U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.«

A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?«

On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.«

Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?«

On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

Učenicima škole u Ugandi, koju vode sestre franjevke, dovoljno je 25 eura za jedno tromjesečje toplih obroka. To je ujedno i najmanji iznos kojim se postaje „čuvar masline“, a taj doprinos pomaže u osiguravanju toplog obroka i osnovne potpore djeci kojoj je to najpotrebnije. Djeci kojoj je to često jedini sigurni obrok tog dana „na taj način jedna maslina iz Hercegovine postaje znak dobrote koja prelazi granice i povezuje ljude u djelu solidarnosti i ljubavi“.
Akcija je simbolično pokrenuta uoči Cvjetnice, u vremenu koje vjernike poziva na „otvorenost srca, darivanje i konkretna djela ljubavi“. Želja sestara je da ta inicijativa bude poticaj svima koji žele sudjelovati u nečemu dobru i svojim darom pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Svaka osoba sama bira iznos koji želi darovati u skladu sa svojim mogućnostima i željama, a putem forme koja se nalazi na sestarskoj web stranici „Paxa Dola". Nakon izvršene uplate darovatelj službeno postaje „čuvar masline“ te dobiva posebnu potvrdu za svoj doprinos.
„Pozivamo sve ljude dobre volje da nam se pridruže i postanu dio ove lijepe priče u kojoj plodovi našega maslinika postaju znak nade, brige i dostojanstva za djecu u Ugandi. Pomozimo da nečija budućnost u ovom vremenu ljubavi postane ljepša i svjetlija“, potiču sestre franjevke.

Državni tajnik kardinal Pietro Parolin, kojemu je u pratnji bio monsinjor Paul Richard Gallagher, tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama, susreo se danas, 30. ožujka, s Yaronom Sidemanom, veleposlanikom Države Izrael pri Svetoj Stolici.

Objavio je to Tiskovni ured Svete Stolice putem svog Telegram kanala, objašnjavajući da je susret uslijedio nakon "neugodnog događaja" koji se 29. ožujka, na Cvjetnicu, dogodio kardinalu Pierbattisti Pizzaballi, OFM, latinskom jeruzalemskom patrijarhu, i ocu Francescu Ielpu, OFM, kustodu Svete zemlje, kojima je izraelska policija spriječila pristup bazilici Svetoga groba u Jeruzalemu.

Tijekom razgovora – stoji u tekstu – izraženo je žaljenje zbog događaja, u vezi s kojim su dana pojašnjenja, te je utvrđen dogovor postignut između Jeruzalemskog latinskog patrijarhata i lokalnih vlasti o sudjelovanju u obredima Svetoga trodnevlja u bazilici Svetoga groba u Jeruzalemu.

Izbor teme nije slučajan: sljedeći mjesec, 26. travnja, u četvrtu uskrsnu nedjelju, Nedjelju Dobroga Pastira, obilježit će se 63. svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Tom prilikom Papa će u vatikanskoj bazilici predvoditi misu sa svećeničkim ređenjem. Stoga je svrha videa objavljenoga danas, 31. ožujka – kako stoji u priopćenju Svjetske molitvene mreže – istaknuti ljudsku i duhovnu pratnju svećenika koji se nalaze u teškoćama.Oni nisu samo jednostavni službenici ili "usamljeni heroji", nego pastiri poduprti molitvom, okruženi "zdravim prijateljstvima" i sposobni pribjeći humoru kada stvari ne idu kako su se nadali.

Iza svake službe nalazi se život

Papa posebno potiče vjernike i ljude dobre volje da se na trenutak zaustave u molitvi, da prepoznaju i prodube svijest kako se iza svake službe nalazi život kojemu su također potrebni blizina i slušanje.
Povjeravamo Ti sve svećenike, osobito one koji prolaze kroz trenutke krize, kada im je usamljenost teška, kada im dvojbe zamagljuju srce, a umor im se čini jačim od nade.

Briga Božjega naroda o svećenicima

Rimski biskup, osim toga, podsjeća da svećenici nisu ni dužnosnici ni usamljeni junaci, nego ljubljena djeca, ponizni i dragocjeni učenici i pastiri koje podupiru molitve njihova naroda. Zbog toga potiče da ponovno otkrijemo zajedničku dimenziju svećeničke službe, potičući vjernike da ih slušaju bez osuđivanja, da im zahvaljuju ne očekujući savršenstvo i da ih prate blizinom i iskrenom molitvom. Briga o svećenicima je, naime, odgovornost čitavoga Božjeg naroda.
Ti, koji poznaješ njihove borbe i rane, obnovi u njima sigurnost svoje bezuvjetne ljubavi.

Prijateljstva, potpora i "malo humora"

Na kraju, papa Lav XIV. traži da svećenici mogu računati na zdrava prijateljstva, mreže bratske potpore, malo humora kada stvari ne idu kako se nadaju i milost da uvijek iznova otkrivaju ljepotu svojega poziva, a da nikada ne izgube pouzdanje u Gospodina, ni radost služenja Crkvi poniznim i velikodušnim srcem.
Daj nam da znamo podupirati one koji često podupiru nas.

Moliti i djelovati

Međunarodni ravnatelj Papine svjetske molitvene mreže, isusovac Cristóbal Fones, istaknuo je pak važnost ljudske pratnje, iskrenog prijateljstva i, prije svega, potpore u molitvi, jer svećenici trebaju znati da nisu sami. Stoga su svećeničko bratstvo, zajednički život i molitva Božjega naroda bitni izvori milosti, sposobni obnoviti njihovo zvanje i podupirati ih u njihovoj svakodnevnom poslanju. Iz te perspektive, Svjetska molitvena mreža ističe da molitvena nakana za travanj nije samo poticaj na molitvu, nego i na djelovanje: na promicanje prostora za slušanje, njegovanje gostoljubivih zajednica, izbjegavanje destruktivne kritike i jačanje veza u zajednici.

Papinsko djelo povjereno Družbi Isusovoj, Papina svjetska molitvena mreža prisutna je u više od devedeset zemalja i okuplja duhovnu zajednicu od više od 22 milijuna ljudi koji se zauzimaju da svaki dan žive spremni na suradnju u Kristovu poslanju.

Sivrić je bio novinar koji nije samo pratio događaje, nego ih je znao približiti čitateljima kroz ljudske priče. Posebno se istaknuo izvještavanjem iz Međugorja, gdje je među prvima razgovarao s vidiocima te pratio razvoj fenomena koji je privukao milijune hodočasnika iz cijelog svijeta. Njegovi tekstovi o Gospinim porukama čitali su se svugdje, a upravo zahvaljujući njegovu radu mnogi su prvi put upoznali priče iz tog hercegovačkog mjesta.

Kao koautor knjige „Međugorje – 30 godina fenomena“, čije je izdanje prevedeno na šest svjetskih jezika, dodatno je pridonio razumijevanju i popularizaciji Međugorja kao jednog od najpoznatijih mjesta molitve na svijetu.S jednakom predanošću pristupao je i drugim temama. Među ostalim, pisao je o sportu i mladim talentima, a među prvima je prepoznao potencijal Marina Čilića, o kojem je izvještavao još dok je bio dječak na početku svoje karijere.

Sivrić će ostati zapamćen kao novinar koji je znao prepoznati priču i prenijeti je s vjerodostojnošću i emocijom, otkrivajući svijetu ljude, događaje i mjesta koja su obilježila jedno vrijeme. vecernji.ba

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!« Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!«

Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Svećenik: vlč. Marko Torbar.

Mons. Petar Antun Rajič rođen je 12. lipnja 1959. godine u hrvatskoj obitelji u Torontu, od oca Liberana i majke Dominike rođ. Mustapić. Za prezbitera je zaređen na svetkovinu sv. Petra i Pavla 1987. godine u mostarskoj katedrali, na naslov Trebinjsko-mrkanske biskupije.

Nakon što je dvije godine (1987. – 1989) djelovao kao župni vikar u Torontu, otišao je u Rim gdje je od 1989. do 1991. boravio u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. U Rimu je pohađao Papinsku akademiju za spremanje diplomata. Na Papinskom lateranskom sveučilištu 1993. godine stekao je doktorat iz područja kanonskog prava. Iste godine stupio je u diplomatsku službu Svete Stolice.

Obnašao je službu tajnika u papinskim predstavništvima u Iranu (1993. – 1996.) te Litvi, Estoniji i Latviji (1996. – 1998.). Također je bio tajnik zamjenika Državnoga tajnika Svete Stolice mons. Giovannija Battiste Rea. Od 2003. je kao komornik ili dvorski prelat u Prefekturi Papinskoga doma sudjelovao u organizaciji općih i privatnih audijencija Svetog Oca.

Dana 2. prosinca 2009. godine papa Benedikt XVI. imenovao ga je naslovnim nadbiskupom Sarsenteruma i apostolskim nuncijem u Državi Kuvajtu, Kraljevini Bahreinu i Državi Kataru te istodobno apostolskim delegatom na Arapskom poluotoku. Za biskupa ga je 23. siječnja 2010. u mostarskoj katedrali zaredio državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone.

Dana 27. ožujka 2010. imenovan je za apostolskog nuncija u Republici Jemenu te u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Papa Franjo ga je 15. lipnja 2015. imenovao apostolskim nuncijem u Republici Angoli i Demokratskoj Republici Svetom Tomi i Prinsipeu. Dana 15. lipnja 2019. imenovao ga je apostolskim nuncijem u Republici Litvi, a od 6. kolovoza iste godine i u Republici Estoniji i Republici Latviji.

Papa Franjo je 11. ožujka 2024. imenovao mons. Petra Antuna Rajiča apostolskim nuncijem u Talijanskoj Republici i Republici San Marinu.

Kardinala Pizzaballu je u nedjelju 29. ožujka zaustavila izraelska policija dok je išao u crkvu u jeruzalemskom Starom gradu kako bi slavio misu na Cvjetnicu, priopćio je Jeruzalemski latinski patrijarhat, nazivajući incident „ozbiljnim presedanom“.
Izraelska policija i premijer Netanyahu opravdavali su u nedjelju zabranu pristupa svetim mjestima u Starom gradu sigurnosnim razlozima povezanim s ratom u Iranu.

Europski čelnici odmah su osudili taj potez.

Visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas osudila je na društvenim mrežama „kršenje vjerske slobode“ nakon što je Izrael spriječio latinskog patrijarha Jeruzalema da slavi misu na Cvjetnicu u Crkvi Svetog groba.
„Odluka izraelske policije da zabrani jeruzalemskom latinskom patrijarhu ulazak u Crkvu Svetog groba na Cvjetnicu predstavlja kršenje vjerske slobode i dugogodišnje zaštite koja regulira sveta mjesta“, poručila je.
„Sloboda bogoslužja u Jeruzalemu mora biti u potpunosti zajamčena, bez iznimke, za sve vjere. Multireligijski karakter Jeruzalema mora biti zaštićen“, dodala je.

Talijanska premijerka Giorgia Meloni poručila je da je taj potez “uvreda ne samo vjernicima već i svakoj zajednici koja priznaje vjersku slobodu”, dok je ministar vanjskih poslova Antonio Tajani pozvao izraelskog veleposlanika u Italiji na razgovor kako bi dao objašnjenje tog incidenta.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron također je osudio potez i rekao da je došao u kontekstu „zabrinjavajućeg porasta kršenja statusa svetih mjesta u Jeruzalemu“. „Sloboda održavanja vjerskih obreda u Jeruzalemu mora biti osigurana za sve religije“, napisao je predsjednik Macron na X-u.

Poljski predsjednik Karol Nawrocki također se usprotivio tom potezu i na platformi X izrazio podršku kardinalu. „Postupci izraelske policije, koje osuđujem, izraz su nepoštovanja kršćanske tradicije i kulture“, poručio je poljski čelnik.
Španjolski premijer Pedro Sanchez osudio je izraelsko sprječavanje latinskog patrijarha Jeruzalema da slavi misu na Cvjetnicu u Crkvi Svetog groba kao napad na vjersku slobodu. „Netanyahu je spriječio katolike da slave Cvjetnicu na svetim mjestima u Jeruzalemu“, objavio je na X-u.

„Bez ikakvog objašnjenja. Bez ikakvih razloga ili opravdanja. Osuđujemo ovaj neopravdani napad na vjersku slobodu i zahtijevamo da Izrael poštuje raznolikost vjera i međunarodnog prava. Jer je bez tolerancije suživot nemoguć“, istaknuo je premijer Sanchez u objavi.

Portugalsko ministarstvo vanjskih poslova poručilo je da odluka izraelskih vlasti „zaslužuje duboku osudu“, pozivajući ih da „jamče i podržavaju slobodu vjeroispovijesti i bogoslužja“.

Malteški ministar vanjskih poslova Ian Borg izrazio je duboku zabrinutost zbog odluke izraelske policije, rekavši da se pristup „najsvetijem mjestu kršćanstva, posebno za privatnu liturgiju Velikog tjedna, mora poštovati“.

Njemačka novinska agencija dpa prenosi da je zastupnik Armin Laschet, koji predsjedava odborom za vanjske poslove Bundestaga, nazvao incident neprihvatljivim, rekavši da je prekršio stoljetnu tradiciju slobodnog pristupa najsvetijem mjestu kršćanstva tijekom Velikog tjedna.

Američki veleposlanik u Izraelu Mike Huckabee, rekao je da se radi o „nesretnom prekoračenju“ koje je „teško razumjeti ili opravdati“.

Ured kardinala Pizzaballe priopćio je u nedjelju nakon zabrane da je to „prvi put u stoljećima“ da je latinskom patrijarhu Jeruzalema uskraćen pristup svetom mjestu na Cvjetnicu, koja označava Kristov povratak u Jeruzalem. On i fra Francesco Ielpo, službeni čuvar Crkve Svetog groba, bili su „prisiljeni“ vratiti se nakon što su zaustavljeni na putu prema crkvi, gdje se vjeruje da je Krist također pokopan i potom uskrsnuo, navodi se.

„Ovaj incident je ozbiljan presedan i zanemaruje osjećaje milijardi ljudi diljem svijeta koji tijekom ovog tjedna gledaju u Jeruzalem”, navodi se u izjavi patrijarhata.

„Ova brzopleta i u osnovi pogrešna odluka, okaljana neprimjerenim razmatranjima, predstavlja ekstremno odstupanje od osnovnih načela razumnosti, slobode bogoslužja i poštovanja statusa quo.”

Patrijarhat je rekao da je slijedio sva „nametnuta ograničenja“ i djelovao odgovorno od početka rata, dodajući da je nedjeljna odluka bila „očito nerazumna i krajnje nesrazmjerna mjera“.

Izraelski predsjednik Isaac Herzog rekao je u nedjelju da je nazvao kardinala Pizzaballu kako bi izrazio svoju „veliku žalost“ zbog „nesretnog incidenta“. „Pojasnio sam da je incident proizašao iz sigurnosnih razloga zbog kontinuirane prijetnje raketnim napadima iranskog terorističkog režima na civilno stanovništvo u Izraelu, nakon prethodnih incidenata u kojima su iranske rakete pale na područje Starog grada Jeruzalema posljednjih dana”, rekao je predsjednik Herzog.

Rekao je da je također potvrdio “nepokolebljivu predanost Izraela slobodi vjeroispovijesti za sve vjere i održavanju statusa quo na svetim mjestima Jeruzalema”, izvijestila je Hina.

Temu broja otvara fra Danijel Nikolić tekstom „Uskrs sv. Franje Asiškog”, u kojem približava kako je ovaj svetac konkretno živio otajstvo Kristova uskrsnuća. O slobodi koja proizlazi iz vjere piše fra Josip Ikić u tekstu „Rast u slobodi”, dok fra Damir Pavić vodi čitatelje u Španjolsku predstavljajući Crnu Gospu iz Montserrata, moćnu zaštitnicu Katalonije. Don Josip Mužić nastavlja niz o ukazanjima u Ćosanlijama, a Božo Skoko u tekstu „Strah od križa” promišlja o suvremenim izazovima kršćanskog identiteta u Europi.

Povijesne teme obrađuje Dražen Janko pišući o tragičnoj sudbini kralja Stjepana Tomaša, dok razgovor s fra Bonom Tomićem, gvardijanom i župnikom u Kraljevoj Sutjesci, nosi snažnu poruku ustrajnosti: „Od povratka ne odustajati, svoje ne zaboravljati”, a čitateljima predstavljamo i OFS Tolisa kao radosne svjedoke Radosne vijesti.

U reviji pronađite i niz promišljanja o vjeri i društvu: Boris Beck piše o Kristovu znamenju i svjetlu, a Maja Herman Duvel o obitelji kao izvoru kršćanskoga poziva. Reportažom Vas revija vodi u samostan i župu sv. Marka Evanđelista na Plehanu. Don Damir Šehić upozorava na opasnost šutnje u današnjem vremenu i pojmu religioznog ateizma, dok fra Goran Azinović piše o Simone Weil i snazi solidarnosti.

Čitatelji će pronaći i tekstove o osobnom rastu i književnosti: Estera Nižić piše o unutarnjoj slobodi, Ivan Prskalo o Kranjčevićevoj poetici, a Ankica Baković o važnoj poruci ženama – „Žena si, ne moraš sve!”. Fra Ivica Perić čitateljima prenosi svjedočanstvo uskrsne radosti iz Mwakapandule, dok Dalibor Ballian predstavlja prirodni fenomen Bosne i Hercegovine – zemljane piramide. U rubrici biljne ljekarne fra Juro Marčinković piše o šafranu, a Hrvoje Kalem zaključuje broj tekstom „Ti si moja istina”.

Uz sve navedeno, revija donosi i vijesti, savjete iz bontona, rubriku za djecu, humor te nagradnu križaljku.

Novi broj revije potražite u župnim uredima ili u knjižarama Svjetla riječi u Vitezu i Livnu. Možete ga naručiti i pozivom na broj telefona 033 726 200 ili e-mailom na [email protected] ili se putem web-knjižare pretplatite na digitalno ili tiskano izdanje i svakoga mjeseca uživajte u sadržajima s područja vjere, društva i kulture.

Širimo svjetlo.

Organizatori savjetuju planinarima da ponesu prikladnu obuću, slojevitu odjeću i vodu za piće.

Za dodatne informacije mogu se obratiti voditelju pohoda Miroslavu Hercegu na broj 063 147 469.

Postoji nešto posebno u danima koji prethode Uskrsu. U zraku se osjeti iščekivanje, u kućama se sprema, u obiteljima se planira zajedništvo. Stolovi će biti bogati, domovi uređeni, a mnogi će barem na trenutak zastati i reći da je ovo „najveći kršćanski blagdan“. I doista jest.

Ali baš zato vrijedi zastati i postaviti si jedno neugodno, ali nužno pitanje: što mi zapravo slavimo?

Je li Uskrs za nas susret sa živim Bogom – ili samo još jedan lijepo upakiran običaj? Jesmo li spremni pogledati dublje, ispod svega onoga što se vidi izvana? Jer ako ostanemo samo na površini, proći ćemo kroz ove dane, a da nismo dotaknuli ono najvažnije.

I zato, prije nego što sjednemo za uskrsni stol, prije nego što jedni drugima poželimo „Sretan Uskrs“, potrebno je biti iskren. Prema sebi. Prema Bogu. A istina, koliko god bila teška, jedini je put prema stvarnoj radosti Uskrsa.

Uskrs mora biti radost u srcu, moje srce se mora radovati što me je moj Bog oslobodio od vječne propasti i smrti. Zato Uskrs nije nikakav folklor. Uskrs nije neka dekoracija. Uskrs nije još jedan produženi vikend u kojem ćemo se dobro najesti, napiti i fotografirati savršeno uređeni stol. Uskrs nije onaj zeko koji nosi jaja u korpi, kako to marketing predstavlja. Ako ćemo biti pošteni – većina nas je Uskrs pretvorila upravo u to. I zato treba reći jasno, bez uvijanja: promašili smo glavnu bit Uskrsa.

Mi danas znamo sve o pisanicama, a malo ili ništa o križu. Znamo koliko jaja treba obojiti, ali ne znamo koliko je koštala naša sloboda. Znamo organizirati obiteljski ručak do najsitnijeg detalja, ali ne znamo stati pred Boga i iskreno priznati gdje smo pogriješili. To nije Uskrs. To je prazna forma. Koliko god da je i forma bitna, ali ako nema srca i prave biti Uskrsa, onda je to samo promašaj.

Postali smo ljudi koji se nazivaju vjernicima, ali živimo kao da Boga nema. Nedjelja nam je postala običan dan za kupovinu, rad, obaveze. Misa je postala opcija – ako stignemo. I onda dođe Uskrs pa odjednom “držimo do tradicije”. Kakve tradicije? Tradicije bez Boga? Tradicije bez srca? Tradicije bez prave biti Uskrsa? Tradicije bez obraćenja? To nije vjera, to je gluma.

Budimo iskreni: ispovijed smo sveli na rijetku formalnost - moram se ispovjediti prije Uskrsa. U redu, ali što poslije Uskrsa, do idućega. Nije bit samo se ispovjediti jer je Uskrs, bit je boriti se da ponove ne padnemo u grijeh, pogotovo u smrtni. Mi ćemo se ovih dana ispovjediti i čuvati se do Uskrsa, da se mogu pričestit, ali što je poslije Uskrsa, odmah se na staro vraćamo. Uskrs mora biti svaki dan i svaki dan se truditi i čuvati da ne padnemo u grijeh. Prije uskrsa ću se čuvati bogopsovke, a poslije Uskrsa nastavit ću. To nije slavlje Uskrsa, to je lažni Uskrs.

Molitvu smo sveli na par naučenih rečenica, a ljubav prema bližnjem na deklaraciju bez djela. Govorimo da vjerujemo, a ne opraštamo. Govorimo da smo kršćani, a živimo u zavisti, ogovaranju, sebičnosti, zavađenosti, mržnji. Uskrs sa mržnjom i zavađenosti u srcu nije Uskrs. Slavimo Uskrs, a ne želimo umrijeti grijehu. Kako onda mislimo uskrsnuti s Kristom?

Ne bi želio da se ovo shvati kao kritika, često kažu da sam kritičan. Ali ovim želim potaknuti da se napokon trznemo i počnemo živjeti pravu bit naših velikih blagdana. Da u našim velikim blagdanima ne propuštamo ono najvažnije za naš život.

Mi svi želimo uskrsnuti s Kristom, ali moramo prema tome i težiti. Krist nije uskrsnuo da bismo mi imali razlog za slavlje u smislu gozbe. Krist je uskrsnuo da bi nam dao novi život. A novi život ne dolazi bez promjene. Ne dolazi bez križa. Ne dolazi bez istine.

Uskrs bez Velikog petka ne postoji. A mi bismo rado preskočili Veliki petak. Ne želimo gledati patnju, ne želimo priznati grijeh, ne želimo se odreći onoga što nas udaljava od Boga. I onda dolazimo na uskrsno jutro kao da se ništa nije dogodilo. Kao da križ nije bio potreban. Uskrs je poziv na buđenje. Na prestanak laži koje sami sebi govorimo. Na odluku da ćemo živjeti drugačije. Ne savršeno, ali iskreno. Ne površno, nego stvarno.

To znači vratiti Boga u središte. To znači ponovno otkriti vrijednost nedjelje kao dana Gospodnjeg, a ne dana za trku i kupovinu. To znači stati pred Boga u ispovijedi bez opravdanja i bez uljepšavanja. To znači učiti opraštati, i kad boli. To znači prestati živjeti dvostruki život. Jer Uskrs nije nagrada za dobre ljude. Uskrs je dar za one koji su spremni priznati da nisu dobri – i da im treba Spasitelj.

Unatoč svemu, unatoč našim promašajima, našim grijesima, našoj mlakosti – Krist je uskrsnuo. Ne zato što smo mi zaslužili, nego zato što nas ljubi. I ta ljubav nije slaba. Ta ljubav pobjeđuje smrt. To znači da nijedan naš pad nije konačan. Nijedan grijeh nije jači od Njegove milosti. Nijedan život nije izgubljen ako se vrati Njemu. Uskrs je početak, jedan potpuno novi početak. Ali samo ako ga tako shvatimo.

Zato ovaj Uskrs nemoj stati samo na tradiciji. Nemoj ostati samo na običaju. Nemoj da bude sve formalno. Idi dublje. Pogledaj istini u oči. Promijeni ono što znaš da nije dobro. I onda slavi. Jer Krist je uskrsnuo. I zato nada postoji. Za tebe. Za mene. Za svakoga tko je spreman ustati iz vlastite tame i krenuti prema svjetlu.“

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?«

To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Svećenik: p.Ivan Dominik Iličić.

No, majka četvero djece, koja je iz Arizone, nije odustala. Znala je da je ono što je nemoguće čovjeku, moguće Bogu, samo ako bi se ljudi molili s potpunim predanjem i vjerom, prenosi novizivot.net.

Okrenula se Bogu

Nakon dvije neuspjele operacije da bi joj se vratio vid, Gutierrez se okrenula Bogu. Iako nije bila članicom katoličke crkve Svetog Josipa Maronite (maronitska crkva jedna je od denominacija katoličke crkve s kojom je i povezana op. a.), zatražila je da ju se odvede u crkvu kako bi se molila Bogu za ozdravljenje kako bi barem mogla ponovno vidjeti svoju djecu.

„Ja sam se molila ‘molim te Bože da vidim ta lica ponovno. Omogući mi da ponovno budem majka.’ Jer osjećala sam se kao da me [djeca] gledaju, da se brinu o meni 0-24 sata,“ rekla je za The Maronite Voice.

Svećenik se pomolio za nju

Svećenik se molio za nju i pomazao je uljem. U tom je trenutku osjetila promjenu u svome tijelu. Vratila se u crkvu sljedeći dan na nedjeljnu misu i osjetila je istu stvar.
Kada se idući dan probudila, osjetila je bol.
„Brisala sam svoje oči, a i uzvikivala ‘Peku me! Peku me!’“ rekla je.
Tada je Gutierrez odjednom zadobila natrag svoj vid, čisto kao suza.

„Ovo je nešto što se jednostavno ne viđa. Dugotrajno oštećenje vidnog živca koje je uzrok sljepilu ne postaje odjednom normalan nakon dva dana, s potpuno vraćenim vidom,“ rekla je njena liječnica dr. Anne Borik za The Voice.
Dušo moja, slavi Gospoda i ne zaboravljaj nijednoga dobročinstva Njegova! On je, koji ti oprašta sva zlodjela, koji ozdravlja sve bolesti tvoje. (Psalam 103,2.3)

Unatoč tome, Bonny je u pastoralnom pismu napisao da se u svakoj sinodskoj raspravi „postavlja pitanje ređenja oženjenih muškaraca … za svećeništvo“. Tvrdio je da je „suglasje o tom pitanju gotovo potpuno … osobito među najvjernijima i najpobožnijima“ te da „postoji već dugi niz godina“.

„Pitanje više nije može li Crkva zaređivati oženjene muškarce za svećenike, nego kada će to učiniti i tko će to učiniti“, rekao je biskup. „Svako odgađanje doživljava se kao izgovor.“

Suprotno navodnom konsenzusu, kanon 1042 zabranjuje ređenje oženjenih muškaraca u latinskom obredu u većini uobičajenih okolnosti. Jasno navodi da je jedini sveti red za koji „muškarac koji ima ženu“ može biti podoban trajni đakonat — a ne svećeništvo. Oženjeni muškarac može stupiti u trajni đakonat uz pristanak svoje supruge ako ima najmanje 35 godina, ali trajni đakon koji ostane udovac ne može se ponovno oženiti.

Ovo pravilo nije potpuno univerzalno u Katoličkoj Crkvi. Zakonik kanona istočnih Crkava dopušta ređenje oženjenih muškaraca u katoličkim Crkvama istočnog obreda, gdje je to dugogodišnja praksa.

Postoje i ograničene iznimke u latinskom obredu. Oženjeni anglikanski svećenik koji prijeđe na katoličanstvo može biti zaređen za katoličkog svećenika i ostati u braku. Crkva čini i neke ograničene iznimke za druge protestantske službenike koji su oženjeni i žele prijeći na katoličanstvo te biti zaređeni za svećenike.

Međutim, osim rijetkih iznimaka, oženjenim muškarcima nije dopušteno biti zaređenima za svećenike u latinskom obredu.
Bonny u svom pismu ne razmatra relevantne kanone. Također nije naveo nikakvo odobrenje iz Vatikana niti je dao uvid u moguće promjene kanonskog prava.

Biskup nije izjavio da će prije ređenja tražiti odobrenje, ali je rekao da će osigurati „potrebnu komunikaciju i dogovore“ s Vatikanom i Belgijskom biskupskom konferencijom, „kako bismo mogli učiti iz međusobnih iskustava i uvida“.
„Uložit ću svaki napor da do 2028. zaredim oženjene muškarce za svećenike u našoj biskupiji“, rekao je. „Pristupit ću im osobno i osigurati da do tada imaju potrebnu teološku izobrazbu i pastoralno iskustvo, usporedivo s ostalim kandidatima za svećeništvo. Ta priprema bit će transparentna, ali diskretna, daleko od medijske pozornosti.“
„Za mnoge biskupe ređenje oženjenih muškaraca postalo je pitanje savjesti“, napisao je. „I na toj su razini transparentnost, odgovornost i vrednovanje važni za vjerodostojnost Crkve.“

Bonny navodi nekoliko razloga zašto namjerava zaređivati oženjene muškarce, poput „povijesnog nedostatka domaćih svećenika u mnogim biskupijama“. Rekao je da taj nedostatak sada popunjavaju mnogi svećenici rođeni u inozemstvu, ali da „ne bi bilo pravedno teret naših manjkova stavljati na njihova ramena“.

Napomenuo je da Crkva u Belgiji već djeluje „s određenim brojem oženjenih katoličkih svećenika“, navodeći svećenike istočnog obreda i obraćenike koji spadaju u ograničene iznimke.

Bonny je također rekao da „postoji skup iskustava vezanih uz psihosocijalno zdravlje svećenika i transparentnost njihova načina života“. Rekao je da „pitanje seksualnog zlostavljanja i dalje snažno opterećuje“ te da su „kleričke subkulture i načini života odradili svoje“.

„Činjenica da se gotovo nijedan domaći kandidat ne javlja za ređenje čini mi se nedvojbeno povezanom s nedostatkom sinodalnog razlučivanja u klasičnom pastoralu zvanja“, nastavio je biskup. „Kada posjećujem župe ili pastoralne zajednice, redovito susrećem ljude koje bi zajednica smatrala dobrim svećenikom. Kao što i sam poznajem nekoliko suradnika koji bi bili vrlo prikladni kao kandidati za ređenje.“

Tom Nash, apologet zaposlen u Catholic Answers, rekao je za EWTN News da se nada da je Bonny „poslušan Svetom Ocu, papi Lavu XIV.“

„Samo papa, nasljednik svetog Petra, ima od Boga dan primat u konačnom naučavanju o vjeri i moralu, kao i božanski dan primat vlasti u vezivanju i razrješivanju u pitanjima discipline, te stoga treba biti vrlo oprezan u postupanju na način koji bi ozbiljno kršio taj božanski ustanovljeni papinski primat upravljanja“, rekao je.

Nash je objasnio da oženjeni muškarci mogu biti valjano zaređeni za svećeništvo, što se vidi u istočnom obredu i rijetkim iznimkama u latinskom obredu. Međutim, bez papinskog odobrenja i promjene kanonskog prava, takva bi ređenja bila „nedopuštena“ u okolnostima koje biskup opisuje u pastoralnom pismu.

Ako bi Bonny zaredio oženjene muškarce za svećenike, Nash kaže da bi situacija bila slična Bratstvu sv. Pija X., koje je 1988. nedopušteno posvetilo biskupe i prijeti da će to ponovno učiniti. Takve su posvete, objasnio je, bile „valjane, ali nedopuštene“.
Svećenik koji je zaređen valjano, ali nedopušteno, bio bi pravi svećenik i mogao bi valjano slaviti misu, prema Nashu. Međutim, takva bi slavlja bila nedopuštena, u prkosu prema Svetoj Stolici i grešna, rekao je. Druge svećeničke ovlasti možda ne bi bile valjane.

„Samo zato što bi takvi zaređeni svećenici mogli valjano, ali nedopušteno slaviti misu, trebali bi delegirane svećeničke ovlasti od pape kako bi mogli valjano odrješivati grijehe u ispovijedi te primati privolu zaručnika u crkvenom obredu ženidbe, inače bi brak bio nevaljan“, rekao je Nash.

„Bit će zanimljivo vidjeti kako će se ova stvar razvijati u sljedeće dvije godine i molim se da biskup Bonny bude poslušan Svetom Ocu“, dodao je.

David Long, ravnatelj Instituta za politička istraživanja i katoličke studije na Katoličkom sveučilištu u Americi i kanonist, rekao je za EWTN News da pitanje ređenja oženjenih muškaraca „nije u nadležnosti dijecezanskog biskupa koji djeluje samostalno“.
„Svaka trenutačna promjena prakse u latinskoj biskupiji zahtijevala bi djelovanje Svete Stolice i ne može se ostvariti jednostranom odlukom dijecezanskog biskupa, bez obzira na to koliko pastoralne okolnosti bile hitne“, rekao je.

catholicworldreport.com/.quovadisecclesia.com

Takva odluka ocijenjena je „nerazumnom i ozbiljno nesrazmjernom mjerom“ te ozbiljnim presedanom i udaljavanjem od načela slobode bogoslužja i poštivanja statusa quo. U priopćenju se naglašava kako taj čin zanemaruje vjerske osjećaje vjernika diljem svijeta koji u Velikom tjednu gledaju prema Jeruzalemu.

Zbog tih okolnosti slavlje Cvjetnice održano je u Getsemaniju, u podnožju Maslinske gore, gdje je Isus molio u vrtu. Ondje je kardinal Pizzaballa predvodio Službu riječi i podijelio svečani blagoslov relikvijom Svetoga križa prema gradu Jeruzalemu. Ovogodišnja slavlja u Svetoj zemlji, zbog rata i sigurnosnih ograničenja, održavaju se bez hodočasnika i velikih okupljanja.
U meditaciji kardinal je podsjetio na Isusa koji plače nad Jeruzalemom jer nije prepoznao dar mira, istaknuvši kako ta slika snažno odražava i današnje stanje. Naglasio je kako Isus i danas „plače“ nad Svetom zemljom obilježenom sukobima, patnjom i propuštenim prilikama za mir, osobito nad žrtvama rata, podijeljenim obiteljima i slomljenim nadama.

Osvrćući se na izostanak tradicionalnih procesija, istaknuo je kako rat narušava uobičajene izraze vjere, ali da prava vjera ne ovisi o izvanjskim obredima te može ostati živa i u tišini i kušnji. Naglasio je kako Raspeti i Uskrsli Krist ostaje prisutan među ljudima i kada su putovi zatvoreni.

Govoreći o Muci Gospodnjoj, kardinal je istaknuo kako ona razotkriva ljudske slabosti kroz izdaju, zatajenje i nasilje, ali istodobno objavljuje Isusovu vjernost i ljubav koja se daruje do kraja. Naglasio je kako se upravo u trenutku prividne pobjede smrti očituju istina, ljubav i ostvarenje spasenja.

Isus, istaknuo je, vodi prema miru koji nije iluzija, nego plod križa – miru koji dolazi od Boga koji se potpuno daruje i ne treba silu ni oružje. Upozorio je kako živjeti vjeru u Svetoj zemlji znači prihvatiti proturječje: mjesto uskrsnuća istodobno je i mjesto Kalvarije, a prostor Božje blizine i dalje je obilježen ranama i mržnjom.

Na kraju je kardinal Pizzaballa pozvao vjernike da budu svjedoci ljubavi koja ne odustaje te da i usred teških okolnosti ostanu nositelji nade, donoseći Kristovu ljubav i svjetlo ondje gdje se čini da prevladava tama.

Gledamo Isusa koji se predstavlja kao Kralj mira, dok se oko njega priprema rat. Njega, koji ostaje postojan u blagosti, dok se drugi uznemiruju u nasilju. Njega, koji se nudi kao nježni dodir čovječanstvu, dok drugi uzimaju mačeve i batine. Njega, koji je svjetlo svijeta, dok se tama sprema prekriti zemlju. Njega, koji je došao donijeti život, dok se izvršava plan da ga se osudi na smrt. Kao Kralj mira, Isus želi pomiriti svijet u zagrljaju Oca i srušiti svaki zid koji nas dijeli od Boga i bližnjega, jer „On je mir naš“.

Rimski je biskup podsjetio da, kao Kralj mira, Isus ulazi u Jeruzalem jašući na magarcu, a ne na konju, ispunjajući staro proroštvo koje poziva na radost zbog dolaska Mesije. Međutim, Kralj mira, kada jedan od njegovih učenika vadi mač da ga obrani i pritom udara slugu velikoga svećenika, odmah ga zaustavlja govoreći: „Svi koji se mača laćaju, od mača će poginuti“. Pritom je dodao:
Kao Kralj mira, dok je nosio naše patnje i bio proboden zbog naših grijeha, „nije otvorio usta; kao janje na klanje odvedeno, kao ovca nijema pred onima koji je strižu“. Nije se naoružao, nije se branio, nije vodio nikakav rat. Objavio je blago lice Boga koji uvijek odbacuje nasilje i, umjesto da spasi sebe, dao se pribiti na križ kako bi zagrlio sve križeve podignute u svakom vremenu i mjestu u povijesti čovječanstva. Braćo i sestre, to je naš Bog: Isus, Kralj mira. Bog koji odbacuje rat, kojega nitko ne može koristiti za opravdanje rata, koji ne sluša molitvu onoga tko vodi rat i odbacuje je govoreći: „I kad biste mnoštvo molitava izgovarali, neću vas slušati: ruke su vam pune krvi“.

Gledajući njega koji je za nas razapet, vidimo razapeto čovječanstvo. U njegovim ranama vidimo rane tolikih žena i muškaraca današnjice - istaknuo je papa Lav XIV. te nastavio:
U njegovu posljednjem vapaju upućenom Ocu čujemo plač onih koji su slomljeni, bez nade, bolesni i sami. Osobito čujemo jecaj boli svih onih koji su potlačeni nasiljem i svih žrtava rata. Krist, Kralj mira, i danas s križa viče: Bog je ljubav! Smilujte se! Odložite oružje, sjetite se da ste braća!

Sveti je Otac homiliju zaključio riječima sluge Božjega biskupa Tonina Bella, i njegovom vapajem Presvetoj Djevici Mariji: „Sveta Marijo, ženo trećega dana, daruj nam sigurnost da, unatoč svemu, smrt više neće imati vlast nad nama, da nepravde naroda imaju svoje dane odbrojene, da su patnje siromašnih stigle do posljednjih uzdaha. I da će, napokon, suze svih žrtava nasilja i boli uskoro biti osušene, poput rose na proljetnom suncu.“

zraelska policija je danas, 29. ožujka, latinskom jeruzalemskom patrijarhu kardinalu Pierbattistu Pizzaballi i kustodu Svete zemlje fra Francescu Ielpu spriječila ulazak u baziliku Svetoga groba u Jeruzalemu dok su se spremali slaviti misu nedjelje muke Gospodnje.  

Nerazumna i nesrazmjerna mjera

Latinski jeruzalemski patrijarhat i Kustodija Svete zemlje u zajedničkom priopćenju ističu da spriječiti ulazak onima koji obnašaju najviše crkvene dužnosti za Katoličku crkvu i sveta mjesta jasno predstavlja nerazumnu i ozbiljno nesrazmjernu mjeru. Osudili su tu odluku kao preuranjenu i pogrešnu, te donesenu iz neprikladnih razloga. Upozorili su da ona također predstavlja ozbiljno udaljavanje od temeljnih načela razboritosti, slobode bogoslužja i poštivanja statusa quo.

Prva takva zabrana nakon mnogo stoljeća

U priopćenju je objašnjeno da su patrijarh i kustod zaustavljeni na putu prema bazilici Svetoga groba prema kojoj su išli u privatnoj organizaciji i bez ikakvog obilježja procesije ili ceremonijalnog čina, te su stoga bili prisiljeni vratiti se natrag. To je prvi put nakon mnogo stoljeća da je poglavarima Crkve onemogućeno slaviti misu na Cvjetnicu u bazilici Svetoga groba.

Riječ je – stoji nadalje u priopćenju – o ozbiljnom presedanu kojim se zanemaruje vjerski osjećaj milijardi ljudi diljem svijeta koji tijekom ovoga tjedna gledaju prema Jeruzalemu. Također je istaknuto da su tijekom cijelog tog razdoblja poglavari Crkava uvijek poštovali odredbe vlasti i ograničenja nametnuta sukobom, djelujući s punom odgovornošću. Javna okupljanja su otkazana, sudjelovanje u slavljima je zabranjeno, a poduzete su mjere kako bi se ona prenijela stotinama milijuna vjernika diljem svijeta koji u ovim vazmenim danima upiru pogled prema Jeruzalemu i bazilici Svetoga groba.

Kardinal Pizzaballa i fra Ielpo stoga izražavaju svoje duboko žaljenje kršćanskim vjernicima u Svetoj zemlji i diljem svijeta zbog činjenice da je molitva na jedan od najsvetijih dana u kršćanskom kalendaru onemogućena na takav način.

Molitva za mir s Maslinske gore

Povodom današnje nedjelje muke Gospodnje ili Cvjetnice, kako je ranije objavljeno u priopćenju Latinskog jeruzalemskog patrijarhata, predviđeno je da kardinal Pizzaballa predvodi trenutak molitve za mir iz svetišta Dominus Flevit na Maslinskoj gori u Jeruzalemu, koji će zaključiti blagoslovom nad Svetim gradom. U istom priopćenju također se navodi da zbog ograničenja nametnutih ratom na Bliskom istoku neće biti dopuštena prisutnost medija, ali će praćenje događaja osigurati medijski pool agencije Reuters.

Otkazivanje procesije na Cvjetnicu

Prethodnih je dana, također zbog sukoba, donesena odluka o otkazivanju tradicionalne procesije na Cvjetnicu, od Maslinske gore prema Jeruzalemu. Tom je prilikom  kardinal Pizzaballa istaknuo da se na teškoće ovoga ratnog vremena, koje nas – kako je rekao - sve pogađa, sada dodaje nemogućnost da zajedno dostojanstveno proslavimo Uskrs. To je rana koja se pridodaje brojnim drugima nanesenima tim sukobom, ali koja ne može zaustaviti molitvu. Nijedna tama, pa ni tama rata, ne može imati posljednju riječ – zaključio je latinski jeruzalemski patrijarh.

VELIKI PETAK – 3. travnja
Ujutro u crkvi nema nikakvih obreda. Križni put za župljane i hrvatske hodočasnike na Križevcu je u 11 sati.

Krunica je u 16 sati, a obredi Velikog petka u 17 sati. Veliki petak je dan strogog posta i nemrsa.

Na Veliki petak se kod obreda čašćenja križa prikupljaju milodari za Svetu zemlju.

VELIKA SUBOTA – 4. travnja
Krunica počinje u 20 sati, a vazmeno bdjenje u 21 sat. Ponesite svijeće na vazmeno bdjenje.

Po završetku mise bit će blagoslov jela.

Mogućnost za ISPOVIJED u Velikom tjednu: Od ponedjeljka do srijede prije jutarnje mise, te od 10 do 12 sati, te od 16 sati.

Veliki četvrtak: od 16:00 do 17:45
Veliki petak: od 15:00 do 16:45
Velika subota: od 10:00 do 12:00.

Na velike dane svi svećenici sudjeluju u večernjem molitvenom programu, zato kad počne sveta misa ili obredi nema više ispovijedanja. Stoga molimo vjernike da se ispovjede prije Vazmenog trodnevlja.

Procesija je okupila velik broj hodočasnika i domaćih vjernika svih generacija. Mnogi su u rukama nosili maslinove grančice, ali i tradicionalno pletene palmine grančice, koje su vjernici ponijeli na blagoslov.

Središnje euharistijsko slavlje nastavljeno je u crkvi, gdje je tijekom pučke mise pjevana Muka Gospodnja, što je jedan od najvažnijih liturgijskih trenutaka Cvjetnice i uvod u Veliki tjedan.

Tijekom dana u župnoj crkvi sv. Jakova služene su svete mise u više termina, a na svakoj od njih obavljen je blagoslov grančica. Večernja sveta misa je u 18 sati.

Cvjetnica u Međugorju i ove je godine protekla u ozračju zajedništva, molitve i snažne simbolike početka Velikog tjedna, koji vodi prema najvećem kršćanskom blagdanu – Uskrsu.

Pri preuzimanju teksta i fotografija, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

{gallery}cvjetnica-u-medugorju-2026{/gallery}

Po dolasku na odredište uslijedio je neočekivan trenutak prepoznavanja. “Kaže on: ‘Ja vas odnekud znam!’ Rekoh: ‘Ne znam, ja sam svećenik pa možda tu negdje...’”, navodi Maglić, dodajući kako je ubrzo uslijedilo prisjećanje na događaj od prije dvije godine. Naime, riječ je o skupini mladića koji su pješice nosili kip Gospe iz Međugorja do Nadina.

“Dečki su iz Međugorja išli pješke u Nadin i na svojim leđima nosili kip Gospe međugorske težak 28 kilograma... Kaže im poslije čovjek: ‘Da ste znali da je toliko težak, odmah bi odustali’”, prenosi o. Maglić. Jedan od njih, Valentino, danas je vlasnik maslinika u kojem se nalazi kip.

Riječ je, kako se navodi, o najvećem ekološkom masliniku u Hrvatskoj i drugom najvećem ukupno, s oko 14.000 stabala maslina, posađenih u obliku križa.

View this post on Instagram

A post shared by Marko Ma (@markoocd)

“Kaže Valentin da je tako htio zahvaliti Bogu i Gospi na svemu što su dali njemu i njegovoj obitelji”, ističe Maglić. Zaključujući svoju objavu, svećenik naglašava snagu jednostavne i nenametljive vjere. “Ima iza tih vrijednih ruku puno dobrih djela, ali ono što me danas najviše fasciniralo je spoznaja kako je genijalna vjera koja puno ne priča, a u životu se ne može sakriti”, poručio je.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Predsjednik Španjolske biskupske konferencije nadbiskup Luis Argüello, objasnio je na svome osobnom profilu na mreži X kako „ako je potpomognuta smrt rješenje problema, onda je sve dopušteno. Liječnik ne smije izvršiti smrtnu kaznu, bez obzira koliko se ona činila legalnom, ovlaštenom ili suosjećajnom. Pomolimo se za Noeliju; njezina patnja je razdirala srca, no njezin pravi spas ne leži u samoubojstvu.“

Noelia Castillo Ramos, koja je bila paralizirana i u teškoj depresiji nakon grupnoga silovanja i kasnijega pokušaja samoubojstva, nalazila se pod skrbi države. Nažalost, ubijena je u četvrtak, 26. ožujka, uz pomoć španjolske države. Ali ono što je proglašeno činom „samoodređenja“, pretvorilo se u čin instrumentalizacije države.

Odvjetnik mlade žene iznio je ozbiljne optužbe protiv medicinskoga sustava u Barceloni. On tvrdi kako je Noelia prije planiranoga zahvata ozbiljno razmišljala i aktivno je pokušavala zaustaviti proces. No, to joj je odbijeno uz obrazloženje kako je logistički lanac transplantacije organa već pokrenut i primatelji njezinih organa već pronađeni.

Pritisak na Sánchezovu vladu raste u cijeloj Španjolskoj. Kritičari se pitaju kako zakon koji je navodno namijenjen „ublažavanju patnje“ može dovesti do toga da očajna mlada žena bude usmrćena protiv svoje volje kako bi se njezini organi mogli donirati. Bolnica u Barceloni i nadležna zdravstvena tijela još se nisu očitovala o konkretnim odvjetnikovim optužbama. No, slučaj će vjerojatno imati i političke posljedice za vladajuće socijaliste. Zastupnik VOX-a Carlos Flores rekao je španjolskim kongresmenima u četvrtak 26. ožujka, tijekom plenarne sjednice: „Sljedeći put kada zakoračite na ovu govornicu kako biste nam držali predavanje o ljudskim pravima, sjetite se da se danas u Španjolskoj pogubljuje 25-godišnja djevojka.“

Na mreži X kruže snimci Noelie koju su vlasti „pokupile“ prije nekoliko godina, kao i očajnički pozivi njezine bake i majke. Razbili su vrata obiteljske kuće i odveli depresivnu ženu dok su njezina baka i majka preklinjale da to ne čine. Djevojka je kasnije bila žrtva grupnoga silovanja dok se nalazila pod nadzorom španjolske države.

Monako je prekrasna zemlja, ali pravu ljepotu donosite vi, kada znate kako pogledati u oči onih koji pate ili se osjećaju nevidljivi usred gradskih svjetla.

Dobro je jače od zla

Papa dobro poznaje slabosti mladih, ali ih je potaknuo da se ugledaju u mladu Devotu, mučenicu za vjeru i nositeljicu evanđeoske poruke mira i ljubavi. Vjera se susreće s izazovima i preprekama, ali ništa ne može zasjeniti njezinu ljepotu i istinu – rekao je te istaknuo:
Dobro je jače od zla, čak i kada se, katkada, u prvom trenutku čini da gubi. Ne samo to, nego nas također podsjeća da je svjedočanstvo vjere sjeme koje može doprijeti i oploditi daleka srca i mjesta, daleko izvan naših vlastitih očekivanja i mogućnosti.

Ljubav koja spašava

Tijekom susreta papa Lav XIV. je odgovorio na pitanja četvero mladih koji su mu iznijeli teškoće svojega vremena, svijeta u stalnoj žurbi, svijeta koji voli – kako je rekao Sveti Otac – fluidnost bez vezivanja, svijeta koji obilježava gotovo kompulzivna potreba za stalnim promjenama: u modi, izgledu, odnosima, idejama, pa čak i u aspektima osobe koji su temeljni za sam njezin identitet. Podsjetio je da ono što spašava i daje čvrstoću životu jest ljubav prema Bogu, a zatim i ljubav prema drugima, njegovana vjernošću, postojanošću i spremnošću na žrtvu u svakodnevnom životu.

Samo na taj način nemir pronalazi mir – i mi čeznemo za mirom! – a unutarnja praznina se ispunjava, ne materijalnim i prolaznim stvarima, ni virtualnim odobravanjem tisuća lajkova, ili uvjetovanim, umjetnim, a katkada čak i nasilnim pripadnostima.

Vjetar Duha SvetogaOd tih stvari valja očistiti srce – napomenuo je Papa – kako bi zdravi, životvorni zrak milosti ponovno osvježio i oživio njegov prostor, te kako bi snažan vjetar Duha Svetoga ponovno nadimao jedra našega postojanja, noseći ga prema istinskoj sreći.

Sve to zahtijeva molitvu, prostore tišine i slušanja, kako bismo utišali frenetičnost djelovanja i govora, porukā, reelsa i chatova, te kako bismo produbili i uživali u ljepoti istinskoga i konkretnoga zajedništva.

Novi okus života

Papa je stoga potaknuo mlade da Veliki tjedan prožive u ozračju slušanja glasa Duha Svetoga i onoga što se događa u njihovu srcu; prilike za promišljanje o vlastitom životu. Duhovni život i molitva putovi su kojima moramo ići, ali potrebno nam je i 'vježbanje ljubavi' koje proizlazi iz dubokog odnosa s Bogom. Papa je svoje riječi upućene mladima isprepleo s riječima svetog Augustina "Ljubi i čini što hoćeš", što znači biti besplatni dar drugima, postojan čak i pred teškoćama.

Dragi mladi, ne bojte se dati sve, svoje vrijeme, svoju energiju, Bogu i svojoj braći i sestrama; potpuno se potrošiti za Gospodina i za druge. Samo ćete tako pronaći uvijek novu radost i sve dublje značenje u životu. Svijet treba vaše svjedočanstvo kako bi nadvladao zastranjivanja našega vremena i suočio se s njegovim izazovima, i prije svega kako bi ponovno otkrio slatki okus ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Prozor nade

Papa je svoj govor završio potičući mlade da žive ispunjen život u vjeri, nadi, pravednosti i ljubavi; da budu mirotvorci i postanu – kako je rekao – mlado lice ove Crkve i ove Države. Potom je dodao:
Monako je mala zemlja, ali može biti veliki laboratorij solidarnosti, prozor nade. Unesite evanđelje u svoje odluke na poslu, u svoje društveno i političko zauzimanje, kako biste dali glas onima koji ga nemaju, šireći kulturu skrbi. Učinite sve darom Bogu i sve živite kao poslanje koje vas potiče da jedni drugima budete prijatelji u Kristu i vjerni suputnici na putu.

U nastavku donosimo razgovor s organizatorima ovog jedinstvenog hodočašća.

Prevela: Vlatka Radišić

Kako biste se predstavili i kako je započela vaša priča?

"Ja sam José Francisco, muž Jeannine. Deset godina smo u braku. Na Instagramu nastojimo evangelizirati bračne parove, posebice muževe, preko vojske sv. Josipa (ejército de San José), na mom profilu @elmaridodelarubia. Na taj način potičemo muževe da budu sveti poput svetog Josipa, po njegovu primjeru kako se ponašao prema Mariji. Tako da, iznad svega, poticaj za muškarce da budu sveti, da budu bolji muževi i bolji očevi", kaže José za medjugorje-info

"Prije 13 godina došla sam u Međugorje prvi put i došla sam kao slobodna djevojka. Otišla sam na govor kod sestre Vicky i razgovarala s njom. Vidjela je da sam plakala i pitala me što mi se događa. Rekla sam joj da mi Gospodin još nije poslao mog budućeg muža i da na to čekam. Nastavila sam plakati, a sestra Vicky mi je rekla da ne brinem i da napišem pismo Gospi u kojem ću objasniti kakvog muža želim, sa svim karakteristikama. Napisala sam pismo na pet listova s obje strane i ostavila ga tamo gdje mi je časna sestra rekla, na Plavom križu. Kad sam ga ostavila, sestra mi je rekla da ću za manje od godinu dana upoznati svog muža jer će i ona moliti za mene. Nakon osam mjeseci vratila sam se u Međugorje za Festival mladih i tu sam upoznala svog supruga", govori Jeannine.

Kako ste odlučili organizirati hodočašće za katolike samce?

"Mnogo ljudi nam je pisalo preko Instagrama, tražeći da molimo za njih da pronađu svog budućeg muža ili svoju buduću ženu. Tako smo vidjeli da postoji velika potreba za tim, pogotovo jer katolici traže nekoga tko će s njima živjeti njihovu vjeru", kaže José.

"Ljude često zadivi naša priča, naše svjedočanstvo i žele da im se dogodi slično. Tražili su našu pomoć i pitali: ‘Zašto ne organizirate nešto za nas?’ Tako je nastala ideja da učinimo nešto za samce, da dođu u Međugorje, koje je za nas posebno mjesto, gdje znamo da Gospa djeluje. Ako je sve to učinila za nas, zašto ne bi i za druge? Osim toga, uvijek razlučujemo dolazi li nešto od Boga. Ništa nismo započeli dok nas nije direktno kontaktirala agencija koja je pripremala put u Međugorje. Tada smo, uz pomoć biskupa Munille, odlučili da bude isključivo za samce", ističe José.

Kakav je cilj i koja su očekivanja od ovog hodočašća?

"Cilj hodočašća je razlučivanje poziva svakog pojedinca. Ovdje dolaze kao samci, ali potrebno je potvrditi koji je njihov poziv. To znači razlučiti što je Bog zamislio i na što ih poziva, možda nekoga i ne poziva na brak. Zatim njihovo formiranje, produbljivanje tog poziva, dublje upoznavanje sebe, stvaranje prijateljstava i na kraju, ako nastane i neka veza, neka Gospa čini što želi", govori José.

Jeste li primijetili promjene kod sudionika tijekom hodočašća?

"Može se primijetiti da su u početku bili pomalo uplašeni i manje su međusobno razgovarali. No vidi se kako Gospa čini da se s vremenom povezuju, iako su to osobe različite dobi, iz različitih zemalja, osobnosti i zanimanja. Sve je napredovalo jako dobro i nastala je jedna mala obitelj katolika samaca, kojima smo mi kao roditelji. Možemo reći da su kao naša djeca za koje molimo da pronađu svog budućeg supruga ili suprugu", kaže José.

Zašto ste odabrali baš razdoblje oko blagdana svetog Josipa i jeste li imali predavanja o njemu?

"Da, naravno. Nezaobilazno je govoriti o svetom Josipu. Izabrali smo da budemo ovdje na taj dan kako bi vojska svetog Josipa, koja vodi muškarce svetosti i žene koje mole za takve muškarce, također došla ovamo. Osim toga, imamo i godišnje Gospino ukazanje na uočnicu svetog Josipa i za to sigurno postoji razlog, odnosno poveznica Gospinog ukazanja s uočnicom spomendana njezinog svetog muža. Htjeli smo doći ovdje da primimo taj blagoslov. Iako znamo da nije rekao nijednu riječ i nije se objavio vidiocima, on je uvijek tamo gdje je njegova supruga", kaže José.

"Imali smo predavanje o svetom Josipu, njegovom životu, o svetom Josipu kao uzoru supruga i oca, svjesni da trebamo taj primjer slijediti u ovom vremenu u kojem je uloga muškarca zamagljena i često kritizirana i napadnuta, iako smo toliko potrebni u našoj obitelji i u svijetu", dodaje.

Hoće li biti još ovakvih hodočašća?

"Samo Bog zna, ali očito je kroz ovu inspiraciju koju smo dobili da ako nešto dolazi od Boga, On otvara vrata da se to i ostvari", kaže José.

"Za početak, nismo ni znali hoće li ovo uspjeti. Izgledalo je jako teško popuniti avion samaca za hodočašće koje nije baš najpovoljnije, riječ je o privatnom charteru, a doveli smo i glazbenike i predavače. Uz sve to, sigurno nije najjeftinije hodočašće i činilo se teško. Zato smo mislili da, ako se popuni, to znači da je od Gospe, odnosno od Boga. I na kraju je uspjelo", ističe.

"Po svemu što su nam ljudi rekli, izgleda da su jako sretni. No s druge strane, sam dolazak ovdje je uspjeh jer s Gospom moramo uspjeti. Gospa čini da svaku osobu na neki način dotakne i preobrazi. Mi smo donijeli naše malo, a Gospa je učinila sve ostalo", kaže José.

Niste očekivali da ćete okupiti 150 ljudi iz cijelog svijeta?

"Točno, i to iz cijelog svijeta. Mi smo iz Španjolske i ima dosta Španjolaca, ali u grupi ima i hodočasnika iz SAD-a, Madagaskara, Kostarike, Poljske, Nikaragve, Belgije, Francuske, Portugala, Perua, Kolumbije i barem 20 iz Meksika", kaže José.

"Kad smo prihvatili upit iz agencije za ovo hodočašće, moram priznati da sam pristala jer sam mislila da neće uspjeti, budući da imamo dijete od devet godina i bebu od devet mjeseci. U početku mi je bilo jako teško reći ‘da’ i započeti ovu avanturu. Nudili su nam da dođemo kao pratitelji i najavimo hodočašće, ali znala sam da ću se uključiti puno više. Zato nisam htjela ostaviti djecu i svaki dan sam ponavljala: ‘Gospodine, neka se ljudi ne prijavljuju.’ Ako se avion ne popuni, nema hodočašća. U tri tjedna trebali smo popuniti više od 130 mjesta. Sjećam se noći uoči zadnjeg dana kada sam rekla: ‘Ne želim ići, Gospodine, neka ne uspije.’ No, mnogi su se prijavili u zadnjem trenutku i uspjelo je. Ovdje smo jer Gospa to želi", govori Jeannine, za medjugorje-info.

Osjećate li i sami plodove ovog hodočašća?

"Uvijek. Kad radimo nešto za druge, još više primimo mi sami. Primjerice, pripremam i održavam predavanja o svetom Josipu kako bi ga ljudi bolje upoznali, a istovremeno i ja učim više i prepoznajem na čemu trebam raditi. Jako sam uživao i vidio sam da su i oni uživali. Podijelili smo naše svjedočanstvo i prisjetili se svega, što nas vraća na početak i budi zahvalnost Bogu i Gospi jer smo i danas zaljubljeni. Ljubav koja je samo ljudska ima kraj, ali ova ne", kaže José.

"Kad smo se penjali na Brdo ukazanja, bilo mi je jako emotivno i zaplakao sam prisjećajući se kako smo se penjali zajedno i kako smo se prvi put fotografirali ispred Gospinog kipa. Zahvalan sam Gospi što mi je darovala moju suprugu. Gospa nam je potpuno promijenila život", dodaje.

Koja je vaša poruka katolicima samcima?

"Mislim da je za katolika samca koji osjeća poziv na brak ključno da se pouzda u Boga. Nema druge. Ja sam pet godina čekala svog budućeg muža i uzdala sam se. Povjerenje se ne rađa samo od sebe, treba reći svoje ‘da’, i to dok još ne razumijemo. Kasnije treba ustrajati u molitvi i odnosu s Bogom svaki dan. Tako će Bog pripremiti i tebe i tvog budućeg supruga ili suprugu", kaže Jeannine.

"Svaki dan tijekom pet godina govorila sam: ‘Gospodine, za mene i mog budućeg muža, da budemo sveti.’ Pola svijeta je molilo za mene. Čak su u jednom sirotištu imali moju fotografiju na oltaru. José uvijek kaže da se, dok me čekao, osjećao kao da lebdi i to je zbog zagovorne molitve", dodaje.

"Tko zna od koliko toga me spasila njezina molitva, Bog preko njezine zagovorne molitve", kaže José.

"Tvoj budući suprug ili supruga već ima moć darovanu s nebesa da zagovara za tebe. Bit ćete jedno tijelo pred Bogom. Ono što sam jučer molila za svog supruga ima posljedice i danas i u budućnosti. Molite!", zaključila je Jennine za medjugorje-info.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!«

A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!«

To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju. Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?«

Svećenik: fra Jure Josipović.

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?«

Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.«

Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’ Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«

Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

Prije samo deset godina, ovakva priča bila bi nezamisliva. Smatra se da velik utjecaj na mlade i njihovu potragu za duhovnošću ima poznati kanadski autor Jordan Peterson. Porast prodaje u 2025. podudara se s rastom posjećenosti crkava u Engleskoj i Walesu, pokazuju istraživanja. Čini se su mlade generacije ipak otvorene za istraživanje Božje riječi i za kršćanstvo.

Na snimci se pojavljuju deseci zatvorenika na koljenima, mnogi s podignutim rukama, pjevajući i moleći se s vidljivim emocijama.

Neki plaču dok, u jednostavnom, ali prepunom okruženju, misionar hoda među zatvorenicima, koji pjevaju himne dok se on moli za njih, prenosi novizivot.net.

A video making rounds online shows inmates in a Nigerian prison joining Christian missionaries in a moment of praise and worship.

The atmosphere in the facility shifted as the prisoners sang along, with many appearing deeply remorseful and reflective during the session. 🥹 pic.twitter.com/631oUkmyCt

— 𝐀𝐬𝐚𝐤𝐲𝐆𝐑𝐍 (@AsakyGRN) March 25, 2026

Do danas je video premašio 90 000 pregleda i prikupio desetke komentara.

Mnogi korisnici interneta istaknuli su snagu vjere koju su pokazali zatvorenici, dok su drugi naglasili važnost inicijativa koje pružaju duhovnu podršku okruženjima poput zatvorskog sustava.

Jedna je osoba napisala: „Ovo je moćno. Nitko nije izvan otkupljenja. Božja prisutnost koja dopire do ovih zatvorenika pokazuje stvarnu nadu za promjenu i promišljanje. Više partnerstava s crkvama poput ove moglo bi transformirati živote i naš zatvorski sustav. Neka pronađu istinsko pokajanje i novi početak.“

Drugi je podijelio isto misionarsko iskustvo u pritvorskom centru: „Prije mnogo godina posjetio sam zatvor sa svojom crkvom i nisam mogao zadržati suze dok su se ti ljudi molili. Neki su bili tamo zbog zločina o kojima apsolutno ništa nisu znali.“
Netko je poželio: “Neka se iskreno pokaju i obnove svoje živote.”

(kta)

„Stalne eksplozije i strah imaju razoran učinak na psihu, posebno kod djece. Pokušavamo živjeti kao i prije rata. Ali otkako je rat počeo, moja djeca žive pod stalnim stresom. Napetost donekle ublažava činjenica da smo uvijek zajedno kao obitelj. Ali sa strahom gledamo u budućnost. Ne znamo što nas ovdje čeka“, kazao je Mario koji je radio u školi kao nastavnik tjelesnog odgoja, prenosi misyjne.pl.

Sada nema nikoga komu bi mogao predavati, niti ima posla u pustom području, pa putuje u Bejrut, često pod pritiskom kritika. Troškovi života dramatično rastu. Cijene benzina su naglo porasle, a Mario se boji da će uskoro nestati i struje.
„Naše troje djece išlo je u katoličku školu. Ali sada je zatvorena. Srećom, nastava se održava online. To je za nas mali simbol nade“, govori Reine koja dodaje kako obitelj ne želi izgubiti vezu s Crkvom.

„Sudjelujemo u župnom životu koliko god je to moguće. Pomažemo izbjeglicama donoseći im hranu. Iako su mnogi kršćani pobjegli iz svojih domova, postoje obitelji poput naše koje su odlučile ostati unatoč stalnoj prijetnji“, objašnjava Mario.
Međutim, boji se kako će uskoro kršćanske zajednice u regiji Sidona prestati postojati: „Stoga molimo Svetu Stolicu da pošalje predstavnika ovdje kako bi nam pomogao dobiti odgovarajuća jamstva i ostati kod kuće. Također apeliramo na međunarodnu zajednicu: Ne zaboravite nas!“

Obraćajući se hodočasnicima poljskog govornog područja, podsjetio je da se danas u Poljskoj obilježava Dan svetosti života, povodom kojega se promiče inicijativa duhovnog posvojenja nerođenog djeteta, koju je Ivan Pavao II. blagoslovio i podržao 1994. godine, a koja se potom proširila diljem svijeta. Riječ je o svakodnevnoj molitvi tijekom devet mjeseci za život nerođenoga djeteta koje je u životnoj opasnosti, a može se početi moliti bilo koji dan u godini. Sveti Otac je pritom istaknuo:
U vremenu obilježenom ludilom rata važno je štititi život od začeća do njegova prirodnog završetka.

Zalagati se za izgradnju miraObraćajući se vjernicima francuskoga govornog područja, rimski biskup je uputio apel za promicanje sloge među narodima te pozvao da molitvom podupru djelovanje onih koji su pozvani voditi Božji narod:
Molimo za pastire Crkve kako bi, djelujući na kolegijalan i zajednički način, mogli gorljivo naviještati radosnu vijest i pomoći vjernicima da se aktivno zalažu za izgradnju Crkve i mira u svijetu.

Biti hrabri Kristovi svjedoci

Petrov nasljednik je potom u pozdravu na arapskom jeziku ohrabrio sve vjernike, a osobito one koji dolaze iz Svete zemlje, da navještaju Kristovu radosnu vijest te da budu njegovi svjedoci puni ljubavi:
Svaki je kršćanin pozvan biti učenik pun ljubavi i hrabar glasnik kako bi naviještao Evanđelje po cijelome svijetu.

Slijediti Marijin primjer

Papa Lav XIV. je na kraju podsjetio da Crkva danas slavi svetkovinu Navještenja Gospodinova te zaključio:
Neka to svima bude poziv da slijedimo primjer Presvete Djevice Marije kako bismo uvijek bili spremni vršiti Božju volju.

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.«

Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!« Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Svećenik: fra Mate Kolak.

Njihova priča započela je kroz franjevačku mladež, gdje su se upoznali i razvijali svoj odnos, no jedan trenutak posebno su izdvojili kao prekretnicu.

„Bili smo na Mladifestu u Međugorju. Na misi, nakon pričesti, došli smo jedno do drugoga. U srcu, u isto vrijeme i ona i ja smo dobili jednaku ideju, misao, nadahnuće – nećemo se više ljubiti do vjenčanja. Nikakvi dodiri, ništa. To nam je dosta pomoglo“, ispričali su.

Ističu kako je upravo ta odluka dodatno učvrstila njihov odnos i pomogla im da izgrade dublju povezanost temeljenu na vjeri i međusobnom poštovanju.

Njihovo svjedočanstvo danas inspirira mnoge, posebno mlade, koji traže smisao i stabilnost u odnosima u vremenu koje često ne potiče takve vrijednosti.

Cijelo svjedočanstvo pogledajte u nastavku.

(S crkvenim odobrenjem)

Riječ je o don Alfonsu Avilésu Pérezu i don Pedru Anzoáteguiju, koji su bez razmišljanja priskočili u pomoć ministrantima kada su ih valovi počeli nositi na otvoreno more. Uspjeli su ih izvući na sigurno, no sami se više nisu uspjeli vratiti.

Tragedija se dogodila 13. ožujka na obali mjesta Playas, gdje se održavala duhovna obnova. Svi mladi sudionici su spašeni i izvan su životne opasnosti.  ewtn.co.ukU propovijedi tijekom mise sljedećeg dana naglašeno je kako su dječaci spašeni, ali su svećenici dali vlastiti život – čin koji mnogi opisuju kao krajnji izraz ljubavi i služenja.

Don Alfonso, rođen u Španjolskoj, iza sebe je imao više od tri desetljeća svećeništva i ostavio snažan trag u zajednici kroz katehezu, euharistijsko klanjanje i rad s mladima.  Don Pedro, zaređen 2010. godine, služio je u više župa i bio poznat po predanom radu s vjernicima. Njihova smrt izazvala je duboku tugu, ali i snažnu poruku vjere: život dobiva puni smisao tek kada se daruje za druge.U trenucima boli, Crkva podsjeća na istinu Evanđelja – nema veće ljubavi od one kada netko položi svoj život za druge.

U središtu njegova istupa nalaze se temeljna načela: zaštita života od začeća do prirodne smrti, očuvanje braka i obitelji te sloboda vjere i savjesti. Upravo su to, upozorava, područja u kojima nema prostora za kompromis, bez obzira na političke pritiske ili društvene promjene.

U razgovoru se posebno dotaknuo pitanja može li se danas uopće djelovati u politici, a ostati vjeran vlastitim uvjerenjima. Naglasio je kako pravi izazov nije samo sudjelovati u javnom životu, nego pritom ne odustati od istine i moralnih načela. Otvorio je i šire pitanje: kakav bi trebao biti autentičan katolički glas u politici i je li moguće odoljeti pritiscima koji često dolaze iz stranačkih struktura i društvenih trendova.Poruka koju šalje je jasna i bez zadrške: postoje vrijednosti koje se ne smiju pregovarati.

Podcast pogledajte u nastavku.

Fotografije s puta pokazuju veliki odaziv mladih, koji su u koloni, s ruksacima i obilježjima Frame, pješačili kroz prirodu i naseljena mjesta, a usput su pravili kratke stanke za odmor i okrjepu.

View this post on Instagram

A post shared by Frama Široki Brijeg (@frama.ba)

Završetak hodočašća obilježen je zajedničkim okupljanjem ispred crkve u Međugorju, gdje su sudionici nastavili molitveni program. „Korak po korak, molitva po molitva – putem koji hrani dušu i jača vjeru“, poručili su iz Frame Široki Brijeg uz objavu fotografija. Ovakva hodočašća već su postala tradicija među mladima u Hercegovini, a osim duhovne dimenzije, predstavljaju i priliku za druženje, jačanje zajedništva i osobni rast.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. l Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Svećenik: fr. Luka Kvesić.

Zrakoplovi bi uvijek trebali biti nositelji mira, nikada rata! – istaknuo je papa Lav XIV. gledajući u nebo, odakle se – kako je rekao – nitko ne bi trebao bojati prijetnji smrću i uništenjem. Međutim, aktualna međunarodna situacija, koju obilježavaju projektili i napadi na Bliskom istoku, pokazuje suprotno. Stoga je Papa – susrevši se danas, 23. ožujka, s rukovoditeljima i osobljem ITA Airwaysa, talijanske nacionalne zrakoplovne kompanije koja prati Papu na njegovim putovanjima diljem svijeta – izrazio svoju osudu.

Nakon tragičnih iskustava 20. stoljeća, zračna bombardiranja trebala su biti zauvijek zabranjena! Naprotiv – kao što znamo – još ih uvijek ima, a tehnološki razvoj, koji je sam po sebi pozitivan, stavljen je u službu rata. To nije napredak, to je nazadovanje!
Putovi miraSuočeni sa svim tim, postaje još važnije zacrtati na nebu putove mira – primijetio je Sveti Otac. To je ono što Papa čini i što su svi pape činili svojim apostolskim putovanjima, tijekom kojih rimski biskup svima dolazi kao glasnik mira.
Njegovi su putovi ono što bi uvijek trebali biti: mostovi dijaloga, susreta i bratstva.

Papinska su putovanja, naime, „jedan od najrječitijih simbola poslanja Petrovih nasljednika u suvremenom dobu“. Tradicija je to koju je 1964. započeo Pavao VI. povijesnim hodočašćem u Svetu zemlju, na mjesta gdje se rodilo kršćanstvo, a nastavili su ju svi pape koji su ga naslijedili; prije svega Ivan Pavao II., papa koji je putovao svijetom sa 104 putovanja u inozemstvo, zatim Benedikt XVI. s 24 međunarodna putovanja, te papa Franjo s 47 putovanja u 66 zemalja.

Putovanje u Afriku u travnju

To je nikada prekinuti niz putovanja na pet kontinenata, na poseban način povezan prvo s Alitalijom, a sada s ITA Airwaysom i njihovim osobljem, koje ne čine samo kvalificirani i iskusni profesionalci, nego i osobe sposobne stvoriti mirno, gotovo obiteljsko raspoloženje u kojemu se poštovanje spaja s odanošću – rekao je papa Lav XIV. koji će s ITA Airwaysom 13. travnja otputovati u Afriku. Toga će dana započeti njegovo dugo apostolsko putovanje na tom kontinentu. Bit će to i njegovo drugo putovanje nakon Turske i Libanona na kojemu je bio u studenom i prosincu 2025. godine. U međuvremenu će poći u kratki posjet Kneževini Monako, 28. ožujka, u koju će otputovati helikopterom. Alžir, Kamerun, Angola i Ekvatorijalna Gvineja odredišta su do kojih će Papa doći zahvaljujući ITA Airwaysu.

Ljubaznost i naklonost

Susret s vama – rekao je Papa tijekom audijencije – daje mi priliku da izrazim svoje poštovanje i osobnu zahvalnost, kao i zahvalnost Svete Stolice, za tu dragocjenu uslugu. Papa se nada da će – kako je rekao – u duhu te stalne i srdačne suradnje, dobrodošlica pružena njemu, njegovoj pratnji i novinarima koji ga prate, i dalje odražavati posebnu pažnju i naklonost koju vremena u kojima živimo čine sve potrebnijom.
Zahvaljujem vam jer znam da u poslanju koje mi ​​je Gospodin povjerio mogu računati na vas.

Misno slavlje predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Vlado Razum u koncelebraciji s odgojiteljima i duhovnicima Bogoslovije, župnicima župa iz kojih kandidati dolaze te svećenicima Kustošijskog dekanata. Na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio župnik vlč. Kristijan Tušek, koji je s osobitom radošću istaknuo kako se slavlje primanja kandidata održava upravo u župi iz koje dolazi jedan od kandidata, Luka Maras.

Biskup Razum je u svojoj propovijedi naglasio kako se sve što čovjek prolazi u životu može nadvladati i usmjeriti prema nečemu uzvišenijem, ako dopustimo Gospodinu da živi i djeluje u nama. Upravo iz takvog predanja rađa se ono najvažnije, a to je novo srce, obnovljeno Božjom prisutnošću i milošću. Podsjetio je i na riječi proroka Ezekiela koji, u teškim i beznadnim vremenima, budi nadu naviještajući da će i suhe kosti oživjeti, da će se život ponovno probuditi i da će se Gospodin očitovati svome narodu. Bog, kako je istaknuto, stvara novo srce i novi duh te poziva čovjeka da se iznova otvori životu. On nikada ne zakazuje, a jedini je uvjet da mu se čovjek otvori i dopusti da djeluje svojom milošću.

Obraćajući se kandidatima, biskup Razum je uputio snažne i ohrabrujuće riječi: "Dragi bogoslovi, miljenici Božji, vi želite dati šansu Gospodinu u svome životu i dopustiti da On bude središte vašega života, ali onda se iz te otvorenosti rađa životna zadaća da ga slijedite, da budete njegovi svjedoci i da se kroz vaše vjerno djelovanje i življenje događaju milosni susreti koji će rađati obraćenje." Na kraju je pozvao sve okupljene na molitvu da nas Gospodin obdari svojom milošću, pomogne otvoriti naša srca i učini nas spremnima učiti od njega, kako bi se po nama mogao očitovati u svijetu i biti proslavljen.

Na kraju misnog slavlja riječi zahvale biskupu uputila je vjeroučiteljica i članica Župnog pastoralnog vijeća Ana Jarnjak. Srdačno mu je zahvalila na dolasku, istaknuvši kako nas sve okuplja uskrsli Krist koji daje smisao i snagu našem zajedništvu. Posebno je naglasila i simboliku njegova dolaska, budući da je upravo on bio prvi župnik ove zajednice, koja ove godine radosno obilježava 30. obljetnicu osnutka. Na završetku slavlja podijeljeni su prigodni darovi biskupu te bogoslovima koji su primili kandidaturu, kao znak zahvalnosti, zajedništva i podrške na njihovu putu poziva.

zg-nadbiskupija.hr

„Osobno ću im pristupiti i osigurati da do tada steknu potrebnu teološku naobrazbu i pastoralno iskustvo, usporedivo s onim drugih kandidata za svećenike“, rekao je Bonny. Ova će se priprema odvijati transparentno, ali diskretno – daleko od svjetla medijskih reflektora. Sljedeće dvije godine želi iskoristiti za potrebnu koordinaciju s Belgijskom biskupskom konferencijom i Vatikanom.

„Više nije pitanje može li Crkva rediti oženjene muškarce za svećenike, nego kada će to učiniti i tko će to učiniti“, nastavio je Bonny. Konsenzus o ovome pitanju je gotovo jednoglasan. Svako se kašnjenje čini kao izgovor. Bonny, koji je već godinama jedan od najprogresivnijih biskupa u Katoličkoj crkvi, kao razlog za svoju odlučnu akciju naveo je, između ostaloga, manjak svećenika u svojoj Biskupiji. Osim toga, već postoje brojni oženjeni svećenici iz istočnih katoličkih Crkava, a ima i onih koji su prešli iz drugih kršćanskih denominacija. U tome kontekstu, zaključio je Bonny, nitko ne može objasniti zašto ne bi bilo moguće zarediti za svećenike „viri probati“, tj. „provjerene“ oženjene muškarce. Takav korak također odgovara prethodnim rezultatima Svjetske katoličke sinode koju je pokrenuo papa Franjo, a čiji se proces očekuje do 2028. godine.

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.« Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?’«

A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.«

Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«

Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu.

Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?«

To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.«

I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam — i žena koja stajaše na sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

Trajni đakon: Vjekoslav Uvalić.

Uključujući preminule, krštene, one koji su napustili Crkvu te ponovne primljene u Katoličku crkvu, broj katolika u Njemačkoj prošle godine pao je za 549.636 i sada iznosi 19.219.601 katolika. Godinu ranije, 2024., broj katolika pao je za oko 575.000.
U prvoj reakciji predsjednik Njemačke biskupske konferencije biskup Heiner Wilmer izrazio je žaljenje zbog odlazaka. „Razlozi su različiti, a ipak kažem – jer smo zajednica vjernika kroz krštenje i krizmu – da nas svaki odlazak iz Crkve boli.“ Dodao je da smanjenje broja kršćana ne odvraća Crkvu od „svjedočenja vjere s velikom osobnom predanošću“.
„Unatoč svim previranjima, potičem nas da ne zabijamo glave u pijesak, već da gledamo naprijed i zajedno – također u ekumenskom jedinstvu – tražimo načine koji mogu dovesti do veće prihvaćenosti kršćanstva u društvu danas“, nastavio je Wilmer.

Izvješće ukazuje da postoje značajne regionalne razlike. Najveći pad broja napuštanja Crkve zabilježen je u biskupijama Eichstätt (-15 posto), Aachen i Limburg (obje -9 posto). Napuštanje Crkve poraslo je u pet biskupija: Speyer (+1,8 posto), Paderborn (+2,3 posto), Magdeburg (+3 posto), Görlitz (+4,8 posto) i Passau (+9,1 posto).
Prošle godine kršteno je gotovo 110.000 osoba u usporedbi sa 116.000 krštenih 2024. godine. Ukupno 7.700 ljudi pristupilo je Katoličkoj crkvi (novi članovi i povratnici) što je blagi porast, od 1.100, u usporedbi s 2024. godinom. Čak 87% novih članova prešlo je u Katoličku crkvu iz Protestantske crkve.

U Crkvi se prošle godine vjenčalo 19.500 parova (u usporedbi s 22.500 parova 2024. godine). Posjećenost Crkve među katolicima ponovno je blago porasla na 6,8 posto (u usporedbi sa 6,6 posto prethodne godine), ali nije dosegla razinu prije pandemije (9,1 posto u 2019.).

Od rekordne brojke od preko 520.000 ''izlazaka'' iz Katoličke crkve u Njemačkoj u 2022. godini, broj osoba koje napuštaju Crkvu kontinuirano opada. Posljednji put broj onih koji su napustili Crkvu (u odnosu na 2025.) bio je niži 2019. godine. Te godine je nešto više od 270.000 osoba napustilo Katoličku crkvu u Njemačkoj.
(kta)

Citirajući poslanicu Efežanima, naglasila je da je milosrđe jedina stvar u kojoj se Bog u Bibliji naziva “bogatim”. “Bog nam ne daje ništa ustajalo; milosrđe koje imam danas drugačije je od onoga jučer”, izjavila je senatorica Tinubu pred okupljenim biskupima i dužnosnicima, prenosi novizivot.net.

Iako je posjet ocijenjen kao izvrstan prilika za zajedničku molitvu, u kršćanskim krugovima izazvao je i određene kontroverze. Mnogi upozoravaju na teške progone vjernika u Nigeriji, apelirajući na tamošnju vladu da se, umjesto na odnose s javnošću, fokusira na zaštitu kršćana koji žive u strahu od ekstremizma.

Povjerenik za vjerske slobode David Smith izrazio je nadu da će milost o kojoj je prva dama propovijedala postati stvarnost za sve ugrožene zajednice.

„Naša višestoljetna prisutnost na mjestima Otkupljenja i molitva koja se ondje svakodnevno uzdiže prikazuju se za cijelu Crkvu i za dobro cijeloga čovječanstva“, stoji u priopćenju. U osobito dramatičnim trenucima poput ovih koje proživljavamo, dodaje se, ona nastoji uprisutniti vjeru, nadu i molitvu svakog krštenika, kako bi se upravo s tih svetih mjesta i dalje uzdizala molitva za mir i pomirenje među narodima.

Franjevci Kustodije Svete zemlje pojašnjavaju da u ovom trenutku nije moguće davati prognoze o održavanju obreda Velikoga tjedna. Kustodija je u stalnom dijalogu s nadležnim vlastima i s drugim Crkvama odgovornima za Baziliku Svetoga groba – navodi se u priopćenju, uz poziv svim vjernicima da se ujedine u molitvi kako bi prestali rat i nasilje te kako bi se hrabro i odgovorno krenulo putovima dijaloga, diplomacije i politike, koji su jedini sposobni izgraditi pravedan i trajan mir, prenosi IKA.

Opasnosti digitalnog doba i umjetne inteligencijeU pismu upućenom ravnatelju Marku Girardu, Papa zahvaljuje za rad u širenju aktualnih događaja među djecom: „Dobre vijesti koje nas ohrabruju i loše vijesti koje nas mogu naučiti da ne ponavljamo iste pogreške“. Osvrćući se upravo na današnje doba, Papa potiče roditelje i učitelje da zaštite djecu „od nehumane ideje o informacijama i obrazovanju“.

Svima je, osobito danas, u digitalnom dobu i uz umjetnu inteligenciju, potrebno trajno obrazovanje. Da bismo ostali čovječni, moramo očuvati dječji pogled na stvarnost.

Papa stoga upućuje jasno upozorenje da se ne dopusti da djeca završe vjerujući da mogu pronaći svoje najbolje prijatelje ili proročište sveg znanja u chatbotovima umjetne inteligencije, čime se otupljuje njihov intelekt i sposobnost uspostavljanja odnosa, te guši njihova kreativnost i njihove misli. Moramo zaštititi njihovo djetinjstvo – upozorava Papa – i voditi njihov razvoj kako bi mogli biti protagonisti obnovljenog svijeta.

Vratiti svijetu ljepotu

Doista, moguće je vratiti svijetu ljepotu – ističe papa Lav XIV. obraćajući se najmlađim čitateljima. Vi možete pomoći starijima da to vide – upravo kroz ovaj časopis namijenjen vama – s obnovljenim divljenjem prema njegovoj ljepoti, da o njemu razmišljaju s povjerenjem i da ga grade bez predrasuda.

Odrastajući – napominje Papa obraćajući se današnjim čitateljima i sjećajući se onih od jučer koji su sada u tridesetim godinama – uvijek ćete otkrivati ​​nove stvari, sami ćete graditi nove stvari; ali ima stvari koje uvijek morate čuvati iz ovih ranih godina svog života: povjerenje u one koji vas vole, univerzalni jezik ljubavi, razoružavajuću moć osmijeha, hrabrost da se ispričate i ljepotu pomirenja.

Pogled „čistim očima“

Papa podsjeća na Isusove riječi upućene svojim učenicima: "Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko". Poruka je to koja vrijedi i danas: Biti kao djeca – objašnjava Papa – ne znači ići unatrag, nego držati se ključa koji nam omogućuje vidjeti u svemu ono bitno, te pronaći iznenađujuće odgovore i na najteža pitanja.
Možda se samo gledajući u zbunjene oči djece suočene s barbarstvom rata možemo obratiti. Ponovno naučiti gledati jedni druge u oči i gledati svijet čistim očima.

Papa je stoga zahvalio roditeljima i učiteljima na njihovoj brizi i ljubavi u odgoju njihovih malih "suputnika" te ih potaknuo da im sve više pomažu izvući ljepotu koju nose u sebi i izraziti ju na uvijek nove načine, povezujući se s poviješću, sjećanjem i životom. Svaki prema vlastitoj jedinstvenosti koja je dar od Boga.

Ne pouzdajte se u ono što prolaziLazarovo uskrsnuće znak je koji govori o Kristovoj pobjedi nad smrću i daru vječnoga života – rekao je papa Lav u katehezi. To se uskrsnuće ne postiže kroz prolazne stvari; nema nikakve veze s uspjehom, posjedovanjem materijalnih dobara ili prolaznim vezama.

Njegova milost obasjava ovaj svijet, koji kao da je u stalnoj potrazi za novim i za promjenama, čak i po cijenu žrtvovanja važnih stvari - vremena, energije, vrijednosti, osjećaja - kao da nam slava, materijalna dobra, zabava i prolazni odnosi mogu ispuniti srce ili nas učiniti besmrtnima. To je znak potrebe za beskonačnim koju svatko od nas nosi u sebi, ali odgovor na nju ne može se povjeriti onomu što prolazi.

Papa Lav XIV.: Smrt i bol prouzročeni ratovima skandal su za cijelu ljudsku obitelj22/03/2026Papa Lav XIV.: Smrt i bol prouzročeni ratovima skandal su za cijelu ljudsku obiteljOsloboditi srceNišta konačno ne može uistinu utažiti našu unutarnju žeđ jer – podsjetio je papa Lav XIV. – stvoreni smo za Boga. Samo je Krist uskrsnuće i život; samo onaj koji vjeruje u Njega neće umrijeti nikada. Stoga su kršćani pozvani na radikalnu promjenu načina razmišljanja.

Pripovijest o Lazarovu uskrsnuću potiče nas stoga da poslušamo tu duboku potrebu i, snagom Duha Svetoga, oslobodimo svoje srce od navika, uvjetovanosti i načina razmišljanja koji nas, poput kamenja, zatvaraju u grob sebičnosti, materijalizma, nasilja i površnosti. Na tim mjestima nema života, nego samo zbunjenost, nezadovoljstvo i usamljenost.

Ljubiti po uzoru na Krista

Papin je poticaj dakle, u ovu petu korizmenu nedjelju, da iziđemo iz sebe i iz grobova u koje se zatvaramo kako bismo iskusili svjetlo uskrsnuća, susreta s Uskrslim koji mijenja naš način bivanja, djelovanja i prije svega ljubavi.
Isus i nama viče: "Iziđi!", potičući nas da iziđemo, obnovljeni njegovom milošću, iz tih skučenih prostora, kako bismo hodili u svjetlu ljubavi, kao nove žene i muškarci, sposobni nadati se i ljubiti po uzoru na njegovu beskonačnu ljubav, bez računanja i bez mjere.

(Vatican News)