, vodeći krvave ratove ili potičući zlo u bilo kojem obliku ne čine ništa drugo nego nam svima oduzimaju mogućnost budućnosti mira i spokoja.

Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka.

I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Svećenik: vlč. Karlo Špoljarić.

U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas.

On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.

Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«

Svećenik: fra Luka Madunić.

(S crkvenim odobrenjem)

U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.

A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro.«

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.

Svećenik: fra Jure Josipović.

Yordan Camilo Medina dolazi iz Kolumbije i ima ujaka svećenika. „Kao dijete pratio sam ga dok je nosio pričest u planinske zajednice, a radost vjernika pri primanju Kristova tijela bila je nevjerojatna“, ispričao je.

„Sada je i on u Rimu, a ja sam ga slijedio na svom putu svećeničke formacije. Uvijek me podržavao“, dodao je.

Sanjao je da postane redovnik

Giovanni Emanuele Nunziante ima 32 godine. Rođen je u Rimu, ali je dio djetinjstva proveo u Engleskoj. „Ako vam moram reći kako je započeo moj poziv, moje najranije sjećanje seže u djetinjstvo“, rekao je. „Još nisam u potpunosti razumio što znači biti svećenik, ali sam želio biti blizu Gospodinu i poigravao se mišlju da postanem redovnik. Onda je sve to nestalo!“

Poziv se snažno vratio 2016., na četvrtu vazmenu nedjelju. „Slušajući evanđelje o Dobrom Pastiru, ponovno se pojavila želja da na poseban način budem blizu Gospodinu… Shvatio sam da je moja najdublja želja darovati svoj život kao što je to učinio Isus — Dobri Pastir“, rekao je.

Utjecaj Neokatekumenskog puta

Antonino Ordine (27) rekao je da je njegov poziv nastao unutar puta vjere poznatog kao Neokatekumenski put: „Rođen sam i odrastao u vrlo pobožnoj obitelji, što mi je pomoglo uvidjeti ljepotu djela koje Crkva svakodnevno čini.“

Isprva je želio postati liječnik, ali nakon misijskih iskustava u Latinskoj Americi, na Bliskom istoku i u Indiji, shvatio je da ga Bog poziva da se potpuno daruje iz ljubavi prema njemu.

Rođen u Africi u nekatoličkoj obitelji

Jos Emanuel Nleme Sabate rođen je u Kamerunu. „Moj otac bio je protestant i često smo molili kod kuće“, rekao je.
„S 11 godina ušao sam u malo sjemenište svoje biskupije jer je imalo ugled izvrsne škole. Ondje sam upoznao katoličanstvo.“
„Kršten sam s 12 godina i vjerujem da sam tada, tijekom tog obreda koji mi je bio nov, odlučio postati svećenik“, rekao je.

Bio je pijanist međunarodnog ugleda

„Dolazim iz katoličke obitelji i uvijek sam sudjelovao u župnim aktivnostima“, rekao je Daniele Riscica, koji je studirao klavir i ostvario karijeru koncertnog pijanista.
„Već s 24 godine postigao sam mnogo u životu, ali nisam bio ispunjen. Osjetio sam da me Bog poziva na nešto više“, rekao je, dodajući da je u sjemeništu pronašao radost.

Zahvalan je vjeri svojih roditelja
Giorgio Larosa (30) rekao je da je njegov poziv proizašao iz života u župi i vjere koju su mu prenijeli roditelji.
„U njihovim pričama vidio sam snagu evanđelja“, rekao je.

Napustio je posao i ušao u sjemenište
Guglielmo Lapenna (35) radio je u tvornici pića prije nego što je započeo formaciju za svećeništvo.
„Tijekom Svjetskog dana mladih 2016. u Krakovu odlučio sam napustiti posao i ući u sjemenište“, rekao je, dodajući: „Gospodin svakodnevno potvrđuje moj poziv.“

Prema njegovim riječima, unutar kompanije dolazi do određenog zaokreta, iako on još uvijek nije potpun niti se može sa sigurnošću reći u kojem će se smjeru razvijati.

Disney je posljednjih godina bio na meti kritika, osobito iz konzervativnih krugova, koji su ga optuživali za promicanje progresivnih društvenih ideja, uključujući teme vezane uz rodni identitet i seksualnu orijentaciju, osobito u sadržajima namijenjenima djeci.
Istodobno su se pojavili i pozivi na bojkot tvrtke, uz tvrdnje da je takav pristup negativno utjecao na poslovanje i percepciju brenda.

Ipak, sam izvor naglašava da je riječ o postupnom procesu te da promjene nisu radikalne. Umjesto naglog zaokreta, Disney navodno pokušava ublažiti pristup i pronaći ravnotežu između različitih očekivanja publike.
Unatoč svemu, ostaje neizvjesno hoće li se taj trend nastaviti ili je riječ samo o privremenoj prilagodbi pod pritiskom javnosti i tržišta.

Predstavnici Odjela za crkvenu imovinu Patrijarhata održali su u srijedu, 23. travnja, terenski sastanak s izraelskim vojnim vlastima i predstavnicima civilne uprave, nadležne za upravljanje civilnim pitanjima na tom području, kako bi raspravili štetu nanesenu zemljištu i njezine posljedice za lokalno stanovništvo.

Sastanak je uslijedio nakon podnošenja službene prijave u kojoj su dokumentirani napadi na crkvenu imovinu i okolnu zajednicu. Prema navodima Patrijarhata, nadležne su vlasti započele poduzimati mjere, uključujući potragu za odgovornima i zapljenu teške mehanizacije korištene za uništavanje zemljišta.

Ovaj incident dolazi u kontekstu šire zabrinutosti međunarodnih promatrača i crkvenih predstavnika zbog širenja naselja i sve većeg pritiska na palestinske zajednice na Zapadnoj obali, što se često ocjenjuje kao prepreka postizanju rješenja o dvjema državama.

Patrijarhat je tijekom razgovora izrazio „potpuno odbacivanje“ takvih postupaka te zatražio hitno uklanjanje nastale štete i poduzimanje mjera kako bi se spriječili daljnji upadi i osigurala pravna zaštita crkvenog zemljišta.

Nazočni dužnosnici priznali su ozbiljnost situacije i obvezali se na uklanjanje nezakonitih zahvata te nastavak pravnih postupaka protiv odgovornih.

Latinski jeruzalemski patrijarhat također je ponovno izrazio potporu lokalnom stanovništvu, ističući spremnost da im pomogne „ostati postojani, zaštititi svoje dostojanstvo i živjeti u sigurnosti i stabilnosti“, u skladu sa svojim poslanjem.

Jedanput godišnje u Međugorju se susreću voditelji i duhovnici ovog pokreta iz zajednica koje djeluju po cijelome svijetu. Ovogodišnja duhovna obnova na čelu s novim koordinatorom pokreta, ocem Andrzejem Mimierom, SDB započela je u ponedjeljak 20. travnja i trajati će do subote 25. travnja 2026.

Na duhovnoj obnovi, u ovoj Marijinoj školi u kojoj se uče šutjeti, slušati, i boriti se – najprije sa sobom – a pobjeđivati s Kristom, okupilo se 130 članova pokreta i 14 svećenika.

Program je ispunjen molitvom na Brdu ukazanja i Križevcu, svakodnevnom osobnom i zajedničkom molitvom, zajedničkom Euharistijom, predavanjima, radionicama i bratskim zajedništvom - sve na slavu Božju.

„Lijepo je biti Marijin ratnik – čovjek koji hoda kroz svoj život u odgovornosti, vjeri i pobjedi. Preko Marije k Isusu.“ – svjedoče ovi hrabri muževi.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Za instrumentalni dio pjesme pobrinuo se vrsni glazbenik Antoni Stanić, a za spot je zaslužan Dinko Bošnjak uz pomoć Matijasa Kneževića.

“Na pjesmi i spotu radila je uigrana ekipa. Blagoslov je raditi s takvim ljudinama jer uz njih rastem u ljudskom i profesionalnom smislu. Ovaj put posebno želim staviti naglasak na Dinka Bošnjaka, moga imenjaka, s kojim mi je na svim razinama užitak raditi. Ustrajao je na tome da svaki detalj spota bude pripremljen i ostvaren na najvišoj razini. Poticao me svojom profesionalnošću i inicijativom da izvučem najbolje iz sebe kako bismo mogli biti ponosni na krajnji rezultat koji vam sada s velikom radošću želimo predstaviti. Jedna od oporučnih misli sv. Majke Terezije je da svatko tko nam dođe od nas ode bolji i sretniji. Mislim da će svatko tko se susretne s ovim spotom, nakon njega biti baš takav, bolji i sretniji.”

“Ne mogu, a da ne zahvalim i Matijasu i svim ostalim ljudima koji su pomogli da ova pjesma i spot ugledaju svjetlo dana. Hvala vam od srca. Znate tko ste.”

Za vizualni identitet pobrinuo se, kao i svaki put do sada, Matija Prlić, a pjesma je snimljena u studiju Andreja Lončarića, koji je bio odgovoran za snimanje, miks i mastering.

Ovim spotom DieLPi je najavio svoj novi album Molitveni rap s kojeg su publici poznate uspješnice Želim tebe razveseliti i Marijo Majko. Album će u cijelosti biti objavljen u svibnju.

Fenix-magazin