U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakeja. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska rasta. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.«

On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.«

Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«

Svećenik: p. Ivan Dominik Iličić.

Napad je za Vatican News potvrdio o. Giovanni Piumatti, talijanski svećenik koji je više od 50 godina služio kao misionar u kongoanskoj biskupiji Butembo-Beni. Iako se sada vratio u Italiju, on i dalje pomno prati događaje i ostaje duboko zabrinut za zemlju koju je dugo nazivao domom.

Sustavni masakri

„Ovo je tipičan napad ADF-a. Petnaest ljudi ubijeno je u klinici, a još pet u okolnom području. Zapalili su cijeli objekt i 27 obližnjih kuća. Prije nego što su sve uništili, opljačkali su sav medicinski pribor. Vjerujem da im je to bio glavni cilj. Panika se proširila posvuda. Vojska ih je progonila, ali unatoč naporima, teroristi su pobjegli. Čini se da su bolje naoružani i opremljeni od redovitih vojnih snaga“, objasnio je o. Piumatti.

„Ono što je najtragičnije – osim samog broja nevinih žrtava – jest način na koji ubijaju. Režu civilima grkljane, odrubljuju im glave – to je užasno. Ovdje su ubijali majke dok su dojile. Ovi masakri su jedva i zamislivi, a događaju se gotovo svakog tjedna. Mnogi ostaju neprijavljeni“, kazao je o. Giovanni.

Kako je ispričao, u toj regiji ADF je aktivan najmanje tri godine. Mnogi njihovi vojnici dolaze iz Ugande, a napadaju neselektivno – na cestama, u selima, na poljima dok ljudi rade. Osim što ubijaju, otimaju djecu i mlade ljude za obuku. Često djeluju pod utjecajem droga i drogiraju zarobljenike koje otimaju.

„Prilikom pripreme napada, odrasli prvi udaraju, a zatim prisiljavaju mlade regrute da nastave ubijanje mačetama. Potpuno su brutalni“, rekao je ovaj dugogodišnji misionar.

Panika je zahvatila područje, a mnogi seljani koji su pobjegli iz svojih domova još se nisu vratili. Sestre, koje sada rade na ulicama, nastavljaju pomagati preživjelima koliko god mogu.

Šutnja međunarodne zajednice

Prema posljednjim izvješćima medija, među redovnicama nema žrtava, a mnogo novorođenčadi je oteto.

„Užasno je svjedočiti i čuti takve stvari“, rekao je o. Piumatti osudivši ono što je nazvao „sramotom šutnjom“ međunarodne zajednice te „sudioništvo Zapada u podržavanju određenih oblika nasilja i terorizma radi ekonomske dobiti“.

„Kivu je bogat mineralnim nalazištima; zemlja puna dragocjenih resursa koji su oduvijek bili predmetom osporavanja. Zato ove islamističke skupine dobivaju podršku. ADF je najžešći, ali nisu jedini koji se opskrbljuju oružjem i novcem kako bi se održao tijek trgovine. Ovi sukobi služe komercijalnim interesima, a šutnja svijeta duboko je uznemirujuća“, zaključio je o. Piumatti.

Kako su izvijestili mediji, vjeruje se da su počinitelji napada u Byambweu ista skupina koja je 27. srpnja, naoružana mačetama i puškama, upala u kršćansku crkvu u Komandi (provincija Ituri) tijekom vjerskog obreda, ubivši više od 40 kršćana okupljenih u molitvi.

Preč. Marko Kovač rođen je 10. siječnja 1981. u Zagrebu. Kršten je 15. ožujka 1981. u župnoj crkvi sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci, gdje je 7. listopada 1995. primio i sakrament svete potvrde.

Odrastao je na Trešnjevci, pohađao je osnovnu školu od 1987. do 1995. godine, a potom nastavio školovanje u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu kao vanjski učenik (1995.–1999.), gdje je 1999. položio maturu. Iste godine stupio je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište te započeo studij filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon dvije godine studija, 2001. poslan je u Rim, gdje je nastavio formaciju na Papinskom sveučilištu Gregoriana, boraveći u kolegiju Germanicum et Hungaricum. Dana 24. lipnja 2004. stekao je bakalaureat te se potom vratio u Hrvatsku. Za đakona je zaređen 18. lipnja 2005., a za svećenika 17. lipnja 2006. godine.

Preč. Kovač je od 2005. do 2006. bio đakon u Župi sv. Nikole Tavelića u Zagrebu – Kustošija te suradnik u Tajništvu za pripremu Sinode Zagrebačke nadbiskupije. Službu župnog vikara obnašao je od 2006. do 2010. u Župi Blažene Djevice Marije Žalosne, Zagreb – Špansko; od 2010. do 2011. u Župi Uzašašća Gospodnjega, Zagreb – Sloboština te od 2011. do 2012. u Župi sv. Petra u Zagrebu. Na postdiplomskom studiju kanonskog prava na Fakultetu sv. Pija X. u Veneciji boravio je od 2012. do 2015. godine. Moderator Nadbiskupskog duhovnog stola bio je od 2015. do 2017., a od 2015. do 2022. djelovao je kao pastoralni suradnik u Župi sv. Jeronima u Zagrebu. Biskupski vikar za pastoral je od 2017. Godine 2020. bio je na službi privremenog upravitelja Župe sv. Barbare u Zagrebu. Kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola je od 2021. godine. Od 2022. do 2023. bio je privremeni upravitelj Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Zagrebu – Malešnica-Oranice; a od 2023. je pastoralni suradnik u Župi Sv. Obitelji u Zagrebu.

Prečasni Vlado Razum rođen je 19. studenoga 1960. u Župi Svetog Martina pod Okićem u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Nakon završene osnovne škole, preč. Razum je pohađao srednju školu u Novom Zagrebu, a potom i Geodetski fakultet, na kojem je diplomirao 1985. godine. Tijekom tog razdoblja sazrela je njegova odluka da krene svećeničkim putem te se upisuje u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu i započinje studij filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na kojem je diplomirao 1992. godine. Za đakona je zaređen 11. listopada 1992., a za svećenika 27. lipnja 1993.

Preč. Razum je đakonsku službu obavljao od 1992. do 1993. u Župi sv. Petra u Zagrebu. Župni vikar u toj župi bio je od 1993. do1997. Upravitelj nove Župe sv. Nikole biskupa u Stenjevcu bio je od 1997. do 1998. Vicerektor i odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu bio je od 1998. do 2007., a kao odgovoran za pastoral duhovnih zvanja i ravnatelj Papinskih misijskih djela za Zagrebačku nadbiskupiju djelovao je od 1998. do 2002. godine. Od 2007. do 2013. bio je župnik u Župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Službu duhovnika u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu obnašao je od 2013. do 2021. Rektor kapele Corpus Domini u Zagrebu i vanjski duhovnik spomenutog Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa bio je od 2021. do 2024. Od 2024. je rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, navodi se u službenim životopisima upućenima iz Apostolske nuncijature.

Sudionici su u Rimu okupili na 9. seminaru o etici u upravljanju zdravstvenim sustavima, održanom pod pokroviteljstvom Papinske akademije za život, a Papa je njihov boravak u Jubilarnoj godini opisao i kao „hodočasnički put“ u kojem promišljanje o etičkim temeljima zdravstvene skrbi postaje jedno od važnih stajališta zajedničkog puta Crkve i društva. Zahvalio je sudionicima na raznolikosti stručnih znanja i pristupa koji pridonose „zajedničkoj zadaći skrbi za bolesne“.

Govoreći o izazovima suvremenog tehnološkog razvoja, Papa je upozorio na opasnost pojave prikrivenih oblika diskriminacije u zdravstvenim sustavima, osobito kada se umjetna inteligencija koristi bez jasnih etičkih kriterija ili se zloupotrebljava. Istaknuo je „mogućnost pristranosti koja može iskriviti ili neprimjetno isključiti ispravnu percepciju stvarnosti društva i konkretne osobe, stvarajući pritom situacije nepravde u raspodjeli zdravstvenih resursa“.

Dodao je kako se moćni digitalni alati mogu instrumentalizirati za ekonomske ili političke interese, stvarajući „često nevidljive pristranosti u informiranju, upravljanju i u načinu na koji pristupamo drugima“. Takva iskrivljenja, upozorio je, nose rizik da se ljudi svedu „na objekte, podatke ili statistiku“, vrednujući ih prema troškovima liječenja ili vrsti bolesti.

Kako bi se izbjegla reduktivna logika i depersonalizacija, Papa je pozvao zdravstvene djelatnike i upravitelje na usvajanje „šire perspektive“ vođene solidarnošću i općim dobrom. Pozvao je na promjenu pogleda: „Potrebno je gledati, ako mi dopustite, Božjim pogledom – ne polazeći od neposredne koristi, nego od onoga što je dobro za sve“.

Naglasio je da tehnološki napredak nikada ne smije nadomjestiti ljudski odnos, jer „ta široka vizija nikada ne smije biti odvojena od ljudskog kontakta, od geste brige, od prepoznavanja konkretne osobe u njezinoj ranjivosti i dostojanstvu“.

Papa Lav XIV. na kraju je izrazio nadu da će upravo takav integrirani pristup – koji povezuje etičku razboritost i pozorno, suosjećajno služenje – nadahnjivati zdravstvene upravitelje i djelatnike u njihovoj svakodnevnoj praksi i odlučivanju.

Približavajući se zaključenju ove jubilarne godine, dok uzdižemo molitve Gospodinu da svima bude prigoda za oživljavanje nade te da svjetlo kršćanskoga ufanja dopre do svakoga čovjeka, sjećamo se kraja mjeseca studenoga 1952. godine kad je objavljena vijest da će papa Pio XII. zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca kreirati kardinalom. Ova je vijest vjernicima naše mjesne Crkve i domovine bila snažan poticaj – znak nade i hrabrosti u teškim okolnostima Blaženikova zatočeništva u rodnom Krašiću.

U tjednu uoči svetkovine Krista Kralja svega stvorenja, promišljajući o kršćanskoj nadi, ne zaboravljamo da je za Blaženika temelj razuma i vjere bila čvrsta sigurnost da se nada polaže jedino u Krista, „koji jedini znade da predvidi čitavu budućnost. A znade zato, jer nije kralj od jučer do danas, ili od danas do sutra, nego rex saeculorum, kralj vjekova!“ (Propovijed prigodom blagoslova temeljnog kamena za crkvu Krista Kralja u Zagrebu, 27. listopada 1940. godine).

U želji da se po primjeru blaženoga Alojzija ojača naše povjerenje u Boga, u skladu s Uputom tada Kongregacije za kauze svetih „Relikvije u Crkvi: autentičnost i čuvanje“ (čl. 31, § 1), odlučujem da se od 29. studenoga do završetka Jubilarne godine Blaženikove relikvije (tijelo) prenesu na čašćenje vjernome puku u župnu crkvu Presvetoga Trojstva u Krašiću. To se događa 65 godina nakon njegova preseljenja u vječnost. Relikvije blaženoga Alojzija ispratit ćemo iz Bogoslužnog prostora bl. Alojzija Stepinca u subotu 29. studenoga u 12 sati, a dočekati ih u Krašiću gdje ću s početkom u 17 sati slaviti Euharistiju.

Stoga, dok nas neumorno prate vijesti o ratovima, neprijateljstvima i nasilju, pozivam vjernike da se tijekom došašća upute na hodočašće u Krašić, počaste Blaženikove relikvije te se zadrže u klanjanju pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom. Ondje, u tišini molitve, osluškujmo poticaje pape Lava XIV., koji nas je u prošlotjednoj katehezi tijekom opće audijencije podsjetio da se braća i sestre međusobno podupiru u kušnjama, da ne okreću leđa potrebnima, nego zajedno plaču i raduju se u jedinstvu razmatrajući riječi našega Otkupitelja: „Ljubite jedni druge kao što sam vas ja ljubio“ (usp. Iv 15, 12).

Neka ovaj čin potvrdi našu vjernost Kristu i zahvalnost za Blaženika, dok ustrajno molimo dan kada će njegova svetost biti priznata u cijeloj Crkvi.

Vaš nadbiskup,
✠ Dražen Kutleša, v. r.

Gospine poruke odzvanjaju pred koljenom koje „plače“

Dok se suza spušta niz hladnu broncu, odzvanjaju Gospine riječi koje već četrdeset i više godina odjekuju Međugorjem:
“Draga djeco, vratite se Bogu.”
“Molite, dječice, da mir zavlada u vašim srcima.”
“Tko moli, ne boji se budućnosti.”
“Vrijeme koje dolazi je vrijeme milosti, ali i kušnje.”

I dok Majka upozorava na zlo koje razara obitelji, narod i duše, upravo pred kipom Uskrsloga mnogi doživljavaju ono što poruke govore — poziv na obraćenje, mir koji silazi gdje je Isus, te svijest da nije vrijeme za strah, nego za povratak.

Obraćenja koja se ne mogu izmjeriti – ali mogu posvjedočiti

Majka iz Poljske godinama je molila za sina koji je odlutao u tamu ovisnosti. Kada je dotaknula suzu s koljena Uskrsloga i predala mu sina u molitvi, isti joj se dan javio nakon pet godina šutnje, molio oprost i počeo novi život.

Mladić iz Irske, deklarirani ateist, došao je fotografirati “navodno čudo”. Vidjevši kako tekućina izbija iz hladnog metala i kako ljudi mole s dubokom tišinom, slomio se i zaplakao. Rekao je: “Nisam našao odgovor, ali je jedan našao mene.”
Bračni supružnici iz Italije, pred rastavom, pomirila je upravo riječ molitve izrečena pred suzom Uskrsloga. “Kao da nam je rekao: Ja sam vas ujedinio, a ne sudovi.”
I nebrojena druga svjedočanstva govore isto: Nema toga što Majka ne može dotaknuti kad vodi svojoj Djeci Onome koji je uskrsnuo.

Zašto baš danas? Zašto baš sada?
Znakovi nisu dani da bi se gledali – nego da bi se shvatili.
U vremenu u kojem se:
- obitelj razara
- vjera ismijava
- narod dijeli i slabi
- mladi bježe
- vrijednosti se brišu
…u jednom malom mjestu BiH stoji kip koji suzi. Ne da nas preplaši, nego da nas podsjeti: Krist je živ. Krist je s nama. Krist nas zove natrag. A Gospa, Majka koja bdije nad Međugorjem, ne prestaje ponavljati: „Draga djeco, ovo je vrijeme milosti za vaš narod. Obratite se, jer bez Boga nemate ni budućnost ni mir.“

Suza koja govori više nego tisuću riječi

Termalne kamere pokazale su da je baš mjesto gdje izbija tekućina hladnije od ostatka kipa – kao da unutar metala postoji dah koji nije od ovoga svijeta. Znanost je pokušala objasniti, ali nije mogla zatvoriti pitanje. Jer nije problem u kapi – nego u onome što ta kap čini ljudima. Kad suza s Uskrsloga padne, mnogi padaju na koljena. Kad se hladna bronca ispuni kapljicom, toplo srce čovjeka se ispuni vjerom. Kad se pojavi ta mala kap, velika istina postane jasna: Bog nije daleko. Bog nije šutljiv. Bog govori – a Međugorje sluša.

Poruka za naš narod

Ova suza nije slučajnost. Ona je poziv. Za narod koji je krvavo branio vjeru i slobodu. Za obitelji koje se bore sa strahovima i podjelama. Za mlade koji traže smisao. Za one koji su zaspali u svojoj duši, a ne znaju kako se probuditi.
Gospa nas neprestano poziva: „Draga djeco, vratite se molitvi. Vratite se mome Sinu.“
I možda je zato kip Uskrsloga u Međugorju postavljen baš ovdje, baš sada –
da u vremenu zbunjenosti postane znak u vremenu, svjetlost u tami i putokaz narodu koji ne smije zaboraviti kome pripada.

Ines Župan/medjugorje-info.com

Kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.«

Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.«

Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?«

A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi iz katedralne župe i Župe sv. Petra i Pavla pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju Drage Solde.

U uvodnome dijelu misnoga slavlja biskup Palić pozvao je okupljene da mole za ovu trojicu đakona kako bi bili vjerni i ustrajni na putu služenja.

Biskup Palić u propovijedi je istaknuo da je narav đakonske službe duboko ukorijenjena u poniznosti i služenju, podsjetivši da je „đakon čovjek pomazan za služenje, poslan ne da mu služe, nego da on služi, osobito onima najslabijima“. Naglasio je da Kristov poziv preokreće logiku ovoga svijeta te da „u Njegovu kraljevstvu ljestve su okrenute naopako. Put prema gore vodi prema dolje. Put do veličine vodi kroz služenje“.

Govoreći o trostrukoj službi đakona, naviještanju Riječi, služenju oltaru i brizi za siromašne, biskup je poručio da se vjerodostojnost njihova djelovanja rađa iz osobne ukorijenjenosti u Evanđelju. „Ne možete dati ono što nemate. Najprije morate biti sluge Riječi u vlastitom srcu, dopuštajući joj da preobrazi vas same prije nego je navijestite drugima“, rekao je.

Istaknuo je i posebnu važnost služenja najpotrebitijima, naglasivši da karitativno djelovanje nije tek organizirana pomoć, nego duhovni poziv: „Vaše služenje siromašnima nije socijalni rad, to je sakramentalni susret s Gospodinom“.

Na kraju propovijedi biskup Palić pozvao je nove đakone da ustraju u poslušnosti, poniznosti i predanju, kako bi, služeći u duhu Krista Sluge, bili prepoznatljivi svjedoci Evanđelja u svojim budućim zajednicama.

Vjera jače sjaji što je mrak veći

Sveti Otac je rekao da je taj Kristov poziv vrlo aktualan s obzirom na vijesti o sukobima, nesrećama i progonima koji svakodnevno pogađaju milijune muškaraca i žena. Pritom je istaknuo:

Bilo pred tim patnjama, bilo pred ravnodušnošću koja ih želi zanemariti, Isusove riječi navještaju da zlo ne može uništiti nadu onih koji se uzdaju u njega. Što je tama veća poput noći, to vjera više sjaji poput sunca.

Sredstva progona su oružje i ideološka manipulacija

Svjedočanstvo se mjeri upravo u času kušnje, kao što nam pokazuju mnoge biblijske prispodobe – rekao je rimski biskup te dodao:

Naime, kršćani su progonjeni ne samo oružjem i zlostavljanjima, nego i riječima, laži i ideološkom manipulacijom. Pogotovo kada nas tlače ta zla, bilo fizička ili moralna, pozvani smo svjedočiti istinu koja spašava svijet, pravednost koja otkupljuje narode od potlačenosti i nadu koja svima pokazuje put mira.

Preobraziti nasilje u znak otkupljenja

Stoga se moramo oduprijeti uvredama, nasilju i izdajama kao što je to učinio Isus, sve do smrti na križu – istaknuo je Petrov nasljednik te podsjetio da tragedije i patnje u povijesti imaju svoj svršetak, dok s druge strane zauvijek traje radost onih koji u Kristu prepoznaju Spasitelja. Mučenici su istinski svjedoci toga – rekao je papa Lav XIV. te zaključio:

Kroz cijelu povijest Crkve, upravo nas mučenici najviše podsjećaju da Božja milost može preobraziti čak i nasilje u znak otkupljenja. Stoga, ujedinjujući se s našom braćom i sestrama koji pate zbog Isusova imena, s povjerenjem molimo zagovor Marije pomoćnice kršćana. Neka nas Blažena Djevica Marija utješi i podupre u svakoj kušnji i teškoći.

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«

Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega.

Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Svećenik: fr. Jure Josipović.

Gošća emisije PUT SRCA bila je dopredsjednica spomenute Udruge, gospođa Mirjana Kostanjčar. Mirjani je susret s Gospom u Međugorju pomogao u prihvaćanju bolesti koju su joj doktori dijagnosticirali kao „skleroza multipleks“. Pronašla je snagu za uključivanje u Udrugu, a rad s djecom i s ljudima bili su joj 'radna' terapija. Na kraju, dijagnoza je bila kriva, pa iako ima određene zdravstvene poteškoće zbog lezija na mozgu uzrokovanih demijelinizacijom, u služenju drugima, zaboravlja na njih, a snagom duha koju razvija molitvom i postom te sakramentalnim životom, pobjeđuje fizičke slabosti.

Emisiju uređuje i vodi Paula Tomić.

Ovu zanimljivu emisiju poslušajte na linku:

Besplatne rezervacije i dalje su dostupne samo putem službene web stranice na talijanskom i engleskom jeziku www.sanfrancescovive.org. Tamo se također svi zainteresirani mogu prijaviti i za bilten koji donosi ažuriranja i korisne informacije.

Izložba relikvija, koju je odobrio papa Lav XIV., održat će se u bazilici svetog Franje. Otvorena urna s kostima utemeljitelja franjevaca bit će postavljena ispred papinskog oltara u donjoj crkvi bazilike svetog Franje.

Franjevci naglašavaju da je ovaj događaj, koji se zbiva u godini proslave 800. obljetnice smrti „siromaška iz Asiza“, prilika da se vjernici prisjete ne toliko njegove smrti, već prije svega njegova života i njegove poruke koja i dalje nadahnjuje milijune ljudi. Zato su slavlja popraćena riječima: „Sveti Franjo je živ“.

Koncert je nosio snažnu humanitarnu misiju: sav prihod od ulaznica namijenjen je izgradnji Kuće
sjećanja „Plavi kaputić“ u Vukovaru, budućeg muzeja posvećenog 402 djece stradale u Domovinskom ratu.
Upravo njihovoj uspomeni bila je posvećena čitava večer, ispunjena osjećajima zajedništva, tuge, ali i
nepokolebljive nade. Tijekom večeri više je puta istaknuta poruka da žrtva djece stradale u Domovinskom
ratu mora ostati trajno u kolektivnoj svijesti hrvatskoga naroda.
“Oronula kuća u Berku čuvat će živi spomen na 402 ubijene djece u Domovinskom ratu,” poručila je
Željka Jurić Mitrović, djevojčica koja je 1991. u prepoznatljivom plavom kaputiću postala simbol vukovarske
i hrvatske žrtve. Upravo je njezina priča, sažeta u jednoj ikoničnoj fotografiji, nadahnula cijeli projekt. „Neka
402 mala anđela nikada ne budu zaboravljena,“ istaknuli su organizatori.

Posebnu pažnju izaziva ideja spomen-kuće: planira se izgraditi na temeljima oronule šokačke kuće u
Berku pokraj Vukovara, Željkinom rodnom selu. Kuća će trajno čuvati sjećanje na stradalu djecu i biti mjesto
upoznavanja s njihovim životima, koji su prerano prekinuti. „Vrijeme je da u taj plavi kaputić obuče i svu onu
djecu čije fotografije nismo vidjeli, priče nismo čuli, talente nismo upoznali…“ istaknula je Željka Jurić Mitrović.

Glazba, molitva i poruka sjećanja

Glavni izvođač bio je Alan Hržica, koji je napravio sjajnu atmosferu slavljenja te su mu se pridružili i
gosti Vanessa Mioč i Amorose, a publiku je obradovao poseban gost iznenađenja — Marko Perković
Thompson, čija je kratka, ali emotivna izvedba izazvala snažan pljesak.

Fra Stjepan Brčina i pater Ike Mandurić svojom molitvom doprinijeli su ozračju duboke duhovnosti. Oduvijek je jasno da vjera i domovina kod Hrvata idu zajedno, ali ovaj je trenutak savršeno pokazao koliko skladno mogu prožimati duhovna glazba
i domoljubne pjesme.

Alan Hržica, uoči samoga događaja, podsjetio je na težinu studenoga, mjeseca obilježenog sjećanjem
na žrtvu Vukovara i Škabrnje, kao i svih poginulih civila i djece. Posebno je istaknuo pronalazak posmrtnih
ostataka nekoliko nestalih branitelja – Zorislava Gašpara, Josipa Batarela, Dragutina Štica i Jean-Michela Nicoliera – kao trenutka koji je nazvao „bljeskom radosti usred boli“, prepoznajući u svemu tome Božju
Providnost.

Istaknuo je i kako je sada jasno da se koncert trebao održati upravo u ovom trenutku: domoljublje je
snažnije izraženo u cijeloj zemlji, u Crkvi se događa vidljiv i sve snažniji pokret laika, kao da je baš sada
došao trenutak u kojem je ovaj događaj mogao poprimiti razmjere koje je poprimio. Duhovna, osobito
kršćanska glazba nalazi se u svojoj kulminaciji, a ulazak u mjesec studeni dodatno produbljuje prostor
sjećanja, zahvalnosti i zajedništva.

„Pet godina čekali smo ovaj koncert. Sad mi je jasno da je Providnost vodila da se održi baš sada. Žrtva 402
djece i njihovih roditelja mora u nama uvijek tiho tinjati — da nas uči kako ljubiti i čuvati ono što imamo.“ –
Alan Hržica.

Hržica je zahvalio publici i svim suradnicima: “Hvala, Zadre! Hvala Vanessi, Amorosama, pateru Iki,
fra Stjepanu Brčini i mom dragom prijatelju Marku Perkoviću Thompsonu. Bila je to večer za pamćenje.“
Posebnu je zahvalu uputio Ines Grbić, Željki Mitrović i cijeloj Molitvenoj zajednici Srce Isusovo, na izvrsno
odrađenom poslu.Ovaj koncert i najava izgradnje Kuće sjećanja „Plavi kaputić“ podsjetnik su da žrtva hrvatske djece u
Domovinskom ratu, obilježena i nedavnom odlukom Vlade RH o uspostavi „Dana sjećanja na ubijenu i
stradalu djecu u Domovinskom ratu“ za 3. svibnja, mora ostati trajno upisana u sjećanje cijelog društva. Tog
je dana 1992. ubijeno najviše djece u jednom danu, i to njih šestero, u Slavonskom Brodu.

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me!'«

Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

Pobožnost Presvetom Srcu – izvor jedinstva i mira

Predsjednik Odbora za doktrinu, biskup Kevin Rhoades (Fort Wayne–South Bend), istaknuo je kako se posveta oslanja na dugotrajnu tradiciju Crkve. Već je papa Pio XII. u enciklici Haurietis Aquas naglasio da je pobožnost Srcu Isusovu „izvor jedinstva, spasenja i mira“ te put kojim se Kristovo kraljevstvo širi na zemlji.
I Papa Franjo u svojoj enciklici Dilexit Nos, posvećenoj Presvetom Srcu Isusovu, piše da je Srce Kristovo „simbol iz kojeg izvire najdublja i najosobnija ljubav koju Bog ima prema čovjeku – početak svakog istinskog navještaja Evanđelja“.

Što donosi posveta 2026. godine?

Brojne su zemlje već posvećene Srcu Isusovu, poput Irske koja je nedavno obnovila svoju nacionalnu posvetu 152 godine nakon prve. Posveta SAD-a želi:
- obnoviti pobožnost Presvetom Srcu,
- prepoznati i prihvatiti Kristovo kraljevstvo kao temelj društvenog života,
- ispuniti nacionalni jubilej snažnim činom vjere i povjerenja.

U pripremi za posvetu, američki biskupi najavljuju devetnicu, katehetske materijale, župne programe, klanjanja te djela milosrđa – kako bi se vjernici uključili na lokalnoj razini.

„Bog je ljubav“ – srce poruke
Današnje čitanje svetkovine Presvetog Srca podsjeća na temelj ove pobožnosti:
„Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu.“
U vremenu podjela i duhovne nesigurnosti, čin posvete cijele nacije Presvetom Srcu Isusovu postaje snažan poziv na povratak izvorima – Božjoj ljubavi, milosrđu i miru.

Glazbenu produkciju zajednički potpisuju Franjo Kraljević i Gabrijel Prusina.Premijera pjesme i video spota održat će se u nedjelju, 16. studenoga 2025. godine, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog s početkom u 19 sati.Spot će potom biti dostupan i na YouTube kanalu istoga dana, u 21 sat, nakon svečane premijere.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«

»U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«

»Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?«

A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«

Svećenik: fr Mate Kolak.

View this post on Instagram

A post shared by Karlo Photography 📷 (@karloo_photo)

Posebno simbolična scena prikazuje njihove ruke složene jedna preko druge, uz krunicu s imenima koja naglašava duhovnu dimenziju njihove veze. Par je vrijeme nakon prosidbe proveo u molitvi, što je zabilježeno na još jednoj fotografiji na kojoj stoje zagrljeni ispred kipa, držeći krunicu.

Fotografije je objavio profil karloo_photo, uz poruku da je “Bog već pripremao susret koji će promijeniti njezin život”, što je izazvalo niz čestitki i pozitivnih reakcija pratitelja. Par, čija imena nisu objavljena, započeo je svoje zaruke upravo tamo gdje se mnogi parovi odlučuju zahvaliti na ljubavi, u srcu Međugorja.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Nacionalni koordinator A. C. Michael ističe da je riječ o „dramatičnom porastu nasilja”, naglašavajući da su napadi pogodili pojedince, obitelji, zajednice i crkvene ustanove diljem zemlje. Upozorio je da je samo od siječnja do rujna 2025. prijavljeno 549 slučajeva, od kojih je policija otvorila istragu u svega 39, što znači da čak 93 posto incidenata ostaje nekažnjeno.

Kršćanski predstavnici objašnjavaju da se nasilje pojačalo nakon dolaska BJP-a na vlast 2014. godine. Dvanaest saveznih država, većinom pod vodstvom te stranke, donijelo je zakone protiv prisilnih preobraćenja, koji se prema tvrdnjama kršćanskih organizacija često koriste za uznemiravanje vjernika i poticanje lažnih prijava. Primjerice, zakon donesen 2017. u državi Jharkhand predviđa novčane kazne i kazne zatvora do tri godine za navodno prisilno obraćenje, dok se za one koji žele promijeniti vjeru zahtijeva prethodna obavijest vlastima i formalno obrazloženje, u protivnom im prijeti kazneni progon. Strože kazne propisane su za obraćenja maloljetnika, žena, autohtonih manjina i pripadnika najnižih kasta.

Hinduistički nacionalistički skupine često optužuju kršćane za „tajne taktike” prilikom evangelizacije te organiziraju racije po selima radi provođenja ceremonija „ponovnog obraćenja”. U državi Madhya Pradesh kršćanske su zajednice još 2021. tražile zaštitu predsjednika države nakon prijetnji fundamentalista da će rušiti njihove crkve.

U znak odgovora na rast nasilja, kršćanske skupine najavile su prosvjed 29. studenoga u New Delhiju, kojim žele upozoriti na, kako navode, „neumoljiv progon” te na diskriminaciju „dalita“ kršćana, pripadnika najniže kaste koji su isključeni iz državnih programa potpore. Prosvjed će također naglasiti zabrinutost zbog ugrožavanja prava autohtonih kršćana. Očekuje se dolazak sudionika iz cijele zemlje, osobito iz pet saveznih država u kojima se bilježi najveći broj slučajeva. Pritom Uttar Pradesh predvodi s 1 317 zabilježenih napada, slijede Chhattisgarh (926), Tamil Nadu (322), Karnataka (321) i Madhya Pradesh (319).

Zbog bolne prošlosti povratak kršćana u svoje domove i na vlastita polja dobio je snažnu simboliku. Svečanost 8. studenoga, održana u ozračju zahvalnosti i zajedničke nade, imala je i izraženu ekumensku dimenziju. Uz apostolskog vikara Aleppa biskupa Hannu Jalloufa, koji i sam potječe iz doline Orontesa, prisustvovali su i grčko-pravoslavni biskup Lattakije Atanazije Fahed te pastor Ibrahim Nuseir, predsjednik Nacionalnog evangeličkog sinoda Sirije i Libanona. Time su sve kršćanske zajednice u Al-Ghassaniyi bile simbolično ujedinjene u trenutku povratka.

Na svečanosti je pročitan i pozdrav franjevačkog kustoda Svete Zemlje fra Francesca Ielpa. Poruku je prenio fra Bahjat Karakash, istaknuvši biblijske riječi iz proroka Izaije: „Vratit će se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima … nestat će tuge i jecaja.” (Iz 51,11). Kustos je u poruci naglasio da je povratak znak obnove, „snage vjere i moći oprosta, na kojima se temelji svaka istinska obnova”. Poželio je da „svjetlo uskrslog Krista, naše istinske Pobjede i Mira, i dalje obasjava Siriju i sva mjesta povjerena našoj brizi” te donese plodove u službi pomirenja.

Povratak obitelji u Ghassaniyu događa se u vrijeme kada međunarodna pozornost uglavnom prati politička kretanja u zemlji, uključujući nedavni posjet prijelaznog sirijskog predsjednika Ahmeda al-Šaraa Sjedinjenim Američkim Državama. Unatoč tome, za mjesne kršćane vraćanje njihovih domova predstavlja događaj od trajne povijesne i duhovne važnosti, potvrđujući životnu otpornost i vjerničku snagu zajednica koje sebe nazivaju „potomcima svetog Pavla”, prema tradiciji koja apostolovo putovanje iz Jeruzalema u Antiohiju povezuje s tim krajem.

Podsjetili su da je Crkva u prošlosti priznala pravo države da štiti građane, ali je istodobno učila da se smrtna kazna može primijeniti samo ako ne postoji drugo učinkovito sredstvo za zaštitu društva. „Čak i najteži zločinci zadržavaju dostojanstvo koje se mora poštovati“, istaknuli su biskupi, dodajući da „smrtna kazna gasi mogućnost pokajanja i otkupljenja“.

U izjavi su citirali nedavne riječi pape Lava XIV.: „Onaj tko kaže ‘protiv sam pobačaja’, ali je ‘za smrtnu kaznu’, zapravo nije istinski za život.“ Biskupi su poručili da „kultura života ne može koegzistirati sa strojem smrti“ te pozvali vjernike da mole za žrtvu Karen Pulley, njezinu obitelj i prijatelje, kao i za obraćenje osuđenika Nicholsa.

U saveznoj državi Tennessee za 2026. godinu planirana su još četiri pogubljenja, a u posljednje vrijeme sve je veća javna rasprava o nepravilnostima u protokolu za smrtnu kaznu. Neovisno izvješće pokazalo je da su pogreške u testiranju lijekova korištenih pri pogubljenju prouzročile patnju osuđenika.

„Protiviti se smrtnoj kazni znači potvrditi nadu – nadu da nitko, pa ni onaj koji je počinio težak zločin, nije izvan dosega Božje milosti“, zaključili su biskupi. „Božji sud, a ne ljudska osveta, ima posljednju riječ.“

U ono vrijeme: Farizeji upitaju Isusa: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' Ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!«

Zatim reče učenicima: »Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

U međuvremenu, u izjavi za javnost, biskup Cabanatuana, Prudencio Andaya, pozvao je vlasti neka provedu brzu, nepristranu i transparentnu istragu kako bi identificirale odgovorne te je zatražio da pravda i istina prevladaju.

„Smrt učitelja, koji je bio aktivan i u lokalnoj crkvenoj zajednici, izazvala je duboku tugu i duboka je rana njegovoj obitelji, akademskoj zajednici i lokalnoj crkvi. Njegova smrt nije samo gubitak za njegovu obitelj, već i za moralno tkivo našeg društva. Neka potragu za pravdom vode mir, suosjećanje i vjera u Gospodina, koji je rekao: 'Ja sam put, istina i život.' Povjeravamo potragu za pravdom Bogu milosrđa, koji jedini može izliječiti srca i vratiti mir našem ranjenom društvu“, stoji u izjavi.

Akademija Sv. Stjepana, gdje je Malaca predavao, također je objavila priopćenje u kojem poziva na pravdu. „Ovo nije bio samo napad na osobu, već i na dostojanstvo učiteljske profesije i sam duh obrazovanja. Svaki građanin pozvan je odlučno braniti pravdu i promicati mir i poštovanje prema svakom učitelju koji vjerno ispunjava svoju misiju. Sjećanje na Malacu ostat će svjetlo i inspiracija u našoj trajnoj borbi za istinu i dobro“, navedeno je, uz ostalo, u priopćenju.

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, učitelju, smiluj nam se!«

Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?«

A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Svećenik: vlč. Marko Torbar.

Sudac je presudio da Quebec ima godinu dana da izmijeni građanski zakonik kako bi djeci dopustio da imaju više od dva zakonski priznata roditelja. Pokrajina Quebec trenutno se žali na odluku, prenosi muzevnibudite.com.

Samo nekoliko mjeseci kasnije, čini se da je neizbježna posljedica te odluke stigla: trogodišnja djevojčica dana je na posvojenje „muškoj skupini“. Naime, posljednjih sedam godina Eric LeBlanc, Jonathan Bedard i Justin Maheu čekali su da zajedno postanu roditelji, što se dogodilo kada su u četvrtak postali roditelji trogodišnje djevojčice. Trojica muškaraca uspješno su posvojila djevojčicu putem Službe za zaštitu mladih Quebeca, nakon neuspjelog pokušaja posvojenja putem druge agencije.

Jedan od trojice homoseksualnih muškaraca, LeBlanc, rekao je da su dvije godine bili udomitelji djevojčice prije nego što su dobili odobrenje za posvojenje. „Kroz taj proces naučili su da smo malo drugačiji, ali da nismo drugačiji od bilo koje druge obitelji“, rekao je za CTV. Ovo je, naravno, laž toliko drska da su je samo mainstream mediji mogli izvijestiti ozbiljnog lica. Ovo je seksualni dogovor, a ne obitelj. Djevojčica – koja ima ili je imala majku – nema je u ovom dogovoru.

Ovo „posvojenje“ je značajno iz nekoliko razloga. „Grupa“ očito želi kanadske sudove staviti pred svršen čin; kako se sudsko priznanje njihove spolne veze može poništiti kada su već uspješno posvojili? Kako sudovi mogu odlučiti razdvojiti njihovu „obitelj“? Sumnjam da će, bez ironije, izjaviti da je za dobrobit djevojčice koju su dobili nužno da se potvrdi odluka suca Višeg suda o priznavanju „jedinica s više roditelja“.

„Mislimo da bi u svakom slučaju moglo stići sve do Vrhovnog suda“, rekao je LeBlanc. „Ali tužni smo zbog činjenice da nas ne podržava naša vlastita vlada, koja bi trebala biti otvorena vlada koja želi pomoći svakoj obitelji.“ Nisu sva trojica muškaraca „pravno priznata“, ali CTV je izjavio da „dijele odgovornost za odgoj svoje kćeri podjednako i poduzimaju mjere kako bi osigurali da bude zaštićena i zbrinuta u budućnosti.“

lifesitenews.com

Papa Franjo je 16. studenoga 2024. odredio da se svake godine 9. studenoga, na blagdan Posvete lateranske bazilike – glave i majke svih crkava grada i svijeta – u svim partikularnim Crkvama obilježava poseban spomen na sve lokalne svece, blaženike, časne i sluge Božje.

Budući da je sveti Karlo Acutis rođen u Londonu, a njegova relikvija upravo stigla iz Vatikana, ovo je bio osobit trenutak i za Hrvatsku katoličku misiju u britanskoj prijestolnici da se prisjeti mladog sveca – svojeg sugrađanina i svjedoka vjere novoga doba.

U propovijedi mons. Vidović približio je vjernicima lik i duhovnost svetog Karla, poznatog kao „influencera Božje ljubavi“. Istaknuo je njegovu duboku povezanost s Bogom kroz svakodnevno sudjelovanje u euharistiji, koju je Karlo nazivao „autocestom prema nebu“. Bio je zaljubljenik u tehnologiju te je s jedanaest godina počeo izradu internetske stranice o euharistijskim čudima diljem svijeta, kako bi pomogao drugima da otkriju Božju prisutnost. Stranica i danas postoji te je prevedena na mnoge jezike.

U rujnu 2006. Karlo se razbolio, a dijagnosticirana mu je agresivna leukemija. Svojom vjerom i mirom zadivio je liječnike, prikazavši svoje patnje kao žrtvu za Papu i Crkvu. Preminuo je 12. listopada 2006. u dobi od petnaest godina.

Nakon mise mnogi su ostali u tihoj sabranosti pred relikvijom sv. Karla Acutisa, mladog sveca, čiji život i danas nadahnjuje mlade diljem svijeta.

Tijekom policijske istrage pronađena je jedna rukavica koja, smatraju iz ove hrvatske zajednice, može biti dobar trag. Ujedno mole tamošnje Hrvate da dobro pogledaju fotografije i eventualna saznanja prijave Policiji Južne Australije…

“Za kraj, citat iz jučerašnjeg drugog čitanja na misi: ‘Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi'”, zaključili su.

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’

Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Svećenik: p. Ivan Dominik Iličić.

Dok zlo šapće tjeskobu, dok se širi pomutnja i strah, Marijin glas u Međugorju odjekuje tiho, ali nepokolebljivo – glas koji tješi, opominje i budi.

“Draga djeco, ovo je vrijeme kušnje. Sotona želi uništiti vašu vjeru i nadu u Boga. Zato vas pozivam: molite, jer tko moli, ne boji se budućnosti.” (Poruka, 25. listopada 2021.)

Svijet pod sjenom straha

Nikada čovjek nije imao više tehnologije, a manje mira. Nikada više znanja, a manje mudrosti. Nikada više glasova, a manje istine. Zlo se danas ne skriva – ono se oglašava, oblači u parole o napretku, ljudskim pravima i slobodi, dok zapravo uništava ono što čovjeka čini čovjekom: vjeru, obitelj i savjest.

“Draga djeco, sotona ne spava. On želi u vaše duše unijeti strah i nemir, ali vi, dječice, budite molitva i svjetlo onima koji ne poznaju Boga.” (Poruka, 25. siječnja 2022.)

Međugorje je odgovor na taj strah. To nije samo mjesto – to je poziv. Mjesto gdje čovjek ponovno shvati da mir ne dolazi iz svijeta, nego iz Boga.

Zlo se prikazuje kao svjetlo

Sotona danas ne dolazi s prijetnjom, nego s ponudom: “Učinit ću te slobodnim. Samo zaboravi Boga.” Ideologije koje negiraju istinu o čovjeku danas vladaju medijima, zakonima i školama. Govore o ljubavi, a ne poznaju Boga koji je sama Ljubav. Govore o slobodi, a donose ropstvo grijeha. Govore o napretku, a vode u duhovnu prazninu.

“Draga djeco, zlo djeluje i ne spava. Molite da Duh Sveti preobrazi vaša srca i da dobro nadvlada zlo.” (Poruka, 25. svibnja 2024.)

Gospa ne proklinje svijet, nego ga liječi. Njezin glas nije politički ni ideološki – on je majčinski. Ona ne dolazi da plaši, nego da podsjeti: vrijeme je milosti, ali ne beskonačno.

Obitelj – prva crta obrane

Gospa ne govori apstraktno. Ona točno vidi gdje zlo udara najjače – u obitelj.

“Sotona želi razoriti vaše obitelji. Molite se zajedno, čitajte Sveto pismo i stavite Boga na prvo mjesto.” (Poruka, 25. lipnja 2019.)

Kada domovi utihnu, kad se prestane moliti, zlo pronalazi pukotine. Ali dom u kojem se moli postaje svetište. Krunica u rukama roditelja – štit je nad djecom. A Gospa je Majka koja ne dopušta da tama proguta ono što je njezino.

Međugorje – duhovno srce koje još kuca

U svijetu koji je oglušio na Boga, Međugorje je ostalo mjesto gdje se još čuje nebo. Tamo su tisuće srca pronašle ono što svijet ne može dati: oprost, mir i smisao. Tamo čovjek shvati da je borba stvarna – i da pobjeda nije u moći, nego u molitvi.

“Molite i postite. Postom i molitvom možete zaustaviti ratove i prirodne zakone.” (Poruka, 21. srpnja 1982.)

Na tom brdu, među suzama i krunicama, događa se ono što svijet više ne razumije – obraćenje. A to je čudo veće od bilo kojeg ukazanja: kad čovjek ponovno pronađe Boga.

Strah je njegovo oružje – vjera je naš štit

Sotona danas vlada preko straha: straha od sutra, od smrti, od samoće, od gubitka kontrole. Ali tko moli, taj zna: Bog ima posljednju riječ.

“Djeco moja, ne bojte se. Ako se predate mom Sinu, nećete izgubiti ni u najmračnijem vremenu.” (Poruka, 25. ožujka 2020.)

Zato Gospa neprestano poziva: molitva, post, Euharistija, ispovijed – to je oklop koji sotona ne može probiti. Zlo pobjeđuje glasno, ali umire u tišini srca koje moli.

Vrijeme odluke

Nije više vrijeme mlakosti. Vrijeme je odluke. Jer tko šuti pred zlom, pristaje na njega.

“Draga djeco, odlučite se za Boga. Tko se odluči za Njega, ne boji se.” (Poruka, 25. veljače 2023.)

Bog ne traži mnoštvo, nego malo – ali vjerno stado. Ljudi koji se ne boje moliti, postiti, vjerovati i javno reći: Krist je moj mir. Jer tko se boji Boga, ne boji se svijeta.

Mir koji svijet ne može dati

Međugorje nije bijeg od stvarnosti, nego buđenje u istinu. Mjesto gdje čovjek nauči disati srcem, a ne ekranom. Mjesto gdje se zlo razotkriva, a strah pretvara u vjeru. Mjesto gdje Gospa, Majka Mira, neprestano šapuće:

“Tko moli, ne boji se budućnosti.” (Poruka, 25. listopada 2021.)

Dok svijet kleči pred lažima, Međugorje kleči pred Križem. I dok zlo šapće strah, Gospa šapuće mir. Mir koji ne ovisi o vijestima, politici ni moći – nego o srcu koje se klanja Bogu.

Marijo, Kraljice mira, nauči nas kako prepoznati istinu u vremenu tame. Podigni nas kad posrnemo, i vodi nas k Onome koji je jedini Mir.

Ines Župan

Hodočašće na svetište svetog Marona i obližnju crkvu svetog Šimuna Stilita okupilo je više od osamdeset sudionika različitih dobi. Hodočašće je organizirala skupina Maronitskih izviđača, a liturgiju je predvodio otac Ghandi Mahanna. U propovijedi je podsjetio vjernike da se „istinska Božja prisutnost nalazi u svakom ljudskom srcu“ te ih potaknuo da svoju vjeru žive kroz ljubav.

Tijekom hodočašća sudionici su posjetili i obližnje ruševine crkve svetog Šimuna Stilita te špiljsku kapelu pustinjaka Toufica Ajiba, koja je djelomično oštećena tijekom rata. Putovanje je proteklo uz pratnju sigurnosnih snaga koje su osigurale siguran prolaz hodočasnicima.

Vjernici su izrazili nadu da će se vjerski turizam u Siriji uskoro obnoviti, svjedočeći da je „Sirija bila i ostala lijepa zemlja“.

Zagovornici tvrde da bi zakon osigurao poštivanje digitalnih prava i spriječio govor mržnje, dok protivnici upozoravaju da bi time bila ograničena sloboda govora i vjerskog izražavanja.

Meksička biskupska konferencija (CEM) ocijenila je prijedlog prikrivenim oblikom cenzure, upozoravajući da bi svećenici i vjernici mogli biti pod državnim nadzorom. „Kažu da žele spriječiti govor mržnje, ali zapravo žele spriječiti da se čuje glas vjere“, navodi se u priopćenju skupine katoličkih influencera koje je podijelio nadbiskup Ramón Castro.

Zagovornici prijedloga tvrde da mu je cilj standardizacija, a ne ušutkavanje, te da bi on ojačao sekularni karakter države. Kao dokaz navode uključivanje suvremenih digitalnih načela poput pristupačnosti za osobe s invaliditetom, promicanja kulturne baštine i nadzora algoritama radi sprječavanja diskriminacije. Također ističu da prijedlog zakona izričito zabranjuje političku promidžbu i diskriminaciju od strane vjerskih osoba, što bi prema njihovu mišljenju trebalo osnažiti načelo sekularnosti države.

Unatoč tim tvrdnjama, mogućnost državnog nadzora nad propovijedima, molitvama i vjerskim sadržajima izazvala je zabrinutost javnosti i potaknula građanske udruge da pokrenu peticije protiv zakona. Brojne organizacije upozoravaju da bi Meksiko mogao ponovno ući u razdoblje kada su svećenici bili kažnjavani zbog javnog govora o moralnim i društvenim pitanjima.

Ovaj povijesni trenutak zabilježen je 30. listopada, kada je započelo postavljanje gornjeg dijela velikog križa na središnjem tornju posvećenom Isusu Kristu. Time je bazilika dosegnula visinu od 162,91 metar, čime je pretekla dosadašnjeg rekordera — protestantsku crkvu Ulmer Münster u Njemačkoj, visoku 161,53 metra, javlja Aleteia.

Po završetku ugradnje križa, koji će biti visok 17 i širok 13,5 metara, ukupna visina tornja iznosit će 172,5 metara, čime će Gaudíjevo remek-djelo postati ne samo najviša crkva, nego i jedan od najprepoznatljivijih sakralnih simbola svijeta.

Gaudíjeva vizija koja nadilazi stoljeća

Gradnja Sagrade Família započela je 1882. godine, a godinu dana kasnije projekt je preuzeo Antoni Gaudí, kasnije proglašen blaženim. Njegova vizija bila je stvaranje monumentalne „Biblije u kamenu“ — arhitektonskog slavljenja Božjeg stvaranja i otkupljenja.

Bazilika će u konačnici imati 18 tornjeva: dvanaest posvećenih apostolima, četiri evanđelistima, jedan Blaženoj Djevici Mariji i najviši – Isusu Kristu. Do sada je završeno njih 17, a dovršetak cijelog kompleksa očekuje se 2026. godine, u povodu stote obljetnice Gaudíjeve smrti.

Simbol vjere i umjetnosti

Sagrada Família već je desetljećima jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta u Europi, a njezina simbolika nadilazi arhitekturu. Spoj vjere, umjetnosti i tehnologije pretvorio je ovu građevinu u vidljivi znak neba na zemlji.

Gaudí je svojedobno rekao:

„Moj je klijent Bog, i On nikada ne žuri.“

Ove riječi najbolje opisuju proces gradnje koji traje već 143 godine, ali i duh strpljenja, vjere i ustrajnosti koji je Sagrada Família utkala u svoj svaki kamen.

Kada se toranj Krista uskoro dovrši, Barcelona će dobiti ne samo najvišu crkvu na svijetu, nego i monumentalni podsjetnik da ljepota i vjera mogu zajedno dosegnuti nebo

"Razni je repertoar grijeha. Koji su grijesi protiv Boga? Nevjera naša, kada nemaš pouzdanja u Boga. Krivovjerje, tražiš negdje čudan način svoje vjere, krivo naučavaš, krivo drugima govoriš. Praznovjerje, bavljenje magijom, vračanjem, gatanjem".

Nastavio je upozoravajući na nepoštivanje Božjeg imena i olako zaklinjanje:

"Dalje, nepoštivanje Boga, psovka Boga, krivo zaklinjanje. Kako se ljudi olako kunu to je nevjerojatno. Pa kaže Pismo, ne kuni se ni nebom ni zemljom ni prijestoljem ni ničim. Što se imamo ja i ti kleti? U ime čega? Tko je nama dao pravo da se u ime Boga zaklinjemo. Na sebe samo navlačimo prokletstvo. Vaši odgovori, kaže Pismo i Isus, neka budu 'da, da' i 'ne, ne'. Što je više od toga od đavla je, od sotone je".

Fra Mario je zatim istaknuo kako se vjernici često ne ispovijedaju zbog nepoštivanja svetkovina i nedjeljnih misa, što smatra ozbiljnim propustom:

"Nepoštivanje Boga. Vrlo rijetko čujemo na ispovijedi da se ispovijedi da niste redoviti zapovjednom svetkovinom i nedjeljom na svetoj Misi, kao da je to ništa. Tu počinju naše muke i problemi duhovni. Kada tebe nema na euharistijskom sastanku, gdje se dijeli ovaj Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta, mi zakržljamo i postajemo tvrdokorni. Izgubimo vjeru. Onda ćemo od vremena do vremena doći na svetu misu, ali to će nam biti onako, idu drugi. To je grijeh propusta. Zapovjedni blagdan i svetkovina. Ja pitam djecu, vi roditelji, ja ne znam kada vi mislite pred Boga ići? Vi roditelji, pogotovo očevi, a onda i mame, da ti ne znaš reći svom djetetu kada je koja svetkovina i zapovjedni blagdan i da treba otići na svetu misu. Pitam djecu na Blagovijest, Bezgrešno začeće Djevice Marije je li itko govorio da trebaju ići, ne znaju. Pa vi ste svećenici u svojoj kući. Tako ne možete odgajati svoju djecu. Bog vam je dao djecu da ih duhovno odgajate".

U drugom dijelu propovijedi fra Mario se osvrnuo na grijehe protiv bližnjih, upozorivši na sve raširenije međusobne sukobe i zavist:

"Grijesi protiv bližnjega, nepoštivanje bližnjega. Tolike su svadljivosti među nama katolicima, kršćanima. Teško je naći obitelj i kuću da nisu posvađani s bratom, stricem, ujacima. Mržnja, osuda drugih, ogovaranje, kleveta drugih, krađa, ljutnja na bližnjega, navođenje na grijeh, zavist, oholost, preziranje drugih".

Nije izostavio ni grijehe protiv samoga sebe, koje vjernici često zanemaruju ili ih ne prepoznaju kao duhovni problem:

"Onda grijesi protiv samoga sebe. Nitko mi još u životu nije ispovijedao 'da malo više pije'. Ispovijedi, ali kaže 'opio sam se dva puta bila fešta', ali alkoholičar kojem je to kronično, niti jedan. To je grijeh protiv sebe. Drogiranje, lijenost, nemarnost, nepoštivanje života. Onda na razini spolnosti; preljubi, bračne nevjernosti, izvanbračni intimni odnosi, dopisivanja, samozadovoljavanja, masturbacija, grijeh s osobama istog spola. Grijeh mislima o drugome, riječima, pogledima, dodirima, navođenje na grijeh svojim porukama koje su možda lascivne bilo kome".

Propovijed je završio porukom da grijeh nikada nije privatna stvar, nego rana koja pogađa cijelu zajednicu:

"To je samo jedan mali serijal. Nemojte misliti da je grijeh vaša stvar, to je najgore. Grješnik je problem, problem obitelji, zajednici, crkvi, a najveći problem sebi. Zato se Bog za nas bori, da se toga oslobodimo".

Na kraju je pozvao vjernike da njeguju zdravu i uravnoteženu savjest, koja ne upada ni u pretjeranu osjetljivost ni u potpunu ravnodušnost:

"Razvijajte svoju savjest da bude zdrava. Uz Božju riječ razmatrajte svoje grijehe, uz Božje poticaje. Nemojte se ni zastrašivati, a nemojte ni relativizirati o obezvrjeđivati. Zdrava je savjest vrlo važna. Ne valja ni da je savjest skrupulozna, preosjetljiva, pa onda ljudi u svemu vide grijeh. Isto tako ne valja ni da je savjest kao neki laksizam, da jednostavno ništa nije grijeh, jer kaže 'ima gorih ljudi od nas, ima lošiji stvari'".

Fra Petar (krsnim imenom Stjepan) rođen je 2. kolovoza 1935. godine u Čitluku, od oca Pere i majke Stane, rođ. Dugandžić. Kršten je 4. kolovoza 1935. u Čitluku, gdje je primio i sakrament svete potvrde 30. travnja 1944. godine.

Pučku školu završio je u rodnom Čitluku 1947., srednju školu pohađao je najprije u Mostaru od 1947. do 1949., a zatim odlazi u franjevačko sjemenište te 1954. na Poljudu u Splitu završava klasičnu gimnaziju. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu (1954.–1959.), a završio i diplomirao u Ljubljani 1964. godine. Licencijat iz teologije položio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1966. godine.

U Red manje braće stupio je 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci, gdje je proveo godinu novicijata i položio prve jednostavne zavjete. Svečane (doživotne) zavjete položio je 29. listopada 1957. u Sarajevu. Svete redove subđakonata (3. studenoga 1957.) i đakonata (1. prosinca 1957.) podijelio mu je nadbiskup mons. Marko dr. Alaupović u Sarajevu, a za svećenika ga je 27. srpnja 1958. u Mostaru zaredio biskup mons. Petar Čule.

Svećeničku i redovničku službu započeo je kao duhovni pomoćnik na Humcu, gdje djeluje od 1959. do 1960., zatim na Širokom Brijegu od 1962. do 1963. Bio je samostanski vikar i odgojitelj u Slanom od 1963. do 1964., potom drugi odgojitelj novaka na Humcu od 1964. do 1966. Kao župnik u Ljutom Docu djelovao je od 1966. do 1967., a od 1967. do 1980. bio je župnik na Kočerinu, gdje je predvodio gradnju nove župne crkve u spomen na trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Fra Petrovim zalaganjem na pročelju zvonika načinjen je 23 metra visok mozaik s likom sv. Franje Asiškoga.

Od srpnja 1980. djeluje u Masnoj Luci na Blidinju, gdje provodi gotovo čitav ostatak svoga života. Od 1980. do 2010. bio je upravitelj kapelanije Polja, koja svoje sjedište ima u Masnoj Luci. Ondje je vodio gradnju Franjevačke kuće, crkve sv. Ilije, Kuće molitve te likovne galerije. Uz to, predvodio je gradnju crkve Gospe Snježne na Barzonji te je njegovim zalaganjem obnovljeno i izgrađeno nekoliko grobljanskih kapelica na planinskim predjelima Blidinja. Upravitelj Franjevačke kuće u Masnoj Luci bio je do ljeta 2022., a nakon toga ondje boravi kao ispovjednik. U veljači 2024. odlazi u Franjevački samostan na Humcu, gdje ostaje do svoje smrti.

U Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji obnašao je odgovorne službe: definitor Provincije (1980.–1982.), ekonom Provincije (1980.–1988.) i vikar Provincije (1982.–1988.).

Značajni su fra Petrovi doprinosi i na drugim područjima pastoralnoga, kulturnoga i društvenoga djelovanja. Godine 1990. bio je jedan od organizatora izgradnje puta od Rakitna do Doljana, koji će u ratnim godinama postati svojevrsni „Put spasa“. Njegovim neumornim radom i vizijom stvoren je Park prirode Blidinje. Godine 1994. sudjelovao je u utemeljenju Radioamaterskog saveza Hrvatske zajednice Herceg-Bosne te je utemeljitelj likovne kolonije Brijeg – Masna Luka. Osobitu ljubav gajio je prema psima te je bio jedan od osnivača Lovačkog i Kinološkog saveza Bosne i Hercegovine. Kao međunarodni kinološki sudac stekao je najviši stupanj FCI suca za sve pasmine pasa na svijetu, kao i zvanje suca za rad svih lovačkih pasa, te je jedan od najzaslužnijih za očuvanje bosanskohercegovačkog pastirskog psa tornjaka.

Za svoj predani rad i doprinos kulturnom, vjerskom i društvenom životu fra Petar je primio velik broj priznanja, povelja i plaketa.

fra Ante Radoš (župa Uznesenja BDM – Seonica) i

fra David Slišković (župa Uznesenja BDM – Široki Brijeg),

te don Tomislav Čarapina (župa Presvetog Srca Isusova – Potoci).

Fra Ante Radoš će svoju službu đakona vršiti u franjevačkom samostanu na Humcu.

Ovaj čin predstavlja važan korak u njihovom duhovnom pozivu i služenju Crkvi, a svečana misa okupila je brojne vjernike, rodbinu i prijatelje novih đakona.

medjugorje-info.com

Od poziva do križa

Julian Young, katolički obraćenik i mladić s dubokim pozivom na svećeništvo, započeo je studij u bogosloviji. No nakon primanja dvije doze mRNA cjepiva protiv COVID-a, njegovo se zdravlje dramatično pogoršalo. Razvio je težak neurološki poremećaj, poznat kao sindrom kompleksne regionalne boli (CRPS), koji uzrokuje neizdrživu, trajnu bol, prenosi lifesitenews.com.

“Bio sam prikovan za krevet, tijelo mi je gorjelo, a i najmanji dodir izazivao bol koju je nemoguće opisati,” svjedoči Young.

Tijekom petnaest mjeseci borio se s bolešću, fizičkom nemoći i osamljenošću – ali nikada nije prestao moliti.

“Svaki dan sam Bogu prinosio tu bol. Govorio sam: ‘Ako mi ne vratiš zdravlje, barem mi daj smisao.’”

„Ustani i hodaj“

Jedne večeri, dok je gledao propovijed biskupa Fultona J. Sheena o Kristovoj prisutnosti u patnji, Julian je – kako kaže – osjetio Božju blizinu na način koji nikad prije nije doživio.

“Odjednom sam čuo u srcu riječi: ‘Ustani i hodaj. Zacijeljen si.’”

Sljedećeg jutra primio je Svetu Pričest – i ustao. Bol je nestala.

“Noge su me nosile. Hodao sam. Nisam osjećao ništa osim mira i zahvalnosti. Znao sam – Krist me dotaknuo.”

Povratak snazi i pozivu

Julian se danas postupno vraća punoj fizičkoj snazi, uči ponovno hodati i vježbati, te se nada povratku u bogosloviju.

“Bog mi je vratio život da ga darujem Njemu. Sad još dublje razumijem što znači prinositi sebe na oltaru,” kaže. Ozdravljenje je, prema njegovim riječima, bilo potpuno – ne samo tjelesno, nego i duhovno.

“Gospodin me oslobodio straha. Sada znam da nijedna patnja nije izgubljena ako ju sjediniš s Njegovom.”

Vjera koja ozdravlja

Julianovo svjedočanstvo snažno podsjeća na Isusove riječi: “Vjera tvoja spasila te je.” (Lk 17,19). Njegova priča nije poziv na raspravu, nego na pouzdanje u Boga – i u trenucima kada sve izgleda izgubljeno.

“Bog ne uklanja uvijek križ, ali ga nikada ne ostavlja da ga nosimo sami,” poručuje Young. U vremenu bolesti, nesigurnosti i podjela, ovo svjedočanstvo pokazuje da Krist i danas ozdravlja – srca, tijela i duše. Neka nas Julianova priča o vjeri i iscjeljenju podsjeti da Božja moć nadilazi svaku ljudsku granicu.

Na početku njihove veze, Erika je primijetila da Charlie ne nosi križ, iako je bio kršćanin. „Nisam tip za nakit“, rekao joj je tada. No, za njegov prvi rođendan poklonila mu je križ – koji od tada više nikada nije skinuo. S vremenom je uz križ dodao medaljon svetog Mihaela Arkanđela, kojeg je posebno štovao. „Volio je svetog Mihaela. Govorio je da se, kad ga nosi, osjeća kao da ima oklop“, prisjeća se Erika.

Taj križ i medaljon postali su njegov stalni pratilac – simbol vjere, hrabrosti i zaštite.

Nakon tragičnog atentata, pronađeni su upravo ti znakovi, a na njegovom memorijalnom okupljanju u Arizoni Erika ih je nosila oko vrata “kao znak da njegova vjera nije nestala, nego živi i dalje”.

Sveti Mihael – nebeski vojvoda

Papa Leon XIII. još je 1886. sastavio poznatu molitvu svetom Mihaelu kao odgovor na prijetnje zlu koje se šire svijetom:

“Sveti Arkanđele Mihaele, brani nas u boju!

Budi nam zaštita protiv zloće i zasjeda đavolskih.

Neka mu Bog zapovjedi, ponizno molimo.

I ti, vojvodo nebeskih vojski, Božjom silom,

satri u pakao Sotonu i sve zle duhove

koji obilaze svijet tražeći propast duša. Amen.”

U djelu Liturgijska godina, teolog Dom Prosper Guéranger opisao je Mihaela riječima: “Ime Mihael znači: Tko je kao Bog? – to je uzvik vjernosti, odgovor svakog anđela koji je izabrao ostati uz Stvoritelja.”

Hrabrost koja izvire iz vjere

Charlie Kirk je, prema riječima supruge, živio vjeru bez kompromisa. Nije se bojao ni izrugivanja, ni osporavanja, ni pritisaka svijeta. Njegov križ i medaljon svetog Mihaela nisu bili puki ukras, nego duhovni štit koji ga je pratio u svakoj odluci i borbi.

“Charlie je znao da nije sam. U svakoj bitci osjećao je da ga sveti Mihael štiti. Zato se nikad nije bojao,” kaže Erika.

U vremenu kad mnogi nose teret strahova i nesigurnosti, ovo svjedočanstvo poziva nas da ponovno otkrijemo snagu molitve i zaštite Božjih anđela. Sveti Mihael, branitelj Crkve, i danas stoji uz one koji se bore za istinu, dostojanstvo i vjeru. Neka nas ovo svjedočanstvo podsjeti da svaki križ koji nosimo – i svaki znak vjere koji stavimo na sebe – nije samo simbol, nego oklop milosti koji nas povezuje s Bogom.Sveti Mihael bio mu je štit – svjedočanstvo Erike Kirk o vjeri njezina supruga

Biskupija Graz-Seckau dosegla je novi maksimalni broj đakona: s dvanaest novih trajnih đakona – koje je u nedjelju 9. studenog zaredio dijecezanski biskup Wilhelm Krautwaschl – sada ima 96 trajnih đakona. Svi kandidati su oženjeni i ubuduće će biti zaposleni u župama, Caritasu, bolničkome i zatvorskome pastoralu. Krautwaschl je u svojoj propovijedi podsjetio: „Isus Krist dao nam je primjer kao čovjek među ljudima, da i mi postupamo kao on prema nama“.

Obraćajući se kandidatima za ređenje, biskup je izjavio: „Vi ste – usuđujem se reći – kao i ja, nipošto savršeni, ali u tome ste slični učenicima koji su jednostavno prihvaćeni i zajedničkim radom svjedoče Isusa djelima i riječju.“ Biskup je istaknuo društveno poslanje: Bitno za službu je zauzimanje „za siromašne i potlačene svih vrsta“ kako bi mogli „voditi život koji odgovara dostojanstvu koje je ljudima dao Bog“. Pozvao je nove đakone da budu „jednostavno dobri ljudi“ te da postanu „znak Crkve i Evanđelja usred ovoga svijeta“. Nadalje, pozvao ih je neka budu „uzori u službi ljudi kojima svojim primjerom i naviještanjem pokazuju put života”.

Prema riječima rektora đakonata Petera Weinhappla, zanimanje za ovu crkvenu službu danas je „veće nego ikad“. Novi đakoni uključuju „sve, od akademika do poštara, tako bi Crkva doista trebala izgledati“. Osim oženjenih muškaraca, među 96 stalnih đakona su i braća redovnici, prenosi kta.

Papa Lav XIV. izražava zabrinutost za mlade koji često postaju žrtve ovisnosti, ne samo o alkoholu ili drogama, nego i o internetu. Istodobno govori u ime mladih koji žive vrijeme kušnji i pitanja te koji pred tisuću podražaja ne uspiju razlikovati dobro od zla i stoga postaviti moralne granice. To je istaknuo Sveti Otac u videoporuci upućenoj VII. talijanskoj nacionalnoj konferenciji o ovisnostima, koju je u Rimu organiziralo Predsjedništvo vijeća ministara te koja je započela 7. studenoga. Dvodnevni je to susret slušanja i razmjene mišljenja na kojem sudjeluje i talijanski predsjednik Sergio Mattarella, kao i pojedinci iz javnog i privatnog života uključeni u prevenciju, liječenje i oporavak od ovisnosti.

Ovisnost postaje opsesija

Dugačak je popis novih ovisnosti zbog sve češće uporabe interneta, računala i mobitela, koji ne donose samo jasne dobrobiti - primjećuje Papa te dodaje:

Njihova pretjerana uporaba često prerasta u ovisnosti s negativnim posljedicama za zdravlje, povezane s kompulzivnim videoigrama i klađenjem, pornografijom i gotovo stalnom prisutnošću na digitalnim platformama. Predmet ovisnosti tako postaje opsesija, određujući ponašanje i svakodnevni život.

Svijet bez nade

Ti fenomeni su simptom mentalnih ili unutarnjih teškoća pojedinaca te društvenog propadanja vrijednosti i pozitivnih uzora, osobito među adolescentima i mladima u razdoblju života u kojem nastoje pronaći njegov smisao. To se razvija u pretjerano povezanom svijetu u kojem mislimo da možemo činiti što god želimo bez moralnih ograničenja, gdje su granice između dobra i zla sve nejasnije – stoji u Papinoj videoporuci:

Porast tržišta i potrošnje droga, pribjegavanje lakim zaradama putem igara na sreću, ovisnost o internetu gdje se nalaze i štetni sadržaji, pokazuju da živimo u svijetu u kojem nema nade, u kojem nedostaju snažni ljudski i duhovni sadržaji.

Slobodni graditelji vlastitog života

Jednako je istina da roditelji, škole, župe i oratoriji ulažu velike napore kako bi učinili mlađe generacije odgovornijima, unatoč strahu od budućnosti koji ih čini još krhkijima te ih potiče na povlačenje u sebe – ističe Papa te dodaje:

Adolescenti i mladi trebaju oblikovati savjest, razvijati unutarnji život te uspostavljati pozitivne odnose s vršnjacima i konstruktivan dijalog s odraslima, kako bi postali slobodni i odgovorni graditelji vlastitog života.

Žeđ za životom

Petrov nasljednik poziva da ulažemo zajedničke napore u preventivnom djelovanju koje se potom pretvara u intervenciju čitave zajednice. Upućuje taj apel državi, volonterskim udrugama, Crkvi i društvu kako bi prepoznali vapaj za pomoći kod mladih, ali i njihovu duboku žeđ za životom, pružajući im prisutnost punu pažnje koja će im pomoći učvrstiti njihovu volju. Stoga je potrebno povećati samopoštovanje novih naraštaja kako bi se suzbio osjećaj emocionalne nesigurnosti i nestabilnosti koje stvaraju društveni pritisci, ali i sama narav adolescentske dobi – stoji dalje u videoporuci u kojoj rimski biskup još dodaje:

Poslovne prilike, obrazovanje, sport, zdrav život i duhovna dimenzija života: to je put za prevenciju ovisnosti.

Kultura slušanja

Na kraju papa Lav XIV. traži od sudionika konferencije operativne prijedloge za promicanje kulture solidarnosti i supsidijarnosti, usmjerene prema drugome čovjeku kroz slušanje, susret i odnos s njime, a osobito kada je on ranjiviji i krhkiji.

Svjetski misijski dan će se proslaviti 18. listopada slijedeće godine, kada će se na osobiti način također obilježiti 100. obljetnica njegova utemeljenja na poticaj pape Pija XI. i prema prijedlogu Papinskog djela za širenje vjere.

Apel pape Lava XIV.

Sveti Otac je u ovogodišnjem apelu istaknuo da je Svjetski dan misija povlaštena prigoda u kojoj se cijela Crkva ujedinjuje u molitvi za misionare i za plodnost njihova apostolskog djelovanja. Prisjećajući se osobnog iskustva kao svećenika, a potom i kao biskupa misionara u Peruu, rimski biskup je istaknuo da vjera, molitva i velikodušnost pokazane na taj dan mogu promijeniti cijele zajednice.

Papina poruka, nit vodilja svih inicijativa

Tema Svjetskog dana misija 2026., koja u svom prvom dijelu podsjeća na geslo pontifikata pape Lava XIV. – In Illo uno unum – ističe jedinstvo vjernika u vjeri koje je utemeljeno na jedinstvu Krista s Ocem, te time i zajedničku misiju evangelizacije. Sljedeći korak u pripremi Svjetskog misijskog dana 2026. bit će širenje poruke Svetoga Oca koja će tijekom prvih mjeseci postati nit vodilja brojnih inicijativa za animaciju i formaciju misionarskog duha i odgovornosti svih vjernika.

Tijekom te značajne godine obilježit će se i sto deset godina od osnutka Papinske misijske unije koju je sveti Pavao VI. nazvao dušom ostalih Papinskih misijskih djela (Djela za širenje vjere, Djela svetog djetinjstva i Djela svetog Petra apostola). Ta četiri djela, svako sa svojom posebnošću, zajedno se zalažu za promicanje misionarske odgovornosti među krštenicima i za potporu novim partikularnim Crkvama.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!«

»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu.« Apostoli zamole Gospodina: »Umnoži nam vjeru!«

Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.«

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

Osvrnuo se na Filipine pogođene tajfunom Fung-wong te se pridružio poruci talijanskih biskupa povodom nacionalnog Dana zahvalnosti, potičući na brigu za zemlju i borbu protiv rasipanja hrane

Papa Lav XIV. se danas, 9. studenoga, na kraju molitve Anđeoskoga pozdravljenja osvrnuo na boli civila, djece, starijih i bolesnih koji su pogođeni nasilnim sukobima te pozvao na prekid neprijateljstava. Izražavam svoju iskrenu zahvalnost svima koji se na svim razinama zalažu za izgradnju mira u različitim dijelovima svijeta pogođenima ratom – rekao je Sveti Otac te dodao:

U proteklim danima molili smo se za pokojne, među kojima, nažalost, ima mnogo onih koji su ubijeni u sukobima i bombardiranjima, među kojima i mnogi civili, djeca, stariji i bolesni. Ako im zaista želimo odati počast, moramo se zalagati za prekid vatre i uložiti sav trud u pregovore.

Molitva za Filipine

Rimski biskup se potom osvrnuo na Filipine pogođene tajfunom Fung-wong, jednim od najsnažnijih u ovom razdoblju, zbog kojega je broj evakuiranih ljudi porastao na milijun i dvjesto tisuća. Papa je izrazio blizinu i molitvu za sve poginule i njihove obitelji, za ranjene i raseljene.

Dan zahvalnosti

Petrov nasljednik je na kraju podsjetio na današnji nacionalni Dan zahvalnosti koji slavi talijanska Crkva kako bi zahvalila Gospodinu te istaknula značaj koji imaju plodovi zemlje, briga za okoliš i oni koji na tome rade:

Pridružujem se poruci biskupa koji potiču na odgovornu brigu o zemlji, borbu protiv rasipanja hrane i primjenu održivih poljoprivrednih praksi. Zahvaljujemo Bogu za našu sestru Majku Zemlju te za sve koji je obrađuju i čuvaju.

Subotnja večer 8. studenoga ostat će zapamćena kao trenutak u kojem je Zadar disao vjerom i zahvalnošću. Dvorana Krešimira Ćosića na Višnjiku pretvorila se u more svjetla, molitve i ponosa. Tisuće ljudi došle su ne samo slušati – nego zahvaliti Bogu i Domovini, sjećajući se onih koji su dali najviše što su imali.

402 anđela

Toliko ih je bilo – djece koja su ubijena u Domovinskom ratu. Njihova su imena utkana u temelje slobodne Hrvatske. Svaka pjesma, svaka svijeća i svaka suza te večeri nosila je njihovo ime.

Kad pjesma postane molitva

Na pozornici su se izmjenjivali Alan Hržica, Vanessa Mioč, Amorose, pater Ike Mandurić i fra Stjepan Brčina. Svaka izvedba bila je svjedočanstvo da vjera i glazba liječe, povezuju i bude ono najbolje u čovjeku. Publika je pjevala iz sveg srca, a Višnjik je odjekivao kao jedno veliko “hvala”.

U jednom trenutku, dok su emocije dosezale vrhunac, kao gost iznenađenja pojavio se Marko Perković Thompson. Nakon pjesme, obratio se Alanu Hržici s riječima koje su duboko dirnule publiku:

“Imam osjećaj kao da si nahranio ove ljude… Osjeća se ta ljepota.”

Ta jednostavna rečenica postala je duhovni sažetak cijele večeri – trenutak kad je narod bio nahranjen onim što novac ne može kupiti: vjerom, nadom i zajedništvom. Zadar je te večeri bio duhovno ispunjen, jer je molio i pjevao iz ljubavi.

“Plavi kaputić” – svjetlo za 402 djece

Humanitarna večer slavljenja imala je plemenit cilj – izgradnju Kuće sjećanja “Plavi kaputić” u Berku, pokraj Vukovara. To nije samo projekt, to je zavjet generacija – da se nikada ne zaborave djeca čija su imena ucrtana u povijest. Pokretačica projekta, Željka Jurić Mitrović, poznata “djevojčica iz plavog kaputića”, izgovorila je riječi koje su dirnule do srži:

“Teško je pokucati roditeljima stradale djece na vrata. Oni i danas za stolom ostavljaju jedno prazno mjesto...

‘Plavi kaputić’ je ispričao moju priču, a sada je vrijeme da ispriča i svih 402 koje su ostale neispričane.”

U dvorani je vladala tišina. Tišina u kojoj se moli, ne govori. Tišina u kojoj se shvaća koliko je sloboda skupo plaćena – i koliko vrijedi svako dijete.

“Neka iz Zadra ode slika zajedništva”

Koordinatorica koncerta Ines Grbić zahvalila je svima koji su došli i podržali ovu večer:

“Hvala svima koji su svojim dolaskom i kupnjom karata podržali plemenitu ideju izgradnje Kuće sjećanja ‘Plavi kaputić’ i zajedništvo našeg naroda.

Neka iz Zadra ode slika ljubavi i zahvalnosti.”

I ta je slika doista otišla – u srca ljudi, u medije, u poruku svijetu da Hrvatska ima narod koji pamti, moli i vjeruje. Narod koji zna da sloboda nije dar, nego obveza da volimo jače i zahvaljujemo dublje.

Višnjik – oltar Domovine

Te večeri Višnjik nije bio samo sportska dvorana – bio je oltar hrvatskog srca. U plavom svjetlu, pod tisućama podignutih ruku, Zadar je pjevao ne samo glasom, nego dušom. Suze su se miješale s osmijesima, a molitva s pjesmom. Hrvatska je disala – snažno, ponosno, zahvalno. Jer narod koji se zna zahvaliti, nikada neće nestati. I dok Zadar pjeva i moli za svojih 402 anđela, Hrvatska ponovno pronalazi sebe.

Tamburaški aranžman pjesmi daje poseban, autentičan šarm hrvatske tradicije, a spoj tambure i klapskog višeglasja stvara jedinstvenu duhovno-glazbenu atmosferu koja duboko dira slušatelja.

“Naša je želja bila spojiti duhovnost i tamburašku tradiciju, i na taj način zahvaliti Gospi, zaštitnici naših domova i obitelji”, poručuju članovi TO Misericordia.

Thompsonova pjesma „Gospin dom“ posveta Međugorju i fra Slavku Topiću

Marko Perković Thompson pjesmu „Gospin dom“, posvetio je Međugorju i Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici mira. Pjesma se nalazi na njegovom novom albumu Hodočasnik, a nadahnuta je duhovnim iskustvima pjevača u tom hercegovačkom svetištu.

„Gospin dom“ Thompson je posvetio pokojnom fra Slavku Topiću, franjevcu s kojim je 2019. godine hodočastio u Svetu Zemlju. Kako je sam istaknuo, to hodočašće i susret s fra Slavkom ostavili su dubok trag u njegovu životu, a upravo je fra Slavko izrazio želju da glazbenik jednoga dana napiše pjesmu posvećenu Gospi Međugorskoj.

O terminu sprovoda vjernici će biti obaviješteni naknadno.

„Pokoj vječni daruj mu, Gospodine“, poručili su iz Franjevačke kuće molitve Masna Luka, izražavajući zahvalnost za sve godine njegove svećeničke službe i pastoralnog djelovanja.

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!«

Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?«

Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?«

No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Svećenik: fr. Jure Josipović.